Piše: Ersan Bijedić
Uz smog, led, snijeg, i sa startom na minus 6 – kao da su se organizatori, udruženje Dečki u plavom, posebno potrudili da ispune sve najave.
Prije same trke minutom šutnje je odana počast 28. decembra prošle godine preminulom Osmanu Junuzoviću.
Trka je imala 69 maratonskih finišera i 56 štafetnih timova u konkurenciji, a svi oni su učestvovali uz slogan “Trčimo za čist zrak – My mission no emission!”
Zbog uslova je bila poseban oblik izazova, pomalo ekstreman, a ne obični, standardni maraton.
Surovi uslovi
Baš jučer je bio najhladniji dan zime. Trčalo se na oko minus 5 do minus 6, a slab snijeg je padao čitavo vrijeme. U pripremi za trku sam čitao o tome koliko hladnoća utiče na mišićni rad jer se proizvodi manje snage, VO2max je niži, puls je viši, a prag umora spušten. Tijelo brže troši energiju. Koliko je sve ovo na koga uticalo, zavisi i od nivoa adaptacije. To je svakako upozorenje za one koji se ubuduće žele oprobati u ovakvim okolnostima da ne ulaze olako, bez dobre pripreme i adaptacije.
Staza
Veliki dio staze, koja je inače dosta dobra za trčanje jer ima samo blaže uspone na Darivi i Vrelu Bosne, je bio prekriven snijegom po kojem je prilično otežano kretanje. Klizav teren ne dozvoljava stabilan korak, a ujedno zahtjeva i više energije za održavanje tempa trčanja. Subjektivno, djelovalo mi je kao da je uloženi jednak nivo energije na čistoj podlozi značio 15-tak sekundi brži tempo po kilometru.
Saobraćaj nije potpuno zaustavljan, ali ga je policija ipak kontrolisala na kritičnim mjestima i to je omogućilo normalan protok trkača i trku. Volonteri su dobro odradili posao i usmjeravali kretanje, osim na Stupu gdje sam i lično bio u grupi od šest – sedam trkača koja je bez usmjerenja produžila pravo, umjesto da pređe cestu.
Tempo vodilja
Lično nisam nikad ni trenirao na minus 5 i u Sarajevu sam od ukupno 16 istrčanih, jučer imao svoj najgori maraton (više o rezultatima OVDJE). A krenuo sam relativno sporo, sa ciljem da ne “izgorim” na hladnoći. Ne mogu biti siguran koliko su tu uticali uslovi, a koliko moj trening i ukupni umor, ali je sigurno da na ovakvoj trci ne možete računati na posebno dobar rezultat. Ipak moj rezultat je bio ekstremno ispod očekivanja, dok sam primijetio da je bilo dosta trkača koji su trčali oko 10 do 15 minuta (pa i manje), od njihovog uobičajenog nivoa, što može biti okvirna vodilja za strategiju na ovakvoj trci (naravno, ukoliko ste na maksimumu svoje forme u tom trenutku).
Treći Unusual Marathon je bila prva bh. trka u ovoj godini, a ko se upisao među finišere, bilo maratona ili štafetnog maratona, imao je dobar trkački i mentalni trening za nastavak sezone.
Vaši komentari
