SAT NA UTRCI (1): Puls u prvom kilometru utrke – zašto mi je sat u Ljubljani pokazao 184 i zašto sam se zbog toga suzdržavao do 12. kilometra

Piše: Ivica Delić

Ljubljana, 18. listopada, start na Slovenskoj cesti. Kroz startnu liniju prošao sam 6 minuta i 15 sekundi poslije pucnja, u gužvi, s planom da prvih pet kilometara trčim po 5:15 i da polumaraton završim za 1:49:15.

Od starta je sat pokazivao puls 172 do 174, a od 640. metra 175 do 184. Tempo 5:27, teren ravan, a ja sam se osjećao sasvim normalno. Disao sam lagano, srce mi nije lupalo. Na 1,4 km puls je u nekoliko sekundi pao sa 175 na 154, uz isti tempo.

Na kraju sam cilj promašio za 2:59. A te brojke s prva dva kilometra kočile su me sve do 12. kilometra.

Sažetak

Prsni remen na startu Ljubljanskog polumaratona pokazao mi je puls do 184 uz tempo 5:27 na ravnom, a nekoliko sekundi kasnije 154 uz isti tempo. Nisam osjetio ništa. Prema izvorima koje sam pročitao (studija na 142 trkača i biciklista sa skokovima pulsa i Garminove upute za remen), takav skok bez promjene napora i bez simptoma najčešće dolazi od remena: suhe elektrode, hladno jutro, labav remen.

Zeznuo me zapravo moj vlastiti plan. Jutro prije starta dodao sam mu pravilo: ako je puls u prvih pet kilometara jasno iznad 159, ne jurim splitove do 15. kilometra. I to pravilo je pokrilo baš prve kilometre, kad remen najčešće pokazuje gluposti. Suzdržavao sam se do 12. kilometra, zbog pulsa i zbog gužve, i na 10. kilometru bio 1:47 iza plana. Od 3. do 20. kilometra puls je stajao između 157 i 164, ispod stropa od 168 koji sam si zadao, a drugu polovicu utrke trčao sam brže od prve.

Od sada puls na utrci gledam tek od drugog kilometra. Prvi kilometar trčim po tempu, remen prije starta navlažim i zagrijavam se s njim. Na treningu, kad sat pokaže brojku koja ne prati napor, stanem i izmjerim puls rukom.

Što je sat pokazao, kilometar po kilometar

Prvi kilometar po satu: 5:33, prosječni puls 165, najviši 184. Drugi: 5:23, prosjek 164, najviši 180. Treći: 5:24 uz 157, a najviši puls te dionice bio je 160.

Od trećeg kilometra do dvadesetog prosjek po kilometru nije izašao iz raspona 157 do 164. Zadnji puni kilometar trčao sam uz prosječni puls 168, a zadnjih 270 metara po 4:33 uz 169. Puls praga koji mi Garmin mjeri je 174 i do njega nisam došao ni u završnici.

Kadenca u prva dva kilometra bila je 172 i 177 koraka u minuti, u istom rasponu kao visoka očitanja pulsa. Garmin u uputama navodi da se remen sa suhim elektrodama zna „zaključati” na kadencu i pokazivati broj koraka umjesto otkucaja. Nisam to usporedio sekundu po sekundu, tako da je to zasad samo sumnja.

Pravilo iz jutra prije utrke

Tri dana ranije, na Marjanskoj ligi, petica u polumaratonskom tempu (5:13 po kilometru) dala mi je prosječni puls 159. Jutro prije starta, kad sam s AI-jem prošao podatke o spremnosti, iz toga je nastalo pravilo: ako je u prvih pet kilometara na 5:15 puls jasno iznad 159, ne jurim splitove do 15. kilometra.

Od trećeg kilometra to pravilo ima smisla. Za prvi kilometar nema, i to sam trebao vidjeti već ujutro. Remen tada još nije dobro sjeo na kožu, a u gužvi na startu tempo ionako ne biram ja.

Prosjek prvog kilometra bio je 165, drugog 164. Oba jasno iznad 159. Pa sam se držao pravila i kočio se sve do 12. kilometra, malo zbog pulsa, malo zbog gužve.

Od trećeg kilometra puls je bio 157 do 159 uz tempo 5:19 do 5:24, sporije od plana i na samoj granici pravila. Sat mi je praktički govorio da mogu brže, a ja sam i dalje trčao po odluci iz prva dva kilometra. To me danas najviše živcira.

Remen ili srce: što kažu izvori

Najviše mi je pomogla studija Gajde i suradnika iz 2018. Pregledali su 142 trkača i biciklista kojima je pulsmetar pokazivao neobjašnjene skokove. Svaki je odradio trening na kojem je ranije vidio skok, s pulsmetrom i Holter EKG-om istovremeno.

Kod 45 % radilo se o smetnji uređaja: pulsmetar je pokazao kratke visoke vrijednosti koje Holter nije zabilježio. Kod oko 39 % aritmije nije bilo i uređaji su se slagali. Kod 15 % Holter je zabilježio pojedinačne dodatne otkucaje (ekstrasistole) koje pulsmetar nije vidio. Jedan sportaš imao je ozbiljan poremećaj ritma, uz simptome zbog kojih je stao. Autori zaključuju da pulsmetar nije alat za praćenje aritmija.

