Mitovi i zablude o trčanju i kako na njih reagirati

Piše: Dražen Filipović

Vrlo poznata situacija za svakog trkača rekreativca, bilo da je riječ o dobacivanju na treningu, utrci ili reakcijama naših prijatelja, porodice i rodbine u vezi našeg novog hobija.

Ono što se svako od nas tada zapita jest: koja bi bila ispravna reakcija u datum trenutku?

Neki ljudi zaista ne vole trčanje, bilo da se radi o prijašnjim lošim iskustvima iz dvorane za tjelesni odgoj ili jednostavno ovakav fizički napor doživljavaju nepotrebnim i u krajnju ruku suludim ili čak beskorisnim (dangubnim).

Prvu stvar koju ste sigurno čuli jest da trčanje uništava koljena. Stari mit koji se već decenijama vrti naokolo kao neka narodna usmena predaja koja štiti nove generacije od katastrofalnih posljedica ukoliko krenu trčati. Međutim brojna istraživanja su dokazala da trkači imaju zdravije kosti i zglobove od netrkača. Veća je vjerovatnost da dobijete artritis ukoliko stalno sjedite i imate viška kilograma, nego od trčanja.

Ali ti ne izgledaš kao trkač, zaključak je nekih sugovornika na osnovu ranije definiranih percepcija kako izgledaju elitni trkači. Dovoljno je da posjetite jednu od utrka pa da sami zaključite da u trčanju nema pravila idealnog izgleda i konstitucije. Doduše neki trkači su brži, drugi sporiji, ali i dalje to ih ne čini manje trkačima.

Sljedeća zabluda kaže: ukoliko kombinirate hodanje i trčanje onda se to ne broji da ste uopće trčali. Po ovoj logici maratonci na prvoj Olimpijadi davne 1896. nisu uopće ni trčali jer su pravili pauze na nekim dionicama te ih prohodali. Sve dok koristite svoje mišiće i broj otkucaja srca je povišen zasigurno imate koristi od vašeg treninga.

Trčanje je dosadno, česta je isprika netrkača, ali nekada i nas trkača. Jedni te isti treninzi i dionice mogu učiniti trčanje prilično monotonim. Probajte nove stvari, nove treninge i dionice ili trčite sa prijateljem ili grupom trkača.

Često puta reakcije porodice i prijatelja nisu naklone našem novom hobiju. Razlozi su brojni, od toga da nas žele zaštiti od nepotrebnih napora i ozljeda do vlastitih uvjerenja i iskustava vezanih za „nepotrebna“ fizička naprezanja.  Kroz razgovor svakako treba istači pozitivne stvari koje trčanje ima na naš cjelokupni život, od smanjenja stresa, boljeg fizičkog zdravlja do većeg samopouzdanja u vlastite mogućnosti.

Trkači su pozvani da svoju pozitivnu energiju šire i prenose dalje. Nikada ne treba zaboraviti zašto volimo trčanje i upravo taj odgovor daje istinsku i pravu reakciju na sva pitanja i sumnje o našem hobiju.

Vaši komentari