Piše: Ernad Bajrektar
Ove godine odlučio sam u Tuzli trčati samo pet kilometara kako bih smanjio eventualne frustracije oko propusta u organizaciji.
Uplata i preuzimanje paketa
Trku sam platio u septembru, dva puta sam, jednom sredinom septembra i jednom u oktobru, sugerisao šaljući uplatnicu da mi evidentiraju uplatu. Na što sam dobio odgovor da će to riješiti. Međutim, do dana trke uplata nije bila evidentirana. U skladu sa tim nisam dobio mail vezan za preuzimanje paketa i samu trku. Dan prije čujem da se mora najaviti ako se paket preuzima na dan trke i šaljem poruku da u nedjelju dolazim na preuzimanje paketa, na istu najavu sam dobio oznaku u vidu srca.
Više o postignutim rezultatima čitajte na LINK-u.
Ujutro dolazim i vidim svoje ime na panou svih učesnika, a volonterka mi govori kako me nema na spisku, zove zaduženu osobu koja mi kazuje kako je preuzimanje paketa bilo do osam sati i da sam zakasnio. Tu sam izuven iz cipela što je probudilo moju krajišku narav, pokazujem prepisku i uplatnicu i nakon pola sata čekanja dobijam startni paket i broj, polumaratonski. Nisam jedini takav slučaj, iza mene su drugi trkači koji čekaju jer imaju isti problem.
Startni paket
Startni paket dvije čokoladice, vitamin D, proteini, sredstva za hidrataciju, voda, bon za Hidru ili pivo, bon za makarone i dres. U mom slučaju na kraju sam dobio broj M, za mene premalo. Ono što je zasigurno, tuzlanska trka nije jedna od onih koja dere trkače i kojoj je zarada u prvom planu. Uz medalju za 25 maraka trkač dobije više nego što plati.
Trka
Trčim lagano jer sam dan ranije trčao Baranjski polumaraton. Ispred mene je nepregledna masa trkača. Ono što je plus ove godine jeste to da je trka porasla. Staza petice je kružna i više nego atraktivna, ide pokraj parka i pravoslavne crkve, zatim kroz Stupine, centar grada i na kraju kraj Panonskih jezera i džindijske džamije do cilja. Na cilju razočarenje. Prva tri trkača su na instrukciju volontera fulili stazu i napravili skoro šest kilometara. Opet su, bez obzira na dužu stazu, došli prvi. Četvrti trkač, iza prve trojice, ulazi u cilj kao sedmi jer su ga u međuvremenu pretekla trojica koja su trčala regularnu stazu od pet kilometara. Lično sam vidio mali znak usmjerenja za skretanje, ali kad te volonter uputi onda nije do trkača. S druge strane kad trčiš na maksimumu nemaš toliko vremena za razgledanje. Na odvajanju od polumaratonaca trkači na pet kilometara ispred sebe nisu imali nikakvo vozilo koje bi pratili.
Na polumaratonu slični propusti. Nekoliko trkača ulazi u cilj hodajući, trčali su kraće nekoliko kilometara, jer ih je volonter krivo usmjerio. Na kraju su završili trku razočarani i diskvalifikovani. Na svu sreću kod maratonaca, gdje je i najviše znoja, prošlo je bez sličnih problema.
Suma sumarum
Tuzla kao jedan od većih bosanskih gradova zaslužuje jednu ovakvu trku, ona je ove godine ponudila atraktivnu polumaratonsku stazu i stazu na pet kilometra.
Ambijent nekadašnje katoličke crkve, a današnjeg Hrvatskog kulturnog centra gdje se pruzimaju startni paketi i gdje se može obaviti presvlačenje i toaleti su na ruku, je gotovo idealan. Ove godine su značajno popravljeni određeni segmenti, pogotovo oko saobraćaja, makarone nakon trke su bile odlične, muzički punkt na jezerima bio je odličan. Promotivne aktivnosti prije trke su vidno unaprijeđene i činilo se da je u odnosu na prethodna izdanja drugi organizator, mnogo ozbiljniji, dizajnerski je ljepša medalja. Ali propusti vezani za preuzimanje paketa, usmjeravanje na stazi, su jednostavno nešto što je nedopustivo za trku koja je postala tradicija.
Na početku sam bio ljut, s druge strane većina učesnika nije imala problema, na kraju mi je žao organizatora shvatajući o kakvom organizacijskom zalogaju se radi i što je pored svog uloženog truda u pojedinim segmentima trka nedopustivo podbacila.
Vaši komentari