U razgovoru za FasterSkier Gajda dodaje dvije stvari. Smetnje u studiji pokazivale su u prosjeku 199 otkucaja kroz otprilike minutu, a najviše 236 kroz tri minute. Za provjeru predlaže da trkač stane na minutu i izmjeri puls rukom, jer s 200 do 220 otkucaja nitko se ne osjeća dobro. To bi se osjetilo.

Garminove upute za remen kao uzroke navode suhe elektrode, labav remen, statiku od sintetičke majice i smetnje drugih uređaja. Savjet je navlažiti elektrode ili staviti gel i zagrijavati se 5 do 10 minuta, dok se prsa ne oznoje.

Kad sve to složim, ispadnu četiri znaka da je kriv remen:

• skok bez promjene napora i bez simptoma,
• vrijednost blizu kadence,
• skok koji nestane kad remen pomaknete ili navlažite,
• tempo koji se ne mijenja.

Ljubljanski skok ima tri od ta četiri znaka, a jedan od njih (kadencu) nisam provjerio sekundu po sekundu. Četvrti, vlaženje remena usred utrke, nisam probao.

Ali moram biti pošten prema sebi. Gajdin uzorak bio je od 18 do 51 godine, a ja sam stariji. Europske smjernice za sportsku kardiologiju iz 2021. navode da je fibrilacija atrija češća kod muškaraca koji godinama treniraju izdržljivost. Zato skok koji se ponavlja i ne nestane kad sredim remen ne pripisujem remenu bez pregleda. Graf pulsa sa sata poremećaj ritma ne dokazuje ni ne isključuje, za to treba EKG. O tome što jedan EKG može otkriti pisao sam u članku o mladoj trkačici iz Dalmacije.

Tri dana ranije: skok drugačijeg oblika

Na Marjanskoj ligi 15. listopada puls mi je u prvom kilometru isto otišao na 176 i vratio se na 152 uz isti tempo. Oblik je bio drugačiji. Puls je rastao glatko kroz otprilike dvije minute, poslije spusta na startu, i nijednom nije skočio više od jednog otkucaja u sekundi.

U Ljubljani je pad sa 175 na 154 trajao nekoliko sekundi, šest do devet otkucaja u sekundi. To izgleda kao klasična smetnja remena. Za onaj s lige iskreno nemam objašnjenje i to me malo kopka.

Dvaput u tri dana, i to mi je dosta. Po prvom kilometru više ne odlučujem o tempu.

Što radim od sada

1. Remen prije starta navlažim i stegnem toliko da ne klizi.
2. Zagrijavam se s remenom na sebi najmanje 5 do 10 minuta, da kontakt s kožom bude dobar prije početka utrke.
3. Prvi kilometar trčim po tempu i vremenu kruga. Svako pravilo o pulsu u planu utrke počinje od 2. kilometra.
4. Na treningu, kad brojka ne prati napor, stanem i izmjerim puls rukom.
5. Ako se skok ponavlja i kad je remen navlažen i dobro namješten, idem liječniku i bez simptoma (savjet Gajde i suradnika).
6. Bol ili pritisak u prsima, lupanje srca, ošamućenost ili nagli pad snage znače kraj treninga ili utrke i pregled prije idućeg trčanja, kako stoji u smjernicama europskih i američkih kardiologa.

Koliko sam vremena izgubio

Službeni prolazi bili su: 5 km za 27:12 (plan 26:15), 10 km za 53:59 (plan 52:12), 20 km za 1:46:44 (plan 1:43:37) i cilj za 1:52:14 (plan 1:49:15).

Od 10. do 20. kilometra trčao sam 52:45, brže nego prvih deset (53:59). Dionice po pet kilometara bile su 5:24, 5:20, 5:17 i 5:09.

Gel, vodu i piće iz pojasa uzimao sam na 11., 17. i 19. kilometru, i ta tri kilometra su sporija za otprilike 35 sekundi ukupno. Koliko ugljikohidrata na sat treba za koju distancu pisao sam u članku o gorivu od 5 km do ultramaratona.

Koliko je od 2:59 otišlo na suzdržavanje, a koliko na gužvu i okrepe, ne mogu razdvojiti. Ne znam bih li bez toga stigao na 1:49:15. Ali puls od 3. do 12. kilometra nije mi davao nikakav razlog da se kočim. E to me peče.

I onda drugo pitanje, koje me muči još od Ljubljane: je li 1:49:15 uopće bio realan cilj? Garmin mi je za polumaraton predviđao 1:44:37, a ja sam si postavio cilj gotovo pet minuta sporiji. Koliko se toj Garminovoj brojci uopće može vjerovati, provjerio sam na sedam svojih utrka. O tome u idućem dijelu.

Iduća utrka: prvi kilometar gledam samo vrijeme kruga, puls tek od drugog. Pa ćemo vidjeti.

Idući dio serije: „SAT NA UTRCI (2): Koliko vrijedi predikcija vremena na satu – sedam mojih utrka i Garminova greška”.

NAPOMENA / DISCLAIMER

Autor ovog teksta nije liječnik, kardiolog niti zdravstveni stručnjak bilo koje vrste. Sve navedeno temelji se na osobnom iskustvu trčanja, podacima s vlastitog sata i laičkom čitanju dostupne literature. Ovaj tekst ne predstavlja medicinski savjet i ne zamjenjuje pregled. Ako imate simptome u naporu (bol ili pritisak u prsima, lupanje srca, ošamućenost, nesvjesticu) ili vam sat ponavljano pokazuje neobične vrijednosti pulsa, obratite se liječniku.