Piše: Ersan Bijedić
Podsjećamo, mladić je u subotu poslijepodne na Kukavičkom jezeru u Kupresu šetao s prijateljima, a onda se kao neplivač našao u vodi koja ga je povukla na dno jezera.
Osjećaji ponosa i prestravljenosti
Danijela je kompletan događaj spašavanja mladića opisala na svom osobnom Facebook profilu, a nekoliko dana poslije dojmovi su još uvijek snažni.
– Emocije se i jesu i nisu slegle, još sam pod dojmovima. Miješaju mi se osjećaji ponosa s jedne strane, ali i osjećaji prestravljenosti kad se sjetim kako sam ga zatekla ispod vode, ali i na površini, kad smo ga iznijeli, odnosno njegovog izraza lica. U tim trenucima svašta čovjeku prođe kroz glavu, milijun misli. Na kraju je najvažnije da će biti dobro. U kontaktu sam s Enizom, on je u bolnici u Travniku na daljnjim pretragama pluća, kaže Danijela Kuna.
Sve se dogodilo iz bezazlene situacije, trojica prijatelja – neplivača su šetali pored jezera.
– Oni su valjda hodali uz obalu, a tamo jedan dio na lijevoj strani ima blagi pad, dok na desnoj strani ima nagli pad duboko u jezero i njemu je vjerojatno tu nestalo tlo pod nogama. Lokalni mještanin “Mrnjak” je prvi vidio da je upao u vodu i rekao momcima, ali oni su se odmakli jer ih je uhvatila panika od bojazni da i njih povuče. Među njima je navodno jedan znao slabije plivati, a druga dvojica ne.
Na 4 metra ispod površine
Danijela nijednog trenutka nije razmišljala što učiniti, bilo je samo pitanje brzine.
– Otrčala sam do tog dijela i gledala gdje je, očekivala sam da će se netko boriti da se ne utopi, grcati, ali njega nikako nije bilo na površini. Kad sam pitala gdje je potonuo, ostali su izbezumljeno pokazivali različita mjesta gdje je potonuo. Ostalo mi je da skočim i ronim. Digao se mulj kako je prethodno bilo puno ljudi u vodi i slabo se što vidjelo. Imala sam naočale za plivanje u torbi, ali tko bi se u toj brzini sjetio toga, priča Danijela.
Njegovu ruku je, po vlastitoj procjeni, dohvatila negdje na oko 4 metra dubine.
– Bilo ga je teško izvući, ali u tim trenucima daš sve od sebe. Izvukla sam ga i počela plivati prema obali, ali dok sam ga vukla, ta težina me povlačila prema dolje i nekoliko puta sam se zagrcnula. Iz ove perspektive, možda je i bolje da nije bio pri svijesti, jer bi inače borba bila vjerojatno još teža. Tražila sam pomoć, to sporo ide. Htjela sam ga izvući “u hipu”, ali to jednostavno ne ide tako. Momak iz Bugojna, Dževad Dželihodžić, koji je pritekao u pomoć i dao mu umjetno disanje je isto sportaš, bavi se alpinizmom, vidilo se da je jak.
Skup poslije oporavka
Na kraju se srećom sve završilo dobro i spašen je jedan mladi život.
– Dogovorili smo se naći svi skupa kad se oporavi. Oni su stvarno jako zahvalni. S obzirom na struku, i možda moj karakter, meni je sasvim normalno tako reagirati. Ne bih mogla pustiti čovjeka da se utapa, a da ništa ne poduzmem, govori Danijela.
Iako djeluje kao logično i normalno, nije to reakcija kakvu svi pokažu.
– Razumijem ovoga koji ne zna plivati da nije skočio u vodu, ali ovi koji znaju plivati…
što oni nisu reagirali, to mi je neshvatljivo. A bilo je onih koji su samo stajali ukočeno i gledali što se događa, izjavila je Danijela.
Voljela bih puno više doprinijeti
Svoj osvrt na Facebooku je završila rečenicom: “Drago mi je i Bogu sam zahvalna na snazi i reakciji nekolicine nas koji smo se tu našli i što mi je nerijetko besmisleni život dobio mrvu više smisla nakon ovog dana”.
– Zašto tako povremeno razmišljam je vjerojatno zbog velikih patnji i kušnji s kojima se kroz život susrećemo. Oduvijek si postavljam pitanja: Koji je smisao života? Zašto smo tu? Koja je moja uloga i što je to što znači živjeti za svijet koji dolazi, za generacije djece koje su pred nama i kakva je moja ostavština i uloga u svemu tome? Drugim riječima, smatram kako mogu i voljela bih puno više doprinijeti drugima u ovom životu. Planiram se nakon studija Pedagogije i psihologije opredijeliti za jedan od psihoterapeutskih pravaca kako bih pomogla ljudima koji se kroz život teško nose sa različitim problemima jer sam i sama prošla i preživjela brojne nedaće. Smatram kako je najveće zadovoljstvo pomoći čovjeku u nevolji, a osobito onima koji u današnjim, jako teškim životnim okolnostima, prolaze kroz različite izazove, psihičke i duševne patnje s kojima se ne znaju nositi, zaključila je Danijela Kuna.
