Tekst: Ersan Bijedić / Video: Dražen Filipović
Više o tome kako je to izgledalo čitali smo u osvrtu na OVOM LINK-u, gdje nisu pošteđeni ni prethodni organizator, Asocijacija za sport, koji je radio maraton u Banjaluci 2018. i 2019. godine, kao ni TRK Banjaluka.
Pošteno, svi ti propusti su bili evidentni.
Lično mi je to bila samo potvrda pada kvaliteta u organizaciji trka generalno u BiH. Očito se događaji rade sa manjkom ljudi, skromnim sredstvima, ali i uz nedovoljno entuzijazma, volje i težnje za napretkom. Slično kao što i velika većina trkača ne teži napretku, već samo pojavljivanju na trkama. Ali opet oni sami za sebe plaćaju učešće i nisu sponzorisani.
Maratonska trka je imala 74 finišera, što je otprilike prosječna brojka za BiH, dok Two Cities Marathon u Sarajevu ove godine i dalje ostaje maraton sa najviše finišera kod nas (141).
Moj pristup
Zbog razočarenja nivoom trka u BiH ove godine (čast izuzecima) moj pristup je bio sa stavom: neka samo bude korektna staza, da nas volonteri usmjere na kritičnim mjestima i da ima malo vode na okrepama. Ostalo je moja stvar. Moja trka.
Dvije od tri ove stvari su bile ispunjene. Kritični dio je onaj koji je već spomenut u ranijem osvrtu, a to je taj okret na 25. kilometru, kao i kasniji prolaz na 38. kilometru na istom mjestu. Tu smo Dalibor Jovičić i ja na 25K pomalo lutali, usporili da vidimo gdje ćemo, pa ipak napravili i nepotreban višak (ne strašno, možda 20-tak metara) bez informacije od vrlo statičnih volontera i bez vidljivih oznaka, dok se slično desilo Sanelu Kurtagiću i Zoe Hammel na 38. kilometru. To mi ipak nije pokvarilo trku, ali sam imao osjećaj da je bilo zamalo. Ovakve stvari nas mogu puno više koštati.
Međutim ukupno gledano, činjenica da je staza bila korektna, izmjerena od AIMS-a i tačno postavljena, ovu trku za mene već izdvaja iz gomile onih koje nemaju tu osnovnu stavku. Konačno jedna trka gdje se mogao (ako ne promašiš stazu na ovoj kritičnoj koti) postići validan rezultat.
Staza
U nedjelju nas je poslužilo vrijeme jer je na startu bilo oko 7-8 stepeni, a puno se temperatura nije dizala ni kasnije, što je stvarno idealno za postizanje ličnih rekorda. Većim dijelom maratonske trke je padala kiša, ali ne jako, tako da ni to nije bio problem (osim nama koji nosimo cvike bez brisača). Na vremenske uslove poklopila se jako dobra staza. Ona nije ekstra ravna, nego je blago valovita, ali sa usponima koji dobro utrenirane trkače ipak neće slomiti. Usponi nisu dugi, a nizbrdice pružaju šansu da se sve nadoknadi. Završnih 5km je baš ravno i može se odlično finiširati, ako ostane snage naravno. Nezgodan je samo taj puni okret na 41. kilometru, ali i ulaz u Kastel sa cca desetak metara klizave kaldrme.
Djelić atmosfere iz Banjaluke i dojmove nekoliko trkača pogledajte u našem video prilogu.
Vaši komentari
