VEDRAN MILISAV: Iz Barcelone s novim ličnim rekordom

Piše: Vedran Milisav

Moram započeti tekst riječima kako je to Frederick Mercury otpjevao sa Montserrat Caballe još davne 1987., a u današnje vrijeme znam da čitateljima nije potrebno da ih prevodim.

Barcelona, it was the first time that we met; Barcelona, how can I forget…

Upravo tako, jednom riječju opisano bilo je to fenomenalno iskustvo i ovaj maraton bih preporučio svima koji žele uživati u ambijentu trčanja. Za mene, koji dolazim iz Sarajeva, bilo je nevjerojatno zadovoljstvo vidjeti koliko smo mi trkači prihvaćeni i cijenjeni, te s koliko poštovanja i ljubavi vas ljudi podržavaju u vašem poduhvatu, vašoj odluci da dođete i istrčite prvi ili još jedan u nizu svojih maratona.

Dakle, s pripremama za ovaj, moj 6-ti maraton, sam započeo krajem jeseni 2025. godine. Ovaj put program priprema sam morao dobrim dijelom prilagođavati iz više razloga i spomenut ću samo najveći, a to je sudjelovanje u regionalnom humanitarnom izazovu s timom od još 24 trkača iz BiH. U izazovu je sudjelovalo ukupno, s našom jedinom ekipom iz BiH, 32 ekipe. Vjerojatno ste već upoznati s tim ali moram ponoviti da smo kao ekipa briljirali i osvojili prvo mjesto s istrčanih više od 11000 km. Međutim, mojih istrčanih 905 kilometara u mjesecu januaru, mjesecu izazova, značajno je utjecalo na program priprema za Barcelonu. Ali kako kažu „nije svako zlo za zlo“ iskoristio sam taj mjesec za podizanje razine baznog trčanja, te sam što je očigledno radio na volumenu (količini istrčanih kilometara), a vrlo malo na podizanju i održavanju brzine. Činjenica jeste da su mnogi stručnjaci/treneri zagovornici upravo takvog pristupa pripremama, ne mislim ovdje na 70-80% easy treninga od ukupnih treninga nego na još veće procente easy treninga, govorim o pripremama za amatere trkače mojih godina.

Do Barcelone, moje najbolje postignuto vrijeme za maraton bilo je 03:25:01 iz aprila 2025. g. u Milanu. Pripreme za Barcelonu su bile usmjerene na postizanje boljeg vremena, pa makar i za dvije sekunde. Program priprema sam konstantno od početka pregovarao sa GPT-em. Vodio sam to pod jednim naslovom i upoznavao sam ga o rezultatima svakog treninga. Neki se podsmijevaju na račun GPT preporuka i zaključaka, ali ja se držim onoga „garbage in – garbage out“. Znači, što kvalitetnije opišete vaš zahtjev i s više detalja odgovor će biti kvalitetniji. Prateći preporuke i predložene treninge (i za trčanje i za Gym) uspio sam se izvući iz nekih lakših povreda i na startnu poziciju doći spreman i odmoran.

U Barcelonu sam došao 12. 03. 2026. jer sam htio par dana rezervirati za aklimatizaciju, a naravno i za razgledanje prelijepe Barcelone. U svemu tme dominira Sagrada Familia, koja je eto ove godine konačno dobila i svoj najviši dio. Impozantno zdanje, u svjetskoj baštini od 1984.,  čija gradnja, ako računamo od kada je kupljeno zemljište za njenu gradnju, traje od 1881. godine. To treba vidjeti uživo. Pored Sagrade Barcelona nudi još puno toga vrijednog posjete, ali Barcelona naravno nudi i prelijepu stazu za maraton koju je trebalo testirati, a zbog čega sam isto tako došao kao i zbog turističkih motiva.

Ehhh, lijepo to izgleda s ovog aspekta ali, vjerujte mi, još je ljepše bilo ustajati i odrađivati treninge, pripremati se za novi maraton poslije nezgode koja mi se dogodila u Lisabonu. Ali sve je za ljude, dragi trkači nikad ne gubite motivaciju jer ste se povrijedili na nekoj trci, jer niste postigli vrijeme koje ste planirali i slično. Te stvari su nam škola za buduća ponašanja i neophodna prilagođavanja. Dobre škole se uvijek najskuplje plaćaju ali nas i najbolje nauče. To treba da tretirate kao izgubljenu bitku, ali ne i rat. Trebate izaći snažniji i s još više motivacije, trezveno razmotriti uzroke koji su doveli do toga, nekad to zaista nije do nas samih, i nastaviti dalje. Ja sam veliki zaljubljenik trčanja i kada je trčanje u pitanju, ništa mi nije teško. Dragi čitatelji ja se trčanjem bavim nepunih 10-tak godina, ali me nije bilo u javnom trkačkom svijetu. Inače kad radim nešto u čemu uživam s nestrpljenjem čekam bilo koji izazov u tome. Nevjerojatno je kako imam malu, ponekad i ne baš tako malu, tremu prije svakog jačeg treninga, ali nemojte ovo širiti dalje, bit će mi neugodno. Možete li onda zamisliti kakav sam na startnoj liniji. Međutim u Barceloni, na startu sam se osjećao odmoran i pun energije sa željom da što prije krenem.

