Piše: Aida Čosić
Bila je to moja potraga za nečim što će mi donijeti unutrašnji mir, zadovoljstvo i možda po prvi put nakon dugo vremena – istinsku sreću.
Bila sam u fazi kada sam osjećala potrebu da pronađem novu, autentičnu verziju sebe. Da se oslobodim svega što me sputava, čini nesretnom i otuđenom od prave „ja“.
Na taj put sam krenula sa 38 godina, neko bi pomislio poprilično kasno, ali ja danas znam i želim svima reći – nikad nije kasno da počnete živjeti onako kako zaista želite i oslobodite se svega što vas steže, čini nesretnim i nezadovoljnim. Nikada nije kasno da postanete osoba kakva ste duboko u sebi uvijek osjećali da jeste.
U maju 2024. godine sam prvobitno krenula svakodnevno voziti biciklo, satima. U toj fizičkoj aktivnosti pronašla sam mir, zadovoljstvo i tišinu koja mi je tada bila potrebna. No, pitala sam se – šta kada dođe zima? Kada više ne mogu napolje? Kako tada održati kontinuitet i taj osjećaj koji mi je fizička aktivnost počela donositi?
U novembru sam odlučila da se upišem u teretanu. Ali iskreno – bila sam previše sramežljiva. Nisam mogla da zamislim sebe kako ulazim u nepoznat prostor, među nepoznate ljude, i uz to još ne znam pravilno koristiti sprave. Nisam znala ni odakle da krenem.
U razgovoru s kolegama, kolega Mujo Mehmedović koji se također bavi sportom mi je predložio da se priključim Udruženju “Trčanje i to”, gdje mnoge članice, osim što trče zajedno, idu i u teretanu. Taj prijedlog mi je promijenio život, i danas sam mu beskrajno zahvalna, jer je to jedna od najboljih odluka mog života.
Na početku mi trčanje nije bilo u fokusu. Pridružila sam se više zbog druženja i želje da budem dio jedne pozitivne zajednice. A grupa je zaista takva – to je energija koju je teško opisati riječima, morate je doživjeti.
Međutim, moj stav prema trčanju se vrlo brzo promijenio. Vidjela sam promjene na svom tijelu, ali još važnije – osjetila sam promjenu u sebi. Mentalno. Postajala sam snažnija, mirnija, stabilnija. Počela sam da se prijavljujem na prve trke – 5K, zatim 10K – i svaki put sam bila bolja. Iza tih rezultata su stajali trud, rad, dosljednost i jasno definisan plan treninga.
Upravo kroz to sam spoznala i jednu važnu stvar – sport vas nauči disciplini, a ta disciplina se ne zadržava samo na treningu. Ona se prirodno prenosi i na ostale sfere života – posao, odnose, svakodnevne obaveze – i čini vas organizovanijom, fokusiranijom i ispunjenijom osobom.
Zato za mene trčanje nije samo fizička aktivnost – ono ima isključivo pozitivan uticaj na moj život.
Početkom 2025. godine odlučila sam: Želim da istrčim svoj prvi polumaraton. I to ispod 2 sata.
U martu sam se prijavila za Ljubljanski polumaraton (oktobar 2025.) uz podršku i vođstvo trenera Jasmina Harbinje. Međutim, kako je trening tekao, a forma rasla, shvatili smo da ne moramo čekati jesen. Sarajevo Half se održava 21. septembra – moj grad, moj trenutak.
I tako je odluka pala – trčaću svoj prvi polumaraton u Sarajevu.
Dan trke
Na start sam došla puna pozitivne energije. Bila sam uzbuđena, ali i pomalo zabrinuta – prethodnih dana sam bila prehlađena, a uz to nisam dovoljno testirala patike i gelove koje sam planirala koristiti (sada znam koliko je to važno.)
Do 13. kilometra sve je išlo sjajno. Držala sam tempo (pace) koji sam planirala, i znala sam – ako ovako ostane, završit ću trku za 1:55h. Ali na 13. kilometru patike su počele da me žuljaju. Na 16. kilometru sam osjetila pad energije – greške iz treninga su došle na naplatu.
Pace je počeo da opada, ali nisam odustajala. Dala sam sve od sebe, izvukla posljednje atome snage i… na cilj sam stigla sa vremenom 1:59:25.
Istrčala sam svoj prvi polumaraton ispod 2 sata – baš onako kako sam i željela.
Nakon te trke, znala sam – sljedeći cilj je maraton u 2026.
Hoću li ga istrčati? Vjerujem da hoću.
Jer kad imate jasan cilj, kada radite na sebi svakodnevno i kada se okružite ljudima koji vas podržavaju, tada ne postoji ništa što je nemoguće.
Moja poruka
Ovaj tekst pišem za sve vas koji se možda prolazite kroz teške životne faze ili se nalazite na nekoj životnoj prekretnici.
Za vas koji mislite da je kasno, da ne znate kako dalje, da ste izgubili sebe.
Želim da znate: nije kasno.
Krenite – malim koracima, dan po dan, ali krenite.
Okružite se ljudima koji vas podržavaju, koji vam prijaju i sa kojima se osjećate slobodno i sretno.
Radite ono što vas čini živima i što vam donosi zadovoljstvo.
Vaši snovi nisu daleko – samo treba da čvrsto vjerujete u njih, u sebe i da im krenete u susret.
Vaši komentari
