Piše: Ersan Bijedić
Lako i brzo sam ljetos pretumbao očekivanja u svojoj glavi jer i nije nešto ekstra atraktivno mjesto. Prilagođavamo se po mogućnostima, a to je značilo kraći boravak od prvobitno planiranog.
Zato je ova priča potpuno i samo o maratonu u Frankfurtu gdje smo Edina i ja proveli jedva 30 sati ukupno, od trenutka slijetanja do novog leta.
Sveli smo svoj boravak u odlazak na Expo po broj, gdje smo se malo družili sa Natalijom Gulin iz Biograda, potom večerom, odmorom do trke, maratonom, kratkim odmorom poslije trke i povratkom kući. Pred trku smo sreli Kenana Softića koji je tu lokalac, a poslije trke Adija Muslija iz Livna, koji također nekoliko godina živi u Njemačkoj. Uspjelo se svašta za 30 sati.
Ne može praktičnije
Svaki maraton ima nešto posebno, za ovaj bi pomislili na „najbržu stazu u Njemačkoj“ kako je reklamiraju, ali definitivno za mene nije to. Iz grupe maratona sa oko 10.000 finišera, koje bi se moglo svrstati u drugi razred (iza Majora i drugih najvećih maratona poput Pariza, Valencije…), na Frankfurt Marathonu sam naišao na najpraktičniju trku ovog nivoa za učesnika.
To se odnosi prvo na činjenicu da su zona starta/cilja na istom mjestu (što je očekivano), ali je na istom mjestu i Expo. Ispred i unutar dvorane frankfurtskog sajma (Messe Frankfurt). Na velikim maratonima je mjesto preuzimanja startnih brojeva najčešće u potpuno drugom dijelu grada. Start je ispred dvorane, a cilj unutra gdje trkači završavaju maraton pod svjetlošću reflektora i na crvenom tepihu. Nigdje nisam naišao na urednije toalete prije trke pa je čak i u navali hiljada hidriranih i carb-loadanih trkača pred start – uvijek bilo dovoljno svih higijenskih potrepština. Poslije trke do izlaza iz dvorane trkače sprovodi veliki broj volontera koji im pomažu da savladaju silazak niz stepenice, a odmah ispred dvorane je okrepa. Nakon prolaska kroz „okrepno polje“ vrlo blizu je garderoba (na prvom spratu dvorane), a domaćini na istom mjestu imaju osigurane tuševe za maratonce, potom i masažu. Trkači na svakom koraku imaju pomoć volontera ukoliko im je potrebna.
“Najbrža staza u Njemačkoj”
Od ranijih učesnika ove trke, bh. trkača koji su nastupili čak i više puta (kao Kenan Softić, Elvedin Tunović, Adi Musli), sam dobio neke korisne informacije o stazi i specifičnostima maratona. Domaćini ga reklamiraju kao najbrži njemački maraton. Ali to je samo statistička igra. „Statistika je tačan zbroj netačnih podataka“. U ovom slučaju se radi o tome da su u Frankfurtu izračunali kako je prosjek koji postižu maratonci na njihovoj stazi 3:57:56, što je brže od Berlina gdje je prosjek veći od 4 sata. Trčao sam obje staze i Berlin je osjetno ravniji. Naravno, u Berlinu trči puno veći broj rekreativaca, charity trkača, veće je generalno zanimanje da se trči Major, a to u konačnici nosi sporiji prosjek.
Kao i sve staze koje su ravne, ali ne potpuno, slično je bilo i sa Frankfurtom. Kad pročitaš da je neka staza ravna, ponekad očekuješ da to bude doslovno tako. Ali to ima samo u Valenciji gdje se, usput rečeno, nadam da će mnogi naši prijavljeni trkači imati priliku ovog decembra trčati nakon tragičnih poplava koje su zadesile ovaj grad i regiju. Frankfurt je međutim dosta brza staza, i ipak pruža jako dobre mogućnosti za brzu trku.