Općenito, poprilično se trudim informirati o bitnim stvarima za trčanje, počevši od ishrane, suplemenata, vježbanja u teretani, hidriranja i hranjenja tokom treninga. Također, koristim i svaku priliku razgovarati sa iskusnijim trkačima, pa čak se ne ustručavam tražiti ni njihova mišljenja i savjete. Polazim od svog stava da rado prezentiram svoje, kako negativno, tako i pozitivno iskustvo. Koliko sam ja primijetio malo je trkača koje srećem u Sarajevu da se redovno hidriraju, na svakih oko pet istrčanih km popiti gutljaj-dva izotonika ili obične vode. Energetske gelove neki smatraju totalno nepotrebnim i tako dalje. Neki, koji me bolje poznaju znaju za moju disciplinu i smatram da je to jedan od najbitnijih preduvjeta za pomjeranje granica. Ja sam ih evo pomjerio već peti put. Inače, treninge ne preskačem, radije preskočim dane odmora što nije pametno, niti za pohvalu, ali takav sam. Sad se trenutno evo mučim s dva dana odmora od trčanja (ponedjeljak i petak), krenule su pripreme za Ljubljanu. Kipchogeova rečenica, između ostalih, ona kad kaže „Trči i kad ti se ne trči.“ ponese me u razmišljanje, kako neko može ne željeti da trči, kako sam ja prije živio bez trčanja. Ponekad mi bude žao što se ranije nisam više posvetio trčanju, a onda opet zaista mogu konstatirati da vrijedi ona: „nikad nije kasno za nove početke“.

Vraćamo se u Barcelonu na start, 32000 ushićenih i nestrpljivih trkača čeka da krene i nakon svih uloženih sati u razne treninge vidjeti kakav će biti rezultat svega toga. Konačno dočekalo se i taj trenutak starta, nakon izvedbe pjesme Barcelona uživo. I tako to krene, prvi kilometri su prolazili brzo, prvi čak i prebrzo pa sam morao usporavati. Po planu trebalo je održati do 25-tog kilometra neku brzinu oko 4:50 minuta po kilometru, ali ne brže od 4:45. Često sam pogledavao na sat i morao kočiti, jer sam ovaj put riješio ispoštovati nešto što sam se dogovorio prije svega sam sa sobom. Prvih 10 km sam tretirao kao zagrijavanje, tako je i išlo, potom opet držati brzinu poprilično konstantnom trudeći se da minimiziram zahtjeve staze. Naime, malo brže kad je elevacija negativna, a obrnuto kad je pozitivna, u svakom slučaju cilj je bio održati kontinuitet brzine. Jedva sam čekao da prođe tih 25km da mogu pomalo ubrzavati.

Potom je bio postavljen cilj istrčati do 35-tog km, a potom još 5 km malo brže pa zadnja 2 km, što bi mi rekli „trčati životom“. E pa nije baš sat pokazao tako iako sam trčao „životom“ jer je 41. km malo strmiji u smjeru koji nije omogućio baš neko značajnije ubrzavanje. Tokom trke, nije bilo nikakvih izraženih „zidova“, za to se pobrinula Barcelona sa svojim stanovnicima. Ljudi su nevjerojatni, čitaju vaše ime s broja i prozivaju vas, ali ne da vam spominju familiju, nego da vas bodre. Nisam čuo ni jedan automobil da je zasvirao. Sve u svemu kroz cilj sam protrčao sretan i zadovoljan postignutim rezultatom. Nisam očekivao baš ovakav rezultat, iako je potajno negdje bila skrivena želja tih 3sata i 20minuta, čak sam to nekim prijateljima i spomenuo, ali dragi čitatelji ja sam ipak „vremešniji čikica“ (55+), koji se trčanjem bavi iz ljubavi, a ne profesionalno, te je postignutih 03:20:01 isklesano na medalju za mene ogroman uspjeh.

Toliko mi se sve to skupa u Barceloni svidjelo da ću vam je svima još jednom rado preporučiti, a tekst zaključiti nastavljajući na početku započete stihove:

.. and if God is willing we will meet again ….   Barcelona.

Ovom prilikom pozdravljam sve čitatelje, a pogotovo one koji sebe nalaze u trčanju i kojima trčanje pričinjava zadovoljstvo i uživanje.

Sretno svima.

Vaši komentari