Piše: Ersan Bijedić
Kako sam pisao i u prošlom tekstu za Boston Marathon UK, moj prvobitni plan nije uopšte bio ta trka, već Newport Marathon.
Pošto sam zakasnio s prijavom na maraton koji je brzo rasprodan, prijavio sam 10k u Newportu, jednako kao i Edina, dok je Adnan Puškarević trebao trčati maraton.
Na kraju je Puško nesretno ostao bez putovanja u UK, i na mene prebacio maratonsku kotizaciju – da vidim kako se osjećam poslije Bostona i odlučim hoću li trčati maraton i u Newportu. Ili ipak samo trku na 10km.
Odluči šta trčiš
Znao sam odmah da ću vjerovatno trčati maraton, to je moja omiljena disciplina, moja motivacija koja me gurnula na duge distance prije 13 godina. Ali ipak sam htio ostaviti definitivnu odluku za poslije Bostona. Pošto je Newport Marathon ozbiljna organizacija, oni su mi međutim tačno mjesec dana prije starta poslali email ističući da trebam odlučiti koju od dvije prijavljene trke ću trčati, ili će mi oni, prema postojećem pravilu, dodijeliti broj za onu koju sam prvu prijavio (10K). Tako sam i prije Bostona ipak morao odlučiti da trčim maraton i u Newportu.
Bez odstupanja u Bostonu
Edina mi je sugerisala da idem na lični rekord na onom maratonu gdje budu bolji vremenski uslovi. Ali to nisam htio uraditi jer ću svakako trčati dva maratona. Nisam vidio smisla da računam – OK, za sedam dana ću se oporavit od sporijeg maratona pa na sljedećem ići na PB. Jedino da ne trčim prvi, a to nije bila opcija za mene. Tempirao sam se za Boston UK i iz tog mindseta nisam nimalo odstupao.
Boston UK je međutim imao katastrofalne uslove za trčanje, morao sam biti zadovoljan istrčanim još jednim maratonom i to sa vrlo dobrim rezultatom (3:05:46) s obzirom koliko me vjetar nosao i zaustavljao.
Probat ću pa šta bude
Poslije sam se odmah okrenuo oporavku za Newport Marathon u Velsu. Ovo je bio novi izazov kakav dosad nisam iskusio. Znao sam da je nerealno očekivati da se oporavim za napad na lični rekord, ali za Good for Age kvalifikaciju za London Marathon 2027, koja za moju 45-49 kategoriju iznosi sub-3:02? Mogu probati. Nisam mogao to iznositi kao ozbiljnu ambiciju sedam dana poslije teškog maratona. S obzirom na ranija iskustva znao sam da ovo može završiti i na 3:30, a možda može ispasti i dobro. Između dvije trke sam trčao 5km dnevno kako bih održao svoj trkački niz, imao jednu masažu i tri tople kupke sa magnezijem, ishranu usmjerenu na oporavak, ali vrlo brzo i na carbloading. Posao je naložio da opet imam preko 12k koraka svaki dan, a od obaveza se nisam stigao ni rolati.
Nekoliko puta sam vezao dva ili tri maratona sa rasponima od dvije do tri sedmice oporavka između, najbolje je bilo 2023. godine kad sam trčao Valenciju za 2:55 pa dvije sedmice poslije Boku za 3:00. Ali nikad nisam trčao dva jaka maratona sa sedam dana oporavka između i sa vrlo ambicioznim tempom za moj nivo, vrlo blizu ličnog maksimuma.
Za Yukija
Sjetio sam se Japanca Yukija Kawauchija. Znam njegov trening, nije ništa posebno, nije kamikaza stil – samo njegove trke su kamikaza stil. Ako je on iz takvog treninga mogao trčati ujednačene maratone svaki vikend, možda mogu i ja dva – na svom nivou naravno? Yuki mi je svakako uvijek bio super inspiracija, „citizen runner“ sa vrhunskim rezultatima. Evo dobre prilike da uradim nešto u njegovom stilu. Osim toga, trkači sa dobrom bazom, i koji su osjetili više maratona u nogama, se brže oporavljaju, sposobni su trčati više jakih trka i duže održavati formu.
Newport (Marathon)
Veći grad od Bostona UK, ali ne mnogo – sa oko 160.000 stanovnika treći najveći u Velsu. Luka na rijeci Usk, sa zamkom iz 14. vijeka u centru, najveći velški izvoznik uglja u srednjem vijeku. Kako to izgleda na terenu, više se može vidjeti iz videa koji smo snimili u šetnjama gradom.
