1. Ime, prezime i mjesto boravka?
– Muamer Gutić, Tuzla.
- Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– Davno je to počelo, još u 5. razredu osnovne škole, 1996. godine. Tada sam trčao kros trke za školu. U tim godinama sam odradio testiranje gdje sam pokazao predispozicije za skok u dalj i kao takav na inicijativu nastavnika javio se u A.K. SLOBODA. Atletiku redovno sam krenuo trenirati 1998. godine. Međutim nisam nikada skakao dalj već ubrzo sam počeo sa trčanjem u Slobodi i tako ostao u tome do dan danas.
- Koliko često trčite?
– U zadnje vrijeme veoma često. 4-5 puta sedmično sigurno.
- Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– 400m, 800m, 1500m.
- Koliko trka trčite godišnje?
– Kada sam završio sa “profesionalnim” trčanjem, jedan period sam odmarao od trka. Jednostavno sam se zasitio takmičenja. Unazad par godina sam ponovo krenuo sa trčanjem. Zadnjih godinu dana sam istrčao 4-5 trka.
- Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?
– U prosjeku potrošim sigurno dva para godišnje ali uvijek u rotaciji imam jos 2-3 para. Trenutno patike koje mi najbolje odgovaraju su Adizero Boston 12.
- Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).
– To je malo teže, jer je davno bilo. Na 5km imam oko 15:50, na treningu imam 16:20. 10km oko 36min sa treninga. 21km isto sa treninga oko 1:25. Maraton nikada nisam trčao, ali planiram u skoroj budućnosti. Mogu izdvojiti i rezultate na 400m 49:78, 800m 1:53:90, 1500m 3:57.
- Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– Trčanje je specifično. Mnogi kažu poslije određenog vremena trčanja će biti lakše. Ja uvijek kažem da neće biti lakše nego teže i napornije jer čovjek uvijek pomjera granice kako napreduje. Bio on profesionalni atletičar ili pak rekreativac. Zbog toga što mnogi stavljaju nerealne granice, trčanje postaje naporno, odbojno i nelogična aktivnost. Pa iz ovoga se može zaključiti da su ovo problemi mnogih trkača. Trčanje za mene predstavlja više od rezultata i kilometara. Ja se na trčanju odmorim psihički. Umor poslije treninga je onaj osjećaj koji ja volim i to je za mene ono što me ispunjava u trčanju. Ono što mi predstavlja nelagodu u trčanju jesu povrede koje mogu biti vrlo česte, bili vi profi ili rekreativac, ako ne postavite trenažni proces na svoje mjesto.
- Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Intervali ili dionice su mi bili najdraži dio treninga, nikada taj tip treninga mi nije pravio problem. Dužina mi je pak bila veliki problem i uvijek izazov. Tu sam se dosta mučio i organizam mi se dosta na tim treninzima iscrpljivao i oporavak je bio duži poslije tih treninga.
- Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– Većinom trčim sam. Nekada trčim u grupi, ali ne baš često.
- Omiljena trkačka trening ruta?
– Stadion, atletska staza, te šumske staze. To mi je prirodno okruženje i osjećam se bezbijedno.
- Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Zenica, državno prvenstvo za mlađe juniore i prva pobjeda na 800m za moj rođendan.
- Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– Državna prvenstva dok sam bio aktivan atletičar te Evropski juniorski kup i Balkansko prvenstvo. U sjećanju mi je ostao miting na stadionu Mladosti Zagreb gdje sam zauzeo 2. mjesto na 800m i trka na 400m Zagreb Zrinjevac u jakoj konkurenciji 4. mjesto.
- Trke koje su vas razočarale, i zašto?
– Teško da me sada neka trka može razočarati. Možda prije dok sam bio aktivan pa istrčim loš rezultat. Sjećam se Sarajeva i prve trke na 400m, jaka kiša na zagrijavanju i prije starta same trke. Trku sam po svom sudu dosta loše istrčao. Tada sam bio baš nezadovoljan rezultatom koji sam napravio. Možda zbog prevelikog očekivanja, mogu reći da mi je to nekako trka kojom sam najviše bio razočaran. A trku koju sam najlošije podnio je kros u Ljubuškom, gdje sam morao odustati.
- Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?
– Trčanje dosta čovjeka izgradi. Spremni ste da podnesete veći pritisak, bol, da se uhvatite u koštac sa mnogim problemima za razliku od drugih ljudi. Meni generalno trčanje je dosta pomoglo u periodu života kada mi je bilo najteže.
- Kako se motivirate za trčanje?
– Ništa specijalno, izađem i trčim. Kad sam u lošoj formi koristim psihološki trik, a to je: ako je po planu da trčim 5km i znam da neću moći to psihički izdržati, na samom startu ubjeđujem sebe da trebam trčati 10km. Ako u prvih 1km osjetim da fizički i psihički padam onda kažem sebi trčat ću 8km, na 3-4km trčat ću 6km i na taj način uspijem istrčati 5km. Tako udovoljim psihi, a i ispunim cilj.
- Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Pratim, ali ne toliko kao prije. Neko koga sam najviše cijenio je Hicham El Guerrouj.
- Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Trčanje ne preporučujem nikome pa ni svom djetetu. Trčanje ili volite ili ne volite, nema između. Nek svako pokuša i prosudi da li je trčanje za njega ili ne.
- Trkački cilj za budućnost?
– Istrčati maraton. Ove godine ću više trčati trke na 5 i 10km i lagano se pripremati za duže trke, tj. maraton. Moj dugoročni cilj je biti što više aktivan, bez stresa i ciljanja nekih rezultata te kako me noge budu nosile, tako se i prilagođavati trčanju.
- Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?
– Možda nije prava adresa, ali ću opet reći. Volio bih da se poboljšaju uslovi za trkače, da se izgradi što više atletskih stadiona, staza u prirodi te u gradovima. Da se generalno promoviše trčanje kao način života. Da razbijemo predrasude o samom trčanju i trkačima koje još uvijek postoje kod nas u regiji.
Vaši komentari
