BIRMINGHAM BLACK COUNTRY HALF MARATHON: Stazom kanala industrijske revolucije

Tekst: Ersan Bijedić / Edina Harbinja

Ovog ljeta sam htio raditi na brzini sa klubom BRAT (Birmingham Running, Athletics & Triathlon Club), pretežno za trke na 5km, ali kako je to rezultatski nezahvalno ljeti, ideja mi je bila uklopiti i iskustvo kakvo bi mogao donijeti specifičan polumaraton.

Birmingham Black Country Half Marathon, održan 5. jula, postoji od 2008. godine, a događaj je specifičan po tome što se čitavim tokom trči uz kanal od Wolverhamptona do Birminghama.

Fun Fact: Ukupna dužina kanala na području Birminghama je 56km, a na području Venecije 42km.

Mreža kanala

Mreža kanala širom Ujedinjenog Kraljevstva se počela graditi u 18. vijeku tokom industrijske revolucije kako bi se povezali rudnici, tvornice i luke. Stvorena je mreža od oko 4.000km kanala širom UK, a već u 19. vijeku dolaskom željeznice im je pao značaj za transport. Danas se koriste za rekreaciju, plovidbu, ribolov, pješačenje, biciklizam, trčanje itd.

Fun Fact: Najduži kanal u UK je Grand Union Canal (London – Birmingham, 220km), a zanimljivo je da se baš na toj dionici održava ultramaraton. Ove godine se trčalo iz Londona u Birmingham, a iduće će obrnuto. Rekord staze je 22 sata i 15 minuta (Dan Lawson, 2015.). Generalno pravilo je: „Ako ne vidiš vodu, vjerovatno si se izgubio“.

Kanali su veliku upotrebu imali u industrijskom okrugu West Midlands, kojem pripadaju Birmingham i Wolverhampton. Regiji Black Country ne pripada Birmingham, već gradovi Wolverhampton, Dudley, Walsall, Sandwell, West Bromwich… Otud naziv trke.

Black Country

Naziv Black Country potiče od crne čađi, dima i zagađenja koje su prekrivale ovu regiju tokom industrijske revolucije zbog: masivne rudarske aktivnosti, željezara i ljevaonica koje su radile danonoćno, dimnjaka koji su stvarali tamnu atmosferu, crne površine tla natopljene industrijskim ostacima – kao dosta mjesta u BiH do ne tako davno. Mnogi kažu da je prva industrijska revolucija u svijetu počela upravo u Black Countryju, a Charles Dickens je ovu regiju opisao kao “pakao na zemlji”.

“Britansko ljeto”

Vrijeme je bilo sasvim OK za trčanje, za razliku od sedam dana prije kad sam trčao 5K parkrun i imao za mene rijetko iskustvo kako je to kad neprilagođen na visoke temperature pokušaš trčati na maksimumu. Prethodnih 12 godina sam uvijek bio maksimalno prilagođen trčeći u Čapljini, ali u UK je prilagodbu nemoguće postići. Dosad smo imali samo dva naleta vrućine koja su trajala po par dana, drugi put upravo na toj 5K trci. Treći val vrućine se najavljuje za sljedeći vikend, pa Britanci pozivaju ljude da ispred kuća ostavljaju vodu za životinje. Ali nije da se žalim, ovdje su trenutno prilično ugodne temperature i sasvim normalno je trčati npr. u podne (i da pri tome ne postigneš nikakvu adaptaciju). U jutro sam u Wolverhampton morao krenuti sa jaknom.

Wolverhampton – Brum

Start trke je u gradskoj jezgri Wolverhamptona, a cilj kod Brindley Placea, u centru Birminghama. Trči se uz kombinaciju šljunkovitih, travnatih i asfaltiranih dijelova. Jedan od izazova je 350m dugi tunel Coseley, skoro potpuno neosvijetljen, a neravnog terena – pa se preporučuje nošenje lampe. Staze uz UK kanale su vrlo uske, tako da je 1266 trkača koji su završili polumaraton, radi sprječavanja gužve, startalo u valovima od 8:40h do 12h.

Izazovi sa terena

Koliko su stvari promjenjive u kanalima, koje mahom održavaju volonteri, sam iskusio prethodnih mjeseci pa me nije začudilo da je dan prije trke došla obavijest i 15-minutni video o tome kako će staza biti skraćena zbog radova. Meni je na kraju sat pokazao 20,72km (za rezultat 1:24:28), a Edini 20,90km (1:38:02).

Osim tunela i ponešto trail terena, kanali su puni malih mostića koji lome ritam, a pred start nam šef trke kaže: „Na 8. kilometru u Tiptonu ima neki požar, vatrogasci vuku vodu iz kanala, i tražit će vam da prehodate taj dio, pa vidite kako ćete se nosit s njima.“ Također napominje da ne bi bilo baš dobro upasti u kanal, iako većina kanala danas ima dobru ekološku ocjenu.

Za kraj

Kompletan događaj je rasterećenog, kulturno – istorijskog i zabavnog karaktera. Start je najjednostavniji mogući, samo sa pragom za očitanje chipa, dok je završnica uz vrlo malu ciljnu kapiju. Raspoređenost volontera i njihova podrška na stazi nije upitna. Veliki ih je broj, na svakom su mjestu gdje se može eventualno pogrešno skrenuti i na trasi su četiri okrepne stanice. Staza, koja čitavim tokom sa jedne strane trkača ima vodeni kanal, je toliko uska da je najviše moguće da dva trkača trče jedan pored drugog, a vrlo često ima mjesta samo za jednog.

Prošli smo kroz cilj, a onda u obližnjem pubu pokupili stvari – dobro mjesto za svakog trkača koji cilja pivu za okrepu poslije trke. Grad je pun jer iste večeri posljednji put svira Black Sabbath, a petodnevni meč igraju kriket velesile Engleska i Indija. Trkači koji u valovima, i u samom centru grada, završavaju svoju trku, su skoro nevidljivi.

EDINA: Moj eksperimentalni half s preponama

Ova trka nije bila ni PB pokušaj, ni trening – više test da vidim gdje sam trenutno i kako se osjećam na polumaratonu bez velikih očekivanja. Prilika da malo testiram formu, a i uživam u trčanju i atmosferi.

Pošto je Ersan već lijepo opisao historiju, geografiju i ekonomiju staze, odnosno kanala, ja ću malo o svom iskustvu na trci. Ovo je za mene bio – neuobičajeno – jedan sasvim eksperimentalan polumaraton. Mislim da nakon Mostar Halfa 2020., tokom pandemije, nisam trčala half ovako “napamet”. Uglavnom sam do sada išla na PB, a