Piše: Ersan Bijedić
Garside je svoj krug oko svijeta počeo u New Delhiju (Indija) 20. 10. 1997., a završio ga je u istom gradu 13. 6. 2003.
Na trk je krenuo sa ruksakom od 6 i pol kilograma na leđima i 20 funti u džepu. Ponio je laptop, kameru, mapu, četkicu za zube, presvlak, šešir, mobitel i dokumente. Nije htio nositi vodu kako bi smanjio težinu ruksaka, pa se hidrirao u putu i na prirodnim izvorima. U trenucima odmora je prodavao svoju priču medijima i tako sponzorisao svoje trčanje. Do 2000. godine je već zaradio 90.000 dolara.
– Osim toga ljudi vam uvijek pomognu u putu, povremeno sam imao trkačke kolege uz sebe, rekao je Garside.
Nije mu to bio prvi pokušaj jer je iza sebe imao dva neuspjela (1995. i 1996.).
– Motiv mi je bila priča Amerikanca Davida Kunsta koji je prvi prehodao svijet od 1970. do 1974. Tad sam znao da bih htio biti prvi koji će ga pretrčati. Cilj je bio da idem dužim putem jer sam htio upoznati svijet.
Prešao je oko 56.000km, teritorij 29 država i 6 kontinenata.
– Bilo je kao da svaki dan ideš na trčanje, ali se ne vraćaš kući, kaže Britanac.
Najteža iskustva su mu bila: 3 dana bez hrane i 5 dana u kineskom zatvoru jer nije imao sve potrebne dokumente. Na putu je 2000. godine u Venecueli upoznao i svoju buduću suprugu. Vjenčali su se u Londonu 2004.
Priznao je da mu je trebalo dvije godine da se oporavi od ovog poduhvata.
– Za tako nešto svakako moraš biti u dobroj kondiciji, ali trkači se obično povrjeđuju kad jure rezultat. Ja nisam imao taj pritisak. Mogao sam uzeti odmor kad god mi je tijelo sugerisalo da trebam, pojasnio je Garside svoj pristup.
Tokom poduhvata je pokrenuta kampanja sumnje da je Garside prešao rutu po njegovim opisima. Za Guinnessovu knjigu rekorda su dokazi o tome skupljani nekoliko godina, da bi rekord definitivno bio priznat 2007. godine.
– Neki su pisali da nema informacija ni o njegovim uličnim trkama prije toga. Brzo sam našao da je trčao tri maratona 1994. godine: London 3:01, Brisel 2:48 i Amsterdam 3:10, napisao je Dan Koeppel, novinar Runners Worlda koji je također istražio Garsideov trk.
Da bi dokazao da je Garside pretrčao pustinju Nullarbor na jugu Australije – Koeppel je to i sam uradio. Ključ trčanja kroz pustinju bila je australijska gostoljubivost, zaustavljao je auta u prolazu da bi dobio vodu. Dan Koeppel je u stvari bio jedan od novinara koji nisu vjerovali Garsideu, ali se nakon detaljnog istraživanja “posuo pepelom” i napisao tekst u kojem je priznao da se osjećao kao da je “zeznuo jednog od najvećih trkača svih vremena”.
Ako planirate trčati oko svijeta posjetite ovu STRANICU.
Vaši komentari
