OTTO KINGSTED: Moje trkačko putovanje

Piše: Otto Kingsted

Ja sam Otto Kingstedt, švedski elitni trkač, svjetski rekorder u polumaratonu i utrci na 3000 metara u konkurenciji gluhih, te maratonski prvak na Olimpijskim igrama gluhih (Deaflympics) 2025. godine u Tokiju.

Više o trci u Sarajevu na LINK-u.

Istraživao sam različite mogućnosti za takmičenje u gradovima širom istočne Evrope, a Bosna i Hercegovina mi je odmah privukla pažnju. Činila se kao odlično mjesto za takmičenje uz druge elitne sportiste koji su na sličnom nivou kao i ja. Bosnu mi je, zapravo, preporučio kolega s posla koji je porijeklom iz Bosne. Čuo sam mnogo toga o tome koliko su ljudi ovdje srdačni, prijateljski nastrojeni i gostoljubivi. To nam posebno mnogo znači, mojoj supruzi i meni, jer smo oboje gluhi. Također sam primijetio da se ljudi u Bosni veoma dobro služe govorom tijela, pa komunikacija bez potpunog oslanjanja na govorni ili pisani engleski jezik nije predstavljala problem.

Sarajevo mi je pružilo sjajnu priliku da istrčim pripremnu utrku u sklopu priprema za maraton. Staza je vjerovatno bila jedna od najravnijih na kojima sam ikada trčao. Trčanje kroz samo srce Sarajeva, uz rijeku i okružen historijskim znamenitostima, bilo je predivno iskustvo.

Za mene je ova utrka značila mnogo više od samog trčanja. Sarajevo je grad bogat historijom, kulturom i raznolikošću, i zaista sam uživao što sam imao priliku doživjeti ovaj grad dok sam se takmičio. Moja supruga i ja smo se sjajno proveli u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, te bismo se vrlo rado ponovo vratili.

Atletska prošlost

Rođen sam u porodici trkača. Moja majka je bila vrhunska švedska trkačica – trostruka državna prvakinja u polumaratonu i krosu, koja je na Čikaškom maratonu 1991. godine zauzela 6. mjesto. Moj otac se također bavio trčanjem na visokom nivou, takmičeći se u disciplinama od 800 do 5.000 metara, a moj stariji brat mi je istovremeno i partner za trening i trener.

Izgubio sam sluh nakon meningitisa kada sam imao samo 18 mjeseci, a kohlearni implantat sam dobio sa dvije godine. Dok sam odrastao, pokušavao sam se baviti raznim sportovima, ali komunikacija je uvijek predstavljala prepreku. Bilo mi je teško razumjeti trenere i ostati povezan sa saigračima zbog poteškoća u govoru i sluhu. Zbog toga sam izbjegavao sport sve do svoje desete godine, kada me majka, oslanjajući se na svoje iskustvo trenera, ohrabrila da pokušam s trčanjem.

Onog trenutka kada sam stao na atletsku stazu, cestu ili staze u prirodi, sve je sjelo na svoje mjesto. Trčanje mi je pružilo osjećaj apsolutne slobode. Na cestama, stazama i atletskoj stazi nisam se morao mučiti s komunikacijom, naprezati da čujem upute ili stalno pratiti pokrete usana sagovornika. Gluhoća je donijela duboku tišinu – bez buke saobraćaja ili pozadinske graje iz okoline. To mi je omogućilo da se okrenem sebi i u potpunosti osluškujem svoje tijelo: ritam disanja, udarce stopala o tlo, te onaj iskonski osjećaj znoja i napora. Odmah sam zavolio trčanje.

Bavljenje trčanjem kao gluha osoba ima svoje dobre i loše strane. S jedne strane, to je odlično za fokus; mogu isključiti sve što mi odvlači pažnju i potpuno se posvetiti trčanju. S druge strane, sigurnost zahtijeva dodatnu pažnju. Budući da ne čujem automobile ili bicikle koji mi se približavaju s leđa, stekao sam naviku da stalno provjeravam iza sebe kad god prelazim cestu ili mijenjam stranu kojom se krećem. Moje prvo međunarodno takmičenje bilo je na Svjetskom prvenstvu u atletici za gluhe, održano u Turskoj 2011. godine. Kasnije sam postavio svoj prvi svjetski juniorski rekord za gluhe u trčanju na 10.000 metara na Svjetskom prvenstvu u atletici za gluhe u Torontu. Godine 2016., zahvaljujući čvrstim temeljima stečenim u trčanju na stazama u prirodi (trail) i krosu, izabran sam da predstavljam švedsku nacionalnu reprezentaciju na Evropskom juniorskom prvenstvu u krosu – što je bilo moje prvo veliko takmičenje na kojem su učestvovali i sportisti koji čuju.

Lični rekordi
● Maraton: 2:16:10 (2025.)
● Polumaraton: 1:03:49 (2024.) – Svjetski rekord za gluhe
● 10.000 m: 29:38,43 (2017.)
● 3.000 m: 8:08,59 (2023.) – Svjetski rekord za gluhe

Od 2015. do 2016. godine studirao sam na Univerzitetu Gallaudet u Washingtonu (D.C.), jedinom univerzitetu na svijetu namijenjenom gluhim i nagluhim studentima. Zatim sam, od 2017. do 2019. godine, pohađao Tehnološki institut Rochester (Rochester Institute of Technology) u New Yorku, gdje sam stekao diplomu iz grafičkog dizajna. Nakon povratka u Švedsku, nastavio sam obrazovanje u oblasti web razvoja i e-trgovine, istovremeno postepeno prelazeći sa atletskih staza na cestovne utrke.

Među najznačajnijim trenucima moje karijere izdvajaju se osvajanje zlatne medalje u maratonu na Olimpijskim igrama za gluhe (Deaflympics) u Tokiju, kao i držanje dva svjetska rekorda za gluhe: na 3.000 metara u dvorani (8:08,59) i u polumaratonu (1:03:49).

Danas radim puno radno vrijeme kao digitalni stručnjak i UX dizajner u kompaniji Trygga, koja se bavi posredovanjem u kreditiranju. Živim u Stockholmu (Švedska) sa suprugom Karinom, bivšom trkačicom na srednje staze koja je nastupala za ukrajinski tim na Evropskom juniorskom prvenstvu u atletici za gluhe.

Predstojeća prvenstva

Moja sljedeća velika takmičenja bit će Svjetsko prvenstvo u atletici za gluhe u São Paulu (Brazil) 2027. godine, a nakon toga slijedi Evropsko prvenstvo u maratonu za gluhe u Ljubljani (Slovenija).

Značajna postignuća – medalje