Piše: Amela Trožić
Pa počnete da malo više razmišljate o tome šta jedete, kako izgledate, ili ste potpuna suprotnost od toga pa vas ništa ne zanima, treća opcija nije postojala. Ja sam bila ova prva vrsta.
Bilo je dvije tri godine nakon završetka rata kada sam počela aktivno da idem u teretanu. Tada sam bila drugi srednje i sjećam se dobro, bila sam oduševljena vježbama Sindy Crawford. Sad plačem od smijeha kad se sjetim, ali tada je VHS kaseta bila vrhunac pregleda vježbi što ste mogli da imate.
Naravno u teretani 99,99% su bili muškarci, i ja predstavnik ženskog roda onih 00.01% koja svaki dan prvo vesla na mašini za veslanje oko 30 minuta i onda se „bacam“ na neke vježbice. Naravno, kada nekome kažeš tada da ideš u teretanu, svi su se iščuđavali i govorili „pa pobogu šta će ti to“… i kako ću početi da gubim ženstveni izgled, kako ću ličiti na bildera i slično. Sad svi ti što su mi to govorili ili izgledaju kao da su duplo stariji nego što zapravo jesu, ili imaju kojekakve bolove u svim mogućim dijelovima tijela, ili su pretili… a ima i onih koji su kasnije krenuli istim ovim putem i otkrili čari sporta.
Naravno, obzirom da sam tada bila još uvijek u razvoju i da me suplementacija nije posebno interesovala, doslovno sam samo trenirala nekoliko puta sedmično i trudila se da jedem što zdravije. Ovo drugo mi nije bilo posebno zahtjevno iz razloga što su i moji roditelji uvijek pazili da ishrana bude, koliko je to moguće, što kvalitetnija.
Prva iskustva sa suplementacijom
Moji prvi doticaji sa unosom bilo kakve suplementacije uz izbalansiranu ishranu nisu počeli baš tako davno. Tek prije 5-6 godina sam počela da aktivnije unosim određene suplemente. Razlog tome je bila poprilična nezainteresiranost za suplemente, a uvijek svi medicinski nalazi su bili u granicama normale tako da nisam o tome ni posebno razmišljala.
Vremenom, kako sam sve više čitala o suplementima, pitala, saznavala, istraživala… shvatila sam da se ustvari suplementi ne unose samo ako ti nešto nedostaje, već upravo suprotno, unose se da ne bi došlo do deficita određenih supstanci u organizmu, a tada već može biti kasno. Jer kad se rezerve potroše treba nekoliko mjeseci da bi čovjek ponovo uspostavio balans.
Tada kreću zavrzlame… šta uzeti… koliko… kada… smije li se jedan proizvod kombinovati sa drugim ili ne – sve su to pitanja sa kojima sam se i u početku susretala.
Milion pitanja, malo odgovora, tržište puno različite ponude i različite suplementacije. Ono što je moje prvo pravilo bilo jeste dobro sve iščitati šta piše na proizvodu (to i dan danas radim i pri kupovini bilo koje namirnice bilo gdje).
Dalje, iako ja to sve dobro iščitam, nikad ne mogu znati kako će moje tijelo reagovati na određen proizvod, jer na tržištu za jedan proizvod imate stotine i stotine proizvođača, a svaki se od njih razlikuje u određenim nijansama. Tako da kad počinjem sa novim proizvodom uvijek kupim ili tražim testno pakovanje, ili ako nema, onda kupim najmanju moguću dozu da probam da vidim kako će tijelo regovati.
Suplementacija koju koristim i zašto
Prvi moj preparat je bio protein iz surutke (whey protein) u prahu. Iskrena da budem, nisam veliki ljubitelj mesa, posebno crvenog. Kako sam mnogo aktivna, a uz fitnes sam počela i aktivno da trčim trke na duge staze što zahtijeva popriličan angažman i napor, tjelesni i mentalni. Da ne bi došla u situaciju da zbog silnog trčanja u kombinaciji sa drugim treninzima ne izgubim mišićnu masu koju je jako teško nabaciti, počela sam da uz redovnu ishranu koristim i protein. Obavezno ga ubacim u shake koji popijem nakon treninga da bih se brže oporavila od napora i nahranila mišiće koje sam iscrpila treningom. Zavisno od dana i plana treninga često ubacim jednu mjericu i u doručak, bilo u smoothie koji pravim ili u zobene žitarice.
Prava surutka je proizvod u tečnom stanju koji se dobije uz određene procese iz mlijeka, nakon procesa pravljenja mladog sira. Mladi sir je jedan od najboljih izvora proteina. Surutka, osim što je izvor proteina, je i odličan prirodni antioksidans i čistač jetre, kao i zaslužna za njezinu brzu i kvalitetnu regeneraciju. Ja je često koristim u svojoj ishrani. Potrudim se da dođem do domaće surutke, ukoliko je moguće, a ako ne – kupim u radnji, ali naravno običnu surutku bez ikakvih dodataka okusa i slično.
Pored proteina iz surutke jedan od prirodnih izvora proteina je i brašno, odnosno protein iz konoplje. S obzirom da je surutka životinjskog porijekla, onda za vegetarijance je konoplja odličan izvor proteina. Ja konzumiram i brašno od konoplje, odličnog je ukusa i miješam ga u smoothie ili u žitarice… ili prilikom spremanja palačinki, muffina i slično.
Druga jako bitna suplementacija u mojim prehrambenim navikama je kolagen. Kolagen sam počela koristiti prije 2 godine kad sam aktivno počela da trčim. Svoju prvu trku sam pripremila radeći treninge trčanja na traci. U neko doba počinje mi se dešavati da su koljena počela da reaguju, da pomalo probada oštra bol. Naravno, odmah sam znala ili da nešto pogrešno radim u treningu ili mi nešto nedostaje, ali sigurno znam da ne želim da trčim sa povredom ili da sebe dovedem u to stanje. Nakon nekog vremena ubacila sam kolagen u svakodnevnu ishranu. Koristim ga u vidu praha i ubacim ga ili u smoothie ili u žitarice. Način kako ćete piti kolagen ovisi o proizvođaču, tako da uvijek pročitajte na ambalaži uputstvo.
Pored kolagena, u tom momentu kada sam počela imati određene probleme sa koljenima počela sam uzimati i glukozamin za obnavljanje hrskavice i vezivnih tkiva.
Od ostalih dodataka uzimam svakako omegu 3, BCAA i glutamin. O svemu sam već pisala u prethodnom članku.
Pored toga uzimam svaki dan i vitaminski kompleks, koji sadrži sve minerale i vitamine koje ne mogu unijeti putem hrane, i obavezno magnezij 375 mg – direkt kako bih spriječila nastanak grčeva.
Od ostalih izvora koristim prirodne pripravke i to svake godine uzmem dozu kombinacije meda i matične mliječi od domaćeg medara kako bih ojačala imunitet i zaštitila organizam. Zatim konzumiram cimet, đumbir i ostale prirodne izvore minerala i vitamina kao i antioksidante.
Vaši komentari