Sam maraton radi Run4Wales, koji organizuje i Super Half u Cardiffu, pa trka ima puno karakteristika koje imaju veći europski maratoni. Medalja i majica su odlične, a u sklopu startnog paketa trkači su mogli koristiti i besplatan ulaz na žensku fudbalsku utakmicu – Cardiff – Swansea, finale velškog Kupa.
Iako ovaj maraton ne postoji dugo i ovo mu je tek osmo izdanje, izrastao je u veliku trku na koju se dolazi iz svih dijelova UK. Staza je ravna i uglavnom se dolazi po brz rezultat. Ove godine je Newport imao 2748 finišera na maratonu (313 ispod 3h, ili 11 posto), 1421 na polumaratonu i 3194 na 10km.
Hoću bolje od sub-3:02
Nisam trčao maraton ispod 3h od Frankfurta 2024. i nikad u ovoj 45-49 kategoriji. Htio bih sub-3 opet, a neće škoditi i da imam određeni cut-off za London, iako za ovu godinu nije bilo cut-offa jer su postrožena kvalifikaciona vremena. Znam da mogu trčati polumaraton ispod 1:30, a poslije šta bude.
Newport je ponudio super vremenske uslove, oko 10 stepeni, bez jakog vjetra što mi je bilo najvažnije poslije iskustva od sedam dana prije. Neki su se kasnije žalili da je bilo toplo, uvijek je malo nezgodno ako sunce grije direktno u glavu, idealno bi bilo da je bilo i oblačno. Ali ovo je bilo daleko bolje od Bostona gdje je temperatura bila niža (još bolje) i oblačno, ali vjetar…
Trka
Prvi kilometar mi je generalno bio najsporiji na trci (4:28), a onda sam navio na oko 4:15/km, polako spuštao prosjek i prvi put ispred sebe pacera za 3h vidio na 21. kilometru. Grupi sam se priključio na 25. kilometru i držao se tu negdje do 33. kilometra. Plan na trci je bio malo jača nadopuna (gel – dva više nego inače s obzirom na potrošnju od prije 7 dana), ali su mi dva gela ispala. Od planiranih osam, uzeo sam ukupno šest, jedan pred trku i pet tokom trke, a vodu sa okrepnih stanica.
Slično kao Boston UK, Newport je mali grad, nakon 2km se izlazi iz njega i trči po selima i prirodi koja je ipak ljepša od ravnice u Lincolnshireu.
Na 16. kilometru se u Newportu ulazi u krug od 10km i trče se dva takva. Kad sam izišao iz tog kruga poslije 35km, pojačao sam na 4:05/km – 4:08/km trčeći u završnicu. Na 38. kilometru nailazim na ženu koja drži plakat: “Empty the Tank”. Evo krenuo sam baš tako!
Kad god tijelo nije osjetilo neki oblik podržaja, bio to – prvi put određeni tempo na nekoj distanci, prvi put određena dužina ili kratak oporavak – moguće je očekivati neku reakciju. Ja nikad nisam imao grč na trci, a ovdje sam na 40. i 41. kilometru dobivao signale iz mišića kao da bi me mogao uhvatiti u lijevom listu. Obično imam neki problem sa desnim listom. Ipak nije me uhvatilo i opet sam imao odličnu završnicu za konačnih 2:58:51.
Rekapitulacija
Bio je to negative split, nemam službeno jer su bilježili prolaze na 15. i 25. km, a po Garminu negdje oko 1:29:50 / 1:29:01. Od četiri cilja sam ispunio tri: još dva istrčana maratona, Good for Age kvalifikacija za London koji stvarno imam veliku želju opet trčati, dok nisam ostvario lični rekord za koji smatram da sam definitivno bio spreman. Bio je to moj 35. maraton i 5. za ispod 3 sata. S obzirom na novi oblik podražaja, važno je da sam prošao bez ikakvih problema ili povrede (OK, jedan mali žulj samo). Uz to sam zadržao svoj trkački niz koji je trenutno na 732 dana (preko dvije godine), s minimalno 5km trčanja dnevno.
Edina je svojih 10k istrčala relaksirajuće, možda malo jače od tempa maratona, dok je timski rad ovaj put bar meni osigurao rezultat – nadam se sljedeći put i Puški koji mi je donio sretnu kotizaciju.
Vaši komentari