GPS
Posebnu pažnju u Frankfurtu treba obratiti na GPS koji zbog visokih zgrada ne radi potpuno korektno u početnoj fazi trke, možda uvodnih 10-12km, i u završnih 5-6km. Nisam to ni pratio toliko jer sam imao informaciju, pa sam se probao fokusirati na alternativu. Ne pomaže vjerovatno ni veliki broj okreta u uvodnoj fazi. Svaki kilometar je imao vidljivu oznaku pa sam po tome računao jesam li na ciljanom tempu. Prolazi koji su se očitavali na satu su bili čudni, npr. 3:50 pa odjednom 4:21, trenutni tempo 5:30, ili slično. Nakon par kilometara pomaže provjeravanje samo kompletnog prosječnog tempa i ovaj parametar je spas. U svakom slučaju, ako se odlučite trčati ovu trku, treba biti svjestan GPS smetnji.
Moja i Edinina trka
Pripreme sam počeo u Sarajevu, uz poneki izlet u Čapljinu pa do glavnog dijela od pet sedmica u Birminghamu. Nije sve prošlo po planu, ali ipak jako dobro. Opet sam bio na rubu da pretjeram, kao pred Boston Marathon prošlog aprila, ali sam tri sedmice prije trke uspio povući ručnu i prepoloviti nekoliko treninga, što je značilo više optimalan trening i oporavak, ali ne dovoljan za lični rekord. To mi je bilo prilično jasno pred start u Frankfurtu, ali sam zato ipak bio super zadovoljan svojim drugim najbrže istrčanim maratonom (2:57:19), što nikako nije loše s obzirom da sam u 12. godini treninga.
Na samoj stazi je bilo zanimljivo radi velikog broja trkača i publike koja je dosta prisutna u ukupno, i otprilike, dvije trećine trke. Prvih 5km je gužva kao da je Major. Službeni prolazi kažu da sam uspio kontrolisati tempo uprkos problemima sa GPS-om, osim nešto agresivnijih 5km između 10. i 15. kilometra. I naravno, do trenutka kad više nije išlo, a to je bilo negdje na prelazu iz 35. u 36. kilometar.
Frankfurt je u svom 41. izdanju na kraju imao 7892 muška maratonska finišera i 2365 finišerki. U muškoj trci je pobijedio Benard Biwott sa 2:05:54, a u ženskoj Etiopljanka Hawi Feysa, koja je sa 2:17:25 postavila novi rekord staze Frankfurtskog maratona.
Dobro punjenje ugljikohidratima smo radili zadnja tri dana pred trku. Na samoj stazi sam uzeo šest svojih gelova plus jedan sa okrepne stanice, kao i dvije kapsule soli koje trakom lijepim za gelove. Okrepne stanice su bile odlično snabdjevene, a protezale se dužinom kao na najvećim maratonima – dovoljno prostora za sve. Temperatura na trci je bila oko 12 stepeni, skoro pa idealno za maraton, ali sa velikim postotkom vlage mi se na startu činilo da nije dovoljno hladno. Vjerovatno posljedica pet sedmica treninga na ostrvu.
Kad je krenulo „gašenje“ poslije 35km, revidirao sam ciljeve i po završetku trke ostao čekati Edinu za koju sam bio siguran da će opet trčati lični rekord. S obzirom da je uspjela uraditi sve po planu koji sam napisao ljetos, nije bilo razloga da sumnjam. Očekivali smo i bolje od postignutih 3:16:50, ali će o razlozima pisati ona. Ipak lični rekord od dvije i pol minute u sedmom maratonu je odlično postignuće, a nešto joj ostaje i za sljedeći put.
Zaključak
Frankfurt Marathon je bio moj 30. maraton, 50. grad u kojem sam trčao trku i ukupno 130. trka.
Moj prvi cilj je bio 2:54 maraton, drugi – bilo kakav lični rekord (bolje od 2:55:42), treći – novi maraton ispod 3 sata i četvrti da završim trku. Prosjek po GPS-u je na prvih 35km bio 4:06/km, a završio sam trku na 4:10/km. Za popraviti ovaj lični rekord meni će se još štošta morati poklopiti, a kako sam to navikao i svih prethodnih godina, i bez obzira što mi to nije lako već pet godina, ni sad neću odustati od nastojanja da probam pomjerati svoje granice.
U međuvremenu se otvaraju i novi ciljevi jer trčanje je sport koji nam uvijek pruža mogućnosti za nove izazove, bez obzira na godine, sposobnosti, genetiku, vrijeme koje možete posvetiti svom hobiju… Samo nastavite trčati, prvenstveno zbog najvažnijeg cilja (ulaganja u dobro dugoročno zdravlje), i novi putevi će se otvoriti.
Vaši komentari
