Razgovarala: Ljilja Lukić
Alma je od onih aktivnih tipova od malena zainteresovanih za sport, koji joj je sada i struka.
– Trenutno radim kao trenerica plivanja na Olimpijskom bazenu Otoka Sarajevo. Moj susret sa trčanjem, tj atletikom kao sportom, seže još u djetinjstvo. U osnovnoj i
Alma Alijagić iza sebe ima 13 godina konstantne vožnje, od toga 7 takmičarskih sezona u cestovnom i brdskom biciklizmu (XCO i XCM discipline). Neki od značajnijih rezultata su osvajanje Premijer lige BiH u XCO, drugo mjesto cestovna trka u Novom Sadu 2014., XC maraton državna prvakinja, osvajanje državnog prvenstva u cestovnom usponu itd.
srednjoj školi sam u prekidima trenirala atletiku u AK Sarajevo, međutim ne na nekom ozbiljnijem nivou. Ujedno trčanje je bilo sastavni dio treninga tokom pripremnog perioda za biciklističku sezonu i utrke, s obzirom da sam se dugi niz godina takmičila u cestovnom i brdskom biciklizmu (XCO i XCM discipline), koje je završeno u 2019. godini. Neposredno nakon završetka sezone ubacila sam treninge trčanja prvenstveno zbog posla i prebukiranosti rasporeda. Bilo mi je praktičnije, te mi je predstavljalo jednu vrstu distrakcije od biciklizma zbog same zasićenosti tim sportom. Također, svidjelo mi se što u odnosu na biciklizam gdje se mora provesti i jedan dio treninga na cesti, konstantno ste napeti, vozači vas često ne poštuju u saobraćaju, toga u trčanju nema. Bez obzira na svoju kondiciju postupno sam ušla u novu aktivnost, kako bi navikla zglobove, tetive na drugačiju vrstu stresa. Vremenom se distanca povećala, tako će se godina završiti sa nekih 3.300 pretrčanih kilometara.
Obzirom da je veliki zaljubljenik u prirodu, odlučila je da u trening plan ubaci trail trčanje.
– Samim trčanjem u prirodi daleko smo od haosa svakodnevnog života, buke, te se povezujemo sa prirodom, a i sobom. U suštini, kombinujem cestovne i trail treninge, međutim u ovom periodu, tj zimskom kada je zagađenost u gradu ogromna, sve svoje treninge ili barem većinu radim u prirodi, na planini Trebević. Kako me zezaju u društvu, prebivalište mi je na Trebeviću. Odličan je za trail trčanje, ima veliki broj staza, tako da uvijek možete kombinovati. Jedini problem je brdo, a mnogi ga ne vole u trčanju.
Almina prva trka bio je Igman na 10 km i odmah se našla na postolju.
– Završila sam kao trećeplasirana. Još su neki polumaratoni bili u planu, ali s obzirom na pandemiju su otkazani. Cilj za sljedeću sezonu postoji, međutim ne bih da stavljam fokus na vlastite ciljeve. Draže bi mi bilo kada bi kroz uvid u moje aktivnosti ili npr nekom svojom fotografijom sa trčanja u prirodi uspjela izmamiti još nekoga da izađe i pokrene se. Mene uglavnom svi povezuju sa biciklom, prvo pitanje pri susretu jeste – vozim li bicikl, a ne znaju da sam bicikl zamijenila za patike. Pored trčanja, naravno tu je uključen i trening snage, te plivanja.
Motivacije za trening joj ne manjka.
– Nemam problem motivisati se za trening bilo da je magla, snijeg… jer kroz trčanje doživimo prirodu u svim godišnjim dobima, a to je posebna čarolija.
Trenutna situacija sa pandemijom nije poremetila Alminu trening rutinu.
– Baziram se na treninge u prirodi. Tjelesna aktivnost, osobito u ovom haosu, je od iznimnog značaja, te ne bi trebali imati izgovor. Pretpostavljam da je mnogima trčanje monotono, ali ima načina da postane zanimljivo. Možete učiniti samo dobro za svoje tijelo i um. Ja lično sam osjetila taj runner’s high, i evo još ne prestaje. Bitno je krenuti postepeno, jer ne želite već na početku povredu koja će vas demotivisati, te zadržati kontinuitet. Možda će to u početku biti samo brzi hod ukoliko npr imate višak kilograma i ne želite veliki stres na vaše zglobove. Ali doći će dan kada ćete istrčati svojih prvih 5 ili 10 km, polumaraton, maraton… Sve počinje sa namjerom i voljom.
Vaši komentari
