MIT O LOŠIM USLOVIMA: Rezultati dolaze prije privilegija

Piše: Ersan Bijedić

Nedavni tekst o preplaćenoj “bh. eliti” je između ostalih izgovora koji su se bavili onim što nije bila tema, u fokus stavio i uslove za bh. trkače.

Tema prošlog teksta (LINK) je bio prijenos sredstava na druge amatere koji to zaslužuju, ali mit o lošim uslovima je ono čime ću se baviti ovaj put.

U uličnom trčanju rezultat ne prave posebni uslovi, nego dosljednost. Cesta je dostupna gotovo svima, a najveća razlika nije u opremi ili infrastrukturi, već u hiljadama kilometara koje odradiš kroz godine.

Za razliku od mnogih kolektivnih sportova, gdje su kvalitetni tereni, dvorane, organizovani sistem i jaka konkurencija preduslovi razvoja, u uličnoj atletici presudni su:

– genetski potencijal,

– radne navike/kontinuitet treninga.

Ta dva faktora trkača mogu dovesti vrlo blizu njegovog ličnog maksimuma. Ako nedostaje prvi faktor, taj maksimum može biti dosta ispod međunarodnog vrha. Možete imati najbolje uslove za trening, ali bez potrebnog genetskog potencijala nije realno očekivati vrhunski rezultat.

Dodatni uslovi koje imaju vrhunski profesionalci – stručni tim, pripreme, sportska medicina i finansijska podrška – mogu donijeti dodatni napredak, ali oni uglavnom predstavljaju završnih nekoliko procenata performansi, a ne osnovu na kojoj se rezultat gradi.

Šta je potrebno

Najvažniji faktor je kontinuitet treninga, a ne uslovi.

Redovan trening mjesecima i godinama donosi daleko veći napredak od vrhunske opreme ili idealne infrastrukture. Istorija je puna primjera vrhunskih trkača koji nisu imali vrhunske uslove. Mnogi olimpijski i svjetski prvaci odrasli su trenirajući na makadamu, zemljanim putevima ili običnim cestama, bez modernih staza, laboratorija i skupih sprava.

Na Moje trčanje smo objavili stotine ovakvih primjera na našim društvenim mrežama. Jedan od njih je prošlomjesečni 2:05:53 maraton Amerikanca Vincenta Maurija koji je nesponzorisan trkač, zaposlen, sam sebi planira trening. Nije bio sponzorisan ni prije, niti stipendiran. Tek nakon ovog rezultata može očekivati da naplati svoj trud.

Najveći napredak dolazi od pravilnog treninga. Kvalitetan raspored treninga, oporavak, san i ishrana imaju mnogo veći uticaj na rezultat od infrastrukture. Ulično trčanje se odvija na asfaltu i logično je da se najbolja priprema za cestovnu trku radi upravo na cesti.

Šta nedostaje

U kontekstu bosanskohercegovačkog uličnog trčanja često se govori o nedostatku uslova, ali se mnogo rjeđe postavlja pitanje postoji li trenutno rezultat koji opravdava ozbiljna ulaganja.

Da bi pojedinac dobio bolje uslove trebao bi pokazati da je vrijedan ulaganja. Trenutno u bh. uličnom trčanju nema rezultata koji opravdavaju ozbiljna javna ulaganja u smislu stvaranja vrhunskih međunarodnih rezultata. Vjerovatno je to jedan od razloga zašto onda ni trening ulog bh. trkača nije na nivou onoga što je potrebno za vrhunski nivo.

Tek kad bi se kod nekog trkača spojili izuzetan genetski potencijal, godine vrhunskog i kontinuiranog rada te rezultati koji potvrđuju takav kvalitet, bilo bi lakše opravdati ozbiljnu finansijsku i stručnu podršku. Tako je bilo i u brojnim drugim sportovima – ulaganja su uglavnom dolazila kao posljedica vrhunskih rezultata, a ne kao njihova početna pretpostavka.

Zaključak

Prvo da napomenem da ovo nije tekst protiv nekog pojedinca, već osvrt na opšte stanje u bh. uličnom trčanju, odnosno još jedno objašnjenje zašto nema smisla da bh. rekreativne trke toliko ulažu u nagradni fond za amatere.

I još jednom – Bosna i Hercegovina ima odlične amatere, ali i dalje samo amatere.

S druge strane kreiranje grupe kalkulatora kalendarom i skupljača novčanih nagrada, što je definitivno razina na kojoj su se mnogi uljuljali, ne može doprinijeti razvoju vrhunskog dugoprugaškog trčanja. Mentalitet dobrog dugoprugaša se ne kreira u zoni komfora, nego kroz dugoročan rad, rizik i ambiciju da se pomjeraju vlastite granice.

Istovremeno, izdvajanje velikih novčanih nagrada za mali broj amaterskih trkača je nepravedno prema hiljadama drugih učesnika i zajednici koja svojim kotizacijama najvećim dijelom finansira te fondove. O tome sam detaljnije pisao u prethodnom tekstu.

Vrhunski uslovi imaju smisla tek kada postoji sportista koji je svojim rezultatima pokazao da može iz njih izvući dodatni iskorak.

Dakle treba razdvojiti uslove za amaterizam od uslova za vrhunski sport. Amater sa vrhunskim uslovima će možda dobiti bolji lični rekord, ali će u principu ostati na istom nivou ako nedostaju oni važniji faktori. Kao rekreativac koji misli da će kupovinom karbonskih patika postati dramatično brži, umjesto da se prvenstveno fokusira na trening.

Otpor ovakvim argumentima često proizlazi iz ličnog interesa, što je i razumljivo. Međutim, bilo bi korisno da se rasprava vodi iz perspektive razvoja cjelokupne trkačke zajednice, a ne isključivo interesa male grupe ljudi. Zanimljivo je da se često čuje kritika visokih kotizacija, dok se gotovo nikad ne postavlja pitanje opravdanosti visokih novčanih nagrada za nekoliko amaterskih trkača.

Zato odgovornost za promjene nije prvenstveno na trkačima, koji će se prirodno prilagođavati pravilima koja postoje, već na organizatorima i onima koji kreiraju model nagrađivanja. Oni imaju priliku da odluče da li će sredstva koristiti na način koji koristi malom broju amatera ili na način koji dugoročno doprinosi razvoju cijele trkačke zajednice.

Ako postoji mjesto gdje su ulaganja zaista potrebna, onda to nisu visoki nagradni fondovi za formirane amatere, već razvoj mladih atletičara. Bosni i Hercegovini nedostaje kvalitetan sistem rada od najmlađih uzrasta, kroz atletske klubove i stručni razvoj, kako bi se jednog dana dobili ulični trkači koji će svojim rezultatima opravdati ozbiljna ulaganja.

Još jedan problem stalnog isticanja “loših uslova” jeste poruka koju šaljemo mladim sportistima. Ako djeca odrastaju slušajući da se iz Bosne i Hercegovine ne može uspjeti bez vrhunskih uslova, lako mogu zaključiti da njihov trud nema smisla. Takav način razmišljanja stvara ograničavajući mentalitet. U uličnom trčanju to jednostavno nije tačno. Najveći broj svjetskih trkača nije do vrha stigao zahvaljujući idealnim uslovima, nego zahvaljujući talentu, godinama rada i upornosti. Vrhunski uslovi najčešće dolaze tek nakon što se pokažu vrhunski rezultati.

Vaši komentari