- Ime, prezime i mjesto boravka?
– Irma Kristić, Mostar.
- Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– Trčanjem se aktivno bavim od 2018. godine, kada sam se upisala u Sanus Motus, prvu školu trčanja osnovanu u Mostaru, čija sam članica bila sve do prošle godine, a od ove nastupam za AK Puls Tomislavgrad.
- Koliko često trčite?
– Trčim 3,4 puta sedmično. A ponekad, kada mi se posreći, i kada obaveze dozvole, ubacim i peti trening.
- Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– Polumaraton je možda disciplina koja se pokazala kao najbolja kada su moji lični rezultati u pitanju, pa bih rekla da je to svakako jedna od disciplina koja me najviše i privlači u zadnje vrijeme. Odnedavno sam zakoračila i u maratonske vode. Jako mi se svidjelo, i vrlo moguće da će ta disciplina postati moja omiljena u budućnosti.
- Koliko trka trčite godišnje?
– Godišnje istrčim petnaestak utrka. Tu se nađu 3-4 polumaratona, nekoliko 10K i 5K utrka, nekoliko trail utrka i jedan maraton. Cilj mi je da ove godine u svoj kalendar ubacim što više trail utrka, jer sam prošle godine propustila većinu njih, a te utrke su mi uvijek odlične i budu dobar pokazatelj koliko sam zapravo spremna i treniram li dovoljno na cesti.
- Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?
– Ne opterećujem se previše sa brojem patika koje ću koristiti za treninge. Volim kupiti jedne pa ih dobro potrošiti (neka pate, patim se i ja) Trenutno trčim u hokicama, model HOKA CARBON X3. Moje all time favorite su ipak Saucony, model Kinvara. Svi modeli od 10 do 13 su light, w/ low drop and minimal support, i idealne za moje nogice. Na trail staze nosim HOKA Speedgoat4 model. Sad ću ih zamijeniti, vjerovatno za iste.
- Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).
– Moji PB-ovi na 5K: 19:40, 10K: 41:30, 21.1K: 1:30:31, 42.2K: 3:23:19.
- Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– Još uvijek mi se sviđa trčanje, i nadam se da neću osjetiti zasićenje, ili zamrziti ga. Uvijek se sjetim zašto sam počela i koliko mi je zapravo trčanje pomoglo da u život unesem zdrave navike, organizaciju i disciplinu kojih je možda falilo do tada.
- Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Oni trenuci navale emocija i razdraganosti koju osjetim kada završim trening je nešto najbolje. Kada mi se ništa ne da, a onda izađem na stazu i odradim intervalni trening i riješim bezvoljnost i glavobolju jednim udarcem, to je ono što nas trkače oduševljava kod trčanja. Teži dio treninga su možda ponekad lošiji vremenski uvjeti (iako smo mi Hercegovci postali imuni na sparinu, i na buru pa nam više ništa ne može proći pod “loši uvjeti”) ili kada ste primorani odgoditi planirani trening.
- Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– Preferiram trčati solo. To je neko vrijeme kada se ispričam sama sa sobom. Nerijetko isplaniram cijeli naredni dan; što kuhati za ručak, kako riješiti neke zadatke i nedoumice, gdje putovati, koje utrke prijaviti… Nekada samo pustim Spotify running playlistu i ispjevam se pošteno. Uglavnom, samo neka je zabavno. Nije mi mrsko trčati ni sa ekipom. Tu se skupljaju korisne informacije, o trčanju, opremi, utrkama… o životu, naročito ako se nakon 10K trčanja svrati na pivo i bruskete u Teco, ljepota.
- Omiljena trkačka trening ruta?
– Volim trčati “krugove na Džemi”, kako mi od milja zovemo atletsku stazu na Univerzitetu Džemal Bijedić. Na njoj sam odradila najviše treninga. U posljednje vrijeme sve više trčim i neke gradske rute. Kada je lijepo vrijeme uputim se i u obližnji gradski park Trimuša. Idealan je za početnike koji žele da se okušaju u trail trčanju.
- Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Uh, bilo je tu dosta finih trenutaka. Izdvojila bih prvi polumaraton u Metkoviću, prvi maraton u Ljubljani, prva 10K istrčana ispod 50min. Maraton u Boki prošle godine, istrčan za 3:23:19, iako pripreme nisu išle po planu i sve je ukazivalo na to da ću možda i odgoditi utrku za neku drugu godinu. Podršku, vjeru i ljubav koju su mi pružili prijatelji kada sam stigla na cilj, to je moj najveći trkački uspjeh do sada.
- Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– Drago mi je što sam na većini utrka koje se organiziraju kod nas u BiH imala priliku učestvovati. Prednost takvih utrka je što su nam blizu, ne iziskuju posebnu organizaciju oko puta, smještaja, i nisu prevelik trošak. Meni posebno drage su: Duvanjska desetka, Konjički cener, Mostarski polumaraton, Sarajevski polumaraton, sve trail utrke, posebno Čvrsnica Ultra Trail, Duvanjski Pingvin i Vučko trail. Split Half ima posebno mjesto u mom srcu, kao i Ljubljana Marathon, gdje sam trčala prvi maraton. Prošle godine sam trčala u Boki i preporuka je da ju svakako uvrstite u svoj kalendar za 2024. godinu.
- Trke koje su vas razočarale, i zašto?
– Nijedna me nije razočarala. Neke su možda imale neke propuste; od nekih sam organizatora možda očekivala više. Te sam, jednostavno izbrisala sa popisa, i to je to. Idem tamo gdje se osjećam dobro, i dok trčim, i nakon trčanja.
- Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?
– Trčanje mi je terapija. Treniram kako bih unaprijedila sve aspekte svoga života. Trke i takmičenja su mi praznici. Tada slavim svaki ostvareni uspjeh i pobjedu. Radujem se svakom svom PB-u, jer često sam, kao i svi mi, samokritična i sklona podcjenjivanju vlastitih mogućnosti, pa svaki trkački izazov koji savladam samo mi je dokaz da, sve što zamislim, mogu i ostvariti.
- Kako se motivirate za trčanje?
– Najviše me motivira činjenica da odrađeni trening znači: bolja i zdravija ja. Većinom se trčanje pokazalo kao dobar način da se opustim, oraspoložim, nađem rješenje za neke probleme. Motivacija su mi često i druženja sa prijateljima trkačima. Trčanje nikada nije uzalud potrošeno vrijeme, kako neki misle.
- Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Nemam trkačkog uzora. Pratim atletiku. Naročito me fasciniraju ultra trail trkači, pa rado pratim sve što objave Kilian Jornet, Ryan Sandes, Jim Walmsley, Mathieu Blanchard, Courtney Dauwalter i Camille Herron. Volim pratiti prenose maratona iz velikih evropskih gradova i Olimpijske igre. Od kada se bavim trčanjem, filmovi i knjige sa tom tematikom su mi postali također jako interesantni. Trčanje je prelijep sport i u njemu se može itekako uživati.
- Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Naravno, trčanje bih preporučila svima. Nije monotono, nije teško, nećete umrijeti, i neće vam uništiti koljena. Ono što ćete sigurno: biti zdraviji, izgledati puno bolje, smršati, biti veseliji u društvu, naučiti se disciplini i znati cijeniti vrijeme koje provedete sami sa sobom.
- Trkački cilj za budućnost?
– Biti u mogućnosti još dugo se baviti trčanjem. Do starosti, pa da i sa 70 trčim maratone. Izbjeći, kao i do sada sve velike povrede, i ostvariti lične rekorde. Istračati maraton u Lisabonu. Malo mi za sreću treba.
- Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?
– Nemam vala, MT ekipa sve ispitala. Ogolila sam svoju trkačku dušu do dna.
Vaši komentari
