Piše: Mirela Savić / Run and More Community
Direktor i idejni tvorac “Vivia Run&More Weekend” festivala u Banjaluci, Goran Ćorić, je govorio za Moje trčanje o bh. trkačkoj zajednici, udruživanju NGO Marathon Sarajevo i RMC Banjaluka, hiperprodukciji trkačkih događaja, predstojećim projektima…
Kao lider dvije najznačajnije trkačke manifestacije u BiH, kako vidite udruživanje i saradnju organizatora i šta trkači dobijaju tako?
– Trkači nisu vanzemaljci, nego zdraviji dio zajednice u svakom smislu te riječi. Trenirajući i učestvujući u trkama, a posebno u lokalnim, trkači daju tom gradu jednu nesvakidašnju energiju, možemo reći predstavu u kojoj su glavni glumci, a građani publika. Kao satisfakciju svakako dobiju to što trke postaju ili bi bar trebalo da postaju kvalitetnije organizovane, da imaju bolje uslove i da nude više sadržaja. Sinergija koju su ostvarili NGO Sarajevo i RMC Banjaluka na dnevnom nivou pomažu timovima da se nadopunjuju, da objedine određene resurse, funkcije, da kreiraju zajedno i na kraju, kad dođe dan trke, imaju dovoljno profesionalaca koji znaju i mogu iznijeti organizaciju. Ova dva tima broje 10 stalno zaposlenih ljudi koji se isključivo bave osmišljavanjem, promocijom i organizacijom trkačkih događaja. Svi oni koji su ikad organizovali bilo šta znaju da to garantuje sigurnost organizatoru, kvalitet sponzoru, zadovoljstvo trkaču. Uz sve ovo ukoliko imate kvalitetan tim svakako ste primamljiviji sponzorima, institucijama i svima onima od kojih ove manifestacije zavise. Danas svi vole da rade sa ozbiljnim partnerima, tako da svako ukrupnjavanje i udruživanje organizacija dugoročno gledam kao neophodan proces. Svjesni smo da je globalizacija neminovno tu, tako da ni ovaj segment sigurno neće biti pošteđen, a tada će oni koji su sami vrlo teško opstati, govori Goran Ćorić.
Odgodili ste “Run&More Weekend” zbog kišnog vremena, bilo je pritužbi i negodovanja jednog broja trkača. Da li ima smisla težiti ka idealnim uslovima za trke?
– RMW je daleko najmasovnija manifestacija u BiH i sačinjena je od 6 trka, Tropic Bambini maraton (2 do 7 godina) trči 1000 mališana. Na dan odgađanja smo imali prijavljenih 1640 tinejdžera za Intersport School Run, Nektar Color Fun Run će trčati minimum 1000 omladinaca. Dakle, 3600 učesnika mlađih od 18 god. Trke na 21K, 10K i timska na 5K će ukupno akumulirati 1200 učesnika. Filozofija Festivala je pokrenuti djecu, odvojiti ih od ekrana, omogućiti prijeko potrebnu socijalizaciju, pokret, te da osjete šta znači protrčati kroz cilj, osvojiti medalju, ostvariti cilj. Koncept Festivala je zasnovan na više trka i više zabave, što nam je i slogan. Želimo da naši gosti pored odabrane sportske trke učestvuju i u Nektar Color Fun Run trci, da se zabave uz koncerte i ostale sadržaje, a sve ovo nije bilo moguće izvesti u lošim vremenskim uslovima.
Ove godine smo imali tri vjerska praznika u aprilu i maju, ulijetanje majskog Sarajevo Maratona u naš proljetni termin i uvođenje polumaratonske trke, nestabilno vrijeme i šta sve ne. Motiv nisu idealni nego optimalni uslovi, a to nije lako postići. RMW animira mlade ljude kroz zabavne trke i sadržaje, želi trkačima omogućiti da istrče besprijekorno organizovanu trku na ravnoj stazi, ali i da osjete zabavu i upoznaju Banjaluku. Želimo da trkači ponesu uspomene, divno iskustvo i dobar osjećaj, da to ne bude samo trka. Da ne bude zabune, m:tel RMC Banjaluka polumaraton je najbrža trka u BiH gdje je istrčan rekord staze 1:02:31. I ove godine imamo odziv gotovo svih elitnih trkača iz regiona, a sa zadovoljstvom ističem olimpijku Bojanu Bjeljac, koja je i promoter našeg Festivala.
