Pripremio: Nicolae Golea
Ove godine smo imali i proširenje ponude kada su u pitanju utrke i rekreativci imaju priliku da u našoj zemlji posjete veći broj raznovrsnijih utrka. Pitali smo i o sveukupnom trenutnom stanju rekreativne trkačke scene u Bosni i Hercegovini. U nastavku pročitajte vrlo zanimljive odgovore koje smo dobili od sedmero trkača iz Sarajeva.
Alma Abdagić Škola trčanja Klix zarazila me trčanjem. Trčim tamo gdje su me vodili naše trenerice i treneri, to jeste staze koje su nam oni postepeno otkrivali, postale su moje omiljene staze za trčanje. Radnim danima biram Vilsonovo šetalište. Zbog blizine svakako. Ali, prije dvije sedmice trčala sam Vilsom dok je padala kiša, a staza je doslovno bila pokrivena lišćem… Filmski ugođaj. Aleja i Kozija ćuprija dijele drugo mjesto. Na trećem su sve moguće staze i stazice, od Safeta Zajke… do biciklističke staze od Skenderije do McDonaldsa. Jer, kad se povuče „refa“ najvažnije je da se trči. Rekreativna trkačka scena u našem gradu, ali i cijeloj zemlji cvjeta. To je definitivno velika stvar. Svakako su za to zaslužni i pioniri Franjo, Tomo i Erol koji su svoju strast i ubjeđenje odlučili nesebično podijeliti s drugima. Svake sezone sve nas je više. Na sreću. Jer, k’o trči zlo ne misli.
Sanja Kavaz Ako baš moram birati, onda je to Velika aleja. Ako se odnosi na šire područje, onda Bukovik i Trebević.
Rekreativna trkačka scena raste i sve su brojnije trkačke zajednice u većim ali i manjim gradovima. Formiraju se ekipe, osnivaju trkačka udruženja i klubovi, organizuju nove trke – sve su ovo pokazatelji da se u odnosu na predhodne tri godine trkačka scena razvija u svim pravcima. Uporedo, trkači se profilišu na cestovne, trail, utramaratonce, takođe popularizuju se različiti trkački pravci i formati. Ujedno, dobili smo dva uticajna medija koji rade na popularizaciji rekreativnog trčanja tako da u sinergiji svih navedenih faktora, rezultat ne izostaje.
Mirsad Kličić Pošto sam više posvećen trail trčanju, najviše volim trčati u okolini Sarajeva. Tačnije po brdima i planinama kojima je Sarajevo okruženo. Bilo da je riječ o Trebeviću, Igmanu, Bjelašnici, Jahorini, Bukoviku, Crepoljskom, Skakavcu ili trčanju u Radića potoku i okolnim brdima koja se nalaze u blizini Vogošće, gdje najčešće trčim. Uvijek dajem prednost trčanju u šumi, na svježem zraku dok trčanje na tvrdim podlogama prihvatam kao nužno zlo i najčešće treniram na atletskoj stazi na stadionu. Rekreativna trkačka scena u Sarajevu i BiH je doživjela ekspanziju. Mislim da su tome najviše doprinijele društvene mreže. I sām sam dio te ekspanzije. Mislim da je dobro što sve više ljudi rekreativno trči. Što nas je više to smo jači. Na taj način je lakše se organizovati za odlazak na neka trkačka putovanja, dobiti savjet gdje bolje, jeftinije i kvalitetnije doći do određene trkačke opreme, ili se organizovati sa nekim za zajednički trening.
Neira Odobašić U samom gradu najviše volim trčati stazom prema Kozijoj ćupriji i Alejom na Ilidži. Ukoliko radim intervale atletska staza u centru Safet Zajko mi je prvi izbor. Međutim, čim imam priliku, zimi kada je smog obavezno volim otići na Trebević i Igman. Mislim da se rekreativna trkačka scena značajno promijenila nabolje u ovih nekoliko godina. Evidentan je porast rekreativnih trkača, pokreću se nove trke, škole trčanja… Meni lično je najznačajnija promjena što me ljudi više ne gledaju čudno kada trčim, postalo je “normalno”. Jedino mislim da ponuda sportske opreme i prehrane još uvijek ne ide u korak sa ovom ekspanzijom.
Dario Ružić Jedna i jedina Velika aleja. Iskren da budem nigdje drugo ni ne trčim obzirom da mi je aleja od stana udaljena petnaestak minuta pješice. Sve bolja i bolja. Unazad samo 2-3 godine situacija je bila mnogo lošija. Danas na aleji sretnem trkače koje lično ne poznajem što je ogroman napredak u odnosu na prije. Nadam se da će ovaj tempo napretka biti bolji i ubuduće.
Almir Panjeta U Sarajevu najviše volim trčati na atletskoj stazi u Parku “Safet Zajko” u Halilovićima gdje se osjećam ugodno i opušteno. Kao početniku mi je bilo bitno da se ne osjećam kao ‘stranac’ i da me niko u biti ni ne gleda kao početnika. Kad dosadi trčati ukrug, nešto duže ture rado trčim po Vilsonovom šetalištu. Što se rekreativne trkačke scene tiče, trčim isuviše kratko da bih mogao praviti bilo kakva poređenja, ali mogu reći da čim sam se god ranije počinjao baviti rekreativno ili profesionalno, nigdje nisam bolje primljen kao što je to slučaj s trčanjem. Na stazi sam sretao ljude koje poznajem i koji iza sebe imaju polumaratone, maratone, ultra trail utrke pa i učešće na Ironmanu, i svi su me ohrabrivali i još ohrabruju bez ikakvog podsmijeha (s obzirom na moje početne distance), spremno nudili savjete i prijedloge. Savjete o tempu, pravilnom disanju ili istezanju dobijao sam i od trkača koje ne poznajem, onako ‘usput’, i sve detalje scene tek treba da otkrijem, ali ovo što sam do sada vidio stvara mi dojam da se radi o jednoj velikoj porodici koju vežu zajednička volja i ljubav prema trčanju.
Mustafa Mašetić Najviše trčim na Vilsonovom zbog toga što mi je relativno blizu stana, a u vrijeme kada trčim nema saobraćaja za automobile. Vrlo rado idem na atletsku stazu u centru “Safet Zajko”, jer se radi o vrhunskoj stazi i još uvijek odličnom mjestu za rekreativce. Broj trkača u Sarajevu i Bosni i Hercegovini je u porastu i to je vidljivo. Broj trkača koji su istrčali svoj prvi polumaraton je u konstantnom porastu, sve popularnije postaju i još neke zahtjevnije discipline poput triatlona, ultra trkačkih distanci, a tu je i atletska rekreativna liga koja zadovoljava one koji su u potrazi za bržim distancama.
Vaši komentari
