JASMIN HARBINJA: Od trnja do PB-a

Ljubljana je uvijek rezervisana za pomjeranja granica.

783

Piše: Jasmin Harbinja

Još prvi put kad sam je trčao, u tu trku sam se zaljubio i uistinu je, kako mnogi tvrde, najbolja trka na ovim prostorima.

Svaka godina trčanja u Ljubljani je bila specifična na svoj način i svaki put sam na Ljubljanskoj trasi ostvario svoje najbolje vrijeme.

Prve godine je to bilo bez sna i sa upaljenom vilicom, no to nije mnogo uticalo da trčim najbolje što mogu i u dotadašnji trkački staž na polumaratonu upišem personal best. Druga godina je bila rezervisana za maraton, kovid i sve što dvoje pomenuto nosi sa sobom. Svake pripreme za maraton su same po sebi specifične, a ove su bile, rekao bih, posebno specifične, jer treniraš sa spoznajom da će trka možda biti otkazana. Kao i u svemu, opet je lakše u grupi.

Uprkos tome što je kovida i dalje bilo, trka u Ljubljani je te godine organizovana i tada na maratonu upisujem PB. Iako trening nije bio uzaludan, ne mogu reći da sam u potpunosti bio zadovoljan njim.

Ni ova godina nije ostala bez specifičnosti.

Kao neko ko se rekreativno bavi trčanjem, mnogo sam podložniji raznim uticajima ostalih životnih sfera na treninge. Ove godine ih je itekako bilo kroz turbulentni period skoro pa na svim poljima, koji se je ostavio svoj trag i na trening.

Glavni cilj u 2022. godini je trebao biti Ironman u Frankfurtu, koji čini 3.86 km plivanja, 180 km bicikla i na kraju 42 km trčanja. Za taj izazov nisam fizički, a ni psihički bio spreman. Jednostavno sve drugo je imalo prednost i najbolja odluka je bila da na kraju odustanem od samog takmičenja. Tokom ove godine dosta sam trka gurao na snagu i taman kada se situacija počela popravljati, a ja ušao u jedan stabilniji period svog života, svo moje neadekvatno treniranje je kulminiralo na Bokeškom triatlonu.

Slaba sprema uz vremenske uslove koji meni nisu bili bliski, je bila odlična formula za katastrofu. Na 5k do cilja sam svoje tijelo doveo u takvu situaciju da je bilo bolje odustati nego ići do kraja i rizikovati vlastito zdravlje. I tu sam uz moje vidno razočarenje u sebe odustao.

Odustao sam, ne samo sa mislima o svom lošem rezultatu, nego i sa mislima da sam razočarao osobe koje su me na mom putu pratile i podržavale. U kriznom menadžmentu kažu da je najbolji plan onaj kojeg se držite, a moj plan je bio da već od narednog dana budem na treningu. Sasvim slučajno je bio ponedjeljak. Odlučio sam prije svega da skidam kilažu i da radim na svom plivanju. Sedmično sam imao blizu 11 treninga: tri plivanja, tri trčanja, tri bicikla i dva treninga snage. Akcenat sam stavio na obim, a ne na intenzitet. Kile su polako išle dole, plivanje se poboljšavalo, a trčanje sam doveo u cijelosti na zonu 2.

Zadnje dužine pred trku su bile 17km i 12km, i na obje sam se mučio da držim 5:40 pace u 2 hr zoni. Bez obzira na to, vjerovao sam u dobar rezultat na trci, jer osjećaj mučenja na dužinama imam pred svaku trku. Sedam dana prije, uradio sam trening bicikla od 30 min i dva trčanja koja su sveukupno trajala 60 min.

Petak rano ujutro naša grupa Trčanje i to kreće u Ljubljanu, gdje nas dočekuje toplo vrijeme uz nalete kiše.

Subota je bila rezervisana za pripremne aktivnosti, podizanje brojeva i neizostavni carbloading, ovaj put malo obilniji, sa ciljem da ne doručkujem pred trku. Pola sata pred trku popio sam jedan gel, sa pripremljena još dva: za osmi i petnaesti kilometar. Na start trke skoro pa kasnimo, ali srećom uspijevamo preskočiti ogradu da uđemo u svoju zonu i startamo trku.

Na satu sam podesio taktiku. Plan je bio da držim očekivanu brzinu do 10 km, a onda da idem kilometar po kilometar. Na 10k sam se dobro osjećao i čak trčao malo brže od planiranog. Nastavio sam istim tempom, jer mi je trasa Ljubljane od ranije poznata i dobro sam znao šta me čeka. Ovo je ujedno i moj savjet, ako želite trčati svoje dobro vrijeme ili ostvariti PB, da to radite na trkama koje poznajete.

Imajte na umu ako se radi o velikim trkama sa preko 10k trkača na prvim kilometrima se borite za poziciju, sa mogućim zaostacima u planu, zbog gužve.

Ovo je bila i prva trka na kojoj sam pri ulasku u cilj pokazao emocije, zadovoljan svojim trčanjem. Konačni rezultat 1:34:14.

Imao sam snage sigurno i za minutu ili dvije brže, ali to ćemo ostaviti za neku narednu trku.

U konačnici, za ostvarenje bilo kojeg cilja, potrebno je imati dobar plan, a više o dobrim planovima i njihovoj realizaciji ću pisati na svojoj stranici Jasmin Harbinja.

Naredna stanica je laganih 10k u Podgorici, a nakon toga polumaraton u Malagi.

Vaši komentari

Banner
Podijeli objavu
Prethodni članakBOLNE I OTEČENE NOGE: Kako ubrzati oporavak nakon maratona
Sljedeći članakHladno vrijeme i trčanje
Moje trčanje - trcanje.net je prvi bh. specijalizirani web portal o trčanju. Cilj nam je popularizacija i promoviranje trčanja, prije svega u Bosni i Hercegovini. Osobit naglasak stavljamo na promociju prirodnih ljepota i kulturno-povijesne baštine naše zemlje.