Sve je više trka, a sve manje trkača, takav se utisak stiče nakon korone? Koliko inflacija trka čini dobrog ili lošeg uličnom trčanju?
– Hiperprodukcija bilo čega pojeftinjuje to isto! Ovo pravilo vrijedi za sve pa i za trke. Kad bi svi fudbaleri pravili svoj klub ili ligu ili turnir ne bi više imao ko da igra. Imam osjećaj da je tako kod trkača. Biti dobar trkač ne podrazumijeva dobrog organizatora, jer to je zanat sam za sebe. Da biste pokrenuli bilo kakav posao morate napraviti poslovnu analizu, odgovoriti sebi na pitanja koji su resursi, ko je ciljna grupa, kakva je konkurencija, kolika je potražnja… Tek nakon toga ideja može u realizaciju. Kod pokretanja trka to nije tako. U velikom broju slučajeva ljudi kreću u organizaciju “grlom u jagode”. “Znam ja, ja sam istrčao 100 trka“, pa ću onda od ovog ukrasti znak, od ovog termin, od svakog po malo sponzora, jer ja to mogu jeftinije, ja to volim. Iz te ljubavi ostaju neplaćeni ljudi, dobavljači, neplaćene nagrade ili dodijeljene po sistemu – može i litra rakije. Epilog je takav da trkama pada ugled, kvalitet, broj učesnika, a trčanju atraktivnost. Organizatorima rastu minusi u budžetima, a građanima se diže kosa na glavi od stalno zatvorenih ulica zbog šake maratonaca… Prosto je nevjerovatno da ljudi istrajno prave trke i to one sa ozbiljnim distancama u kojima učestvuje 70 ili 170 ljudi, zaustave grad na gotovo čitav dan i onda se pitamo što to nas trkače ne vole. Mislim da će u budućnosti bez određene regulative u ovoj oblasti nastati još veći haos, te da će trke u BiH prestati biti atraktivne za trkače van BiH, a domaći trkači će se rasplinuti na stotine trka koje svaki dan niču.
NGO Sarajevo je najstarija trkačka organizacija u BiH, 16 godina organizacije utrka, škole trčanja i animiranje zajednice. Da li je teško biti predvodnik u ovakvim uslovima?
– Rekao bih vrlo je izazovno, iza nas su sva ta otkazivanja trka, kovid je donio i otežan rad škole trčanja, sva problematika koju sam pomenuo oko nelojalne konkurencije… Nije bilo jednostavno. No, uspjeli smo oformiti stalni tim u kom su i afirmisani trkači poput Imamovića, Tunovića, koji su ujedno i treneri naše najmasovnije škole trčanja sad rebrendirane u Sarajevo Running club/SRC. Sarajevski polumaraton (17.9.2023.) organizujemo 16. put što je zaista zavidno i ponosni smo na to. Sarajevo Run fest sam po sebi sa baščaršijskim startom, divnom stazom te ciljem na festivalskom trgu je sigurno najatraktivnija staza u BiH. Skoro smo organizovali i TV Bingo Family run što je novi format trka koje radimo i bili smo presrećni onim što smo potaknuli, a to je druženje porodice kroz trku. Tu su naravno i ,,Sarajevski cener” te piknik trka na Trebeviću, čim pokušavamo naše trke izvući iz grada i organizovati ih na mjestima gdje manje zatvaramo ulice. SRC je najmasovniji klub za rekreativno trčanje u BiH. Trudimo se da okupljamo ljude koji emituju pozitivnu energiju, svjesni da nam je fair play zvijezda vodilja.
Proteklih dana smo imali aferu oko nesportskog ponašanja BiH trkača, te diskvalifikacije na Beogradskom maratonu, pa je često dolazilo do pitanja i zabune ko je ko.
– Želim da napomenem da tzv. “Sarajevo maraton“, koji je održan u maju, nije u organizaciji NGO, odnosno SRC-a, ali zabuna nastaje jer su organizatori “posudili“ ime naše web stranice stare deceniju i po i tako nazvali svoj događaj. Ovakve i slične stvari nam jesu problem, ali vjerujemo u to da sve dolazi na svoje, trudimo se biti dobar primjer i dobre kolege svim organizatorima, te na usluzi trkačkoj zajednici. Biti inovativni i fair play, činiti trčanje poželjnim za sve i na čast svima, izjavio je Goran Ćorić.
Vaši komentari