Doktorirala kineziologiju pa upisala studij pedagogije i psihologije
Doc. dr. sc. Danijela Kuna (rođena 28. 12. 1985.) iz Kupresa je doktorirala je na Kineziološkom fakultetu u Splitu, a sad izvanredno studira Pedagogiju i psihologiju u Travniku i 4. je godina.
– Psihologija me oduvijek zanimala. Poslije završetka studija kineziologije htjela sam upisati psihologiju, ali u to vrijeme izvanrednog studija psihologije u kombinaciji s pedagogijom još nije bilo. Nakon što se otvorila mogućnost, nisam se puno mislila. Za sada ide dobro i jako sam zadovoljna, kaže Danijela.
Danijela radi u Zavodu za odgoj i obrazovanje u Širokom Brijegu, voditeljica je podružnice u Livnu i zamjenica ravnateljice Zavoda.
Svestrana sportašica
Danijela je svestrana sportašica koja je bila instruktorica skijanja i fitness trenerica, a prethodnih godina jedna od najboljih atletičarki – dugoprugašica u regiji. Ipak poslije pobjede na maratonu u Linzu (Austrija) pala je na doping testu zbog kojeg je suspendirana na dvije godine. Ova kazna je istekla u lipnju.
– Na profesionalnu razinu bavljenja atletikom se više ne mislim vraćati jer to zahtijeva puno odricanja i potpunu posvećenost. Možda se vratim rekreativnim utrkama, ali sa jednim sasvim drugim ciljem i humanim doprinosom, kazala je Kuna.
Skraćena suspenzija
– Surađivala sam s antidoping agencijama i posvjedočila svoju suradnju s tadašnjim trenerom Igorom Šalamunom u kojeg sam imala potpuno povjerenje kao prethodno iskusnog maratonca. Antidoping agencije su pratile mog tadašnjeg trenera Igora Šalamuna i njegovog prijatelja Borisa Špesa s kojim je surađivao i kojeg je također trenirao, a predstavljao se kao doktor. Budući su pripreme i treninzi za maraton u Linzu bili jako naporni i iscrpljujući, nagovarali su me da mi daju “sredstvo za brži oporavak”. Tvrdili su kako će do maratona u Linzu sve biti uredu te da sam jedina koja tako dobre rezultate trči na „cedeviti“, a mogu još puno bolje i brže, priča Kuna.
Pad Šalamuna i Špesa
Potom je pala na doping testu, “unatoč tome što je uvijek bila protiv uzimanja bilo kakvih nedozvoljenih sredstva”.
– Platila sam skupu cijenu jer sam slijepo vjerovala. Nakon što su me Antidoping agencije obavijestile da sam pala na doping testu, moj bivši trener i njegov prijatelj su me nagovarali da kažem kako ne znam kako se to dogodilo, da je sigurno neka namještaljka, da nisam znala i slično, sve, samo da njih u bilo kojem kontekstu ne spominjem jer to može samo pogoršati stvari. Znala sam kako će biti doping kontrola na tom maratonu te da ću vjerojatno pobijediti i ići na doping kontrolu nakon što je slovenska maratonka Sonja Roman, koja je do 28. kilometra bila vodeća, odustala, pojašnjava Danijela.
Poslije pada na doping kontroli je preživjela najteži životni period i ogromni obiteljski gubitak (smrt majke).
– Nikoga od njih nije bilo briga za mene, a od mene su očekivali lažna svjedočanstva i da snosim svu odgovornost, što nisam mogla pretpostavljajući kako će i dalje nastaviti raditi isto s nekim drugim sportašima.
Nakon Danijelinog iskaza antidoping agencije su angažirale tajnog agenta koji je pratio Igora Šalamuna i Borisa Špesa te se uključio u njihov klub.
– Poslije nekog vremena nudili su mu sredstva za brži oporavak i prodaju. Tad su ih uhvatili. Ispostavilo se kako je Boriš Špes davao različita nedozvoljena sredstva maloljetniku i brojnim drugim sportašima. Njega su zatvorili u zatvor, a trenera u kućni pritvor. Dva puta sam svjedočila radi te istrage zbog čega sam imala dosta neugodnosti i uznemiravanja. Daljnje istrage su još u tijeku, ispričala je Danijela Kuna.
Vaši komentari
