- Ime, prezime i mjesto boravka?
– Emina Murtić, širim masama s Facebook-a poznatija kao Jane Eyre, Sarajevo.
- Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– A prije 7 godina, izgubila opkladu, eto kako. Morala sam završiti, tada za mene strašnu trku, Avaz Twist Tower i ubrzo nakon završetka sam rekla jedno veliko NE trčanju. Međutim, nakon nekog perioda, upoznajem kul ekipu na Bjelašnici koja organizuje Vučko Trail (čiji sam danas ponosni član) i posmatrajući utrku sa strane kao jedna volonterka, pojavila se neka želja za trail trčanjem tako da je ono moje ne, ostalo negdje daleko iza mene. Počela sam učestvovati na trail utrkama, a potom me raja, nažalost, povukla i na cestu.
- Koliko često trčite?
– Trenutno ne trčim zbog ozbiljnih zdravstvenih problema, a ranije se trčalo non-stop, zapravo uvijek kada bi se ukazala prilika. Bila sam vrlo onako luđački nastrojena za trčanje. Osim ako je cesta u pitanju, tad se pretvorim u puža.
- Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– Definitivno duže trail utrke, a cestovne 5k, jer brzo završe pa se ne smorim puno.
- Koliko trka trčite godišnje?
– Uglavnom sam trčala preko 20 utrka godišnje, bilo je bitno da se pretjeruje, e zato sad 0. Ko visoko leti, nisko pada!
- Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?
– Dovoljno da znam da me svaki par služi i dalje, iako ih samo posmatram u ormaru. Vjerna sam Nike i Salomon patikama, barem za sada.
- Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).
– Ma kakvi, totalno nevažno. Bitno je da se svaka utrka istrči u datom limitu, kakvi rekordi. Ništa to.
- Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– Rekla bih da uživam u mazohizmu tokom trčanja bilo koje utrke ali ću sada izdvojiti poseban osjećaj satisfakcije nakon trčanja odnosno zadovoljstvo nakon prolaska kroz ciljnu liniju i ono najvažnije, zabavu s rajom. Trčanje je znatno uticalo na moj život u tom pogledu. Upoznala sam mnogo ljudi, a neki od njih su danas moji jako dobri prijatelji. Pomenuću i to da sam dobila i novu porodicu (Sarajevo Running Club).
U trčanju, sportu kao takvom nema ništa da mi se ne sviđa. Nadalje, ne sviđa mi se toksičnost u pojedinim trkačkim grupama, nesklad, malicioznost, insinuacije, potom hohštapleri, kvazi kompetentni organizatori utrka, samoprozvani treneri kao i wanna be elitni trkači koji nas bombarduju (de)motivirajućim porukama 24/7.
Ewww! No dobro, trebaju meni i takvi u okruženju jer mi pružaju neograničen materijal za dobru zabavu.
- Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Najdraži svakako trail dužine koje se kod mene pretvore u hike avanturu, a najteži, cestovni trening u svakom smislu.
- Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– Sama, jer sam ekstravagantna osoba!
- Omiljena trkačka trening ruta?
– Preko mahala do Trebevića!
- Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Bilo ih je dosta, ali za ovu priliku bih definitivno izdvojila svoj meraklijski trk odnosno šetnju, na prvom sarajevskom polumaratonu (Two Cities Marathon, 2022.), pod visokim temperaturama i vrućinama. A na cilju su svi samo mene čekali. Vrlo emotivan trenutak!
- Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– Ja bih, po svom nekom ćejfu, sada izdvojila Termag Challenge Race koji predstavlja odličnu avanturu i trku kojoj ću se uvijek vraćati, potom Vučko Trail te Duvanjski pingvin koji imaju vrhunsku organizaciju. Također, i Steel Trail Zenica je utrka vrijedna pomena, okolinu Zenice treba itekako posjetiti.
Od cestovnih, zasigurno jedinstvena Trebevićka petica, Ćerin ludi Igmanski cener te Sarajevo polumaraton i Banjalučki polumaraton jer za mene predstavljaju sve ono što bi trke trebale imati. Za sve navedene imam i neke divne uspomene što je i razlog više za pomenuti ih.
- Trke koje su vas razočarale, i zašto?
– Čapljinska petica – ne ponovilo se, jako loša organizacija kao i Tuzlanski maraton, vrlo neozbiljno…
Također, sve utrke u organizaciji Dečki u Plavom jer su za mene, u principu, vrlo diskutabilne i nažalost, izgubile su prvobitni značaj.
- Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?
– Donosi mi posebnu vrstu katarze, osjećaj satisfakcije i nove, razne ljude u život, a to je i najveći razlog zašto sam ostala u trčanju. Pomenula bih i to da je trčanje odnosno ovo okruženje doprinijelo mom ličnom rastu i razvoju. Ispostavilo se da odlično funkcionišem u timovima koji vode organizaciju utrka, da sam vrlo uspješna i postižem zavidne rezultate. Svi koji me poznaju, znaju da sam jako društvena ličnost i da uvijek nastojim da svaki trenutak upotpunim svojom ludom, pozitivnom energijom, tako da mi je sada neka glavna tendencija ta društvena kohezija u trkačkoj zajednici. Treba nam više pozitivnih ljudi koji kreiraju promjene.
- Kako se motivirate za trčanje?
– Jednostavno, samo pomislim na visokokaloričnu hranu koju ću jesti nakon utrke.
- Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Ne pratim, imam pametnijeg posla.
Šalu na stranu, poštujem sve atletičarke i atletičare, ali pošto trčim isključivo iz zabave, nemam potrebu da pratim atletiku, niti imam uzora.
- Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Apsolutno da bih preporučila, u životu sve treba probati pa i trčanje!
- Trkački cilj za budućnost?
– Potrčati ponovo! A naravno, u planu su svakako mnogi atraktivni polumaratoni i maratoni, čak i neke brutalne ultre, ali sve u svoje vrijeme.
- Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?
– Uvijek! Ne bih ja bila ja, kada ne bih nešto imala za dodati, pa je l’.
Ljudi, širite pozitivnu energiju i ljubav! Zaobilazite ove energetske vampire, a ako već ne možete, onda ih kao i ja iskoristite za dobru zaje*anciju.
I da, Hakuna Matata!
Vaši komentari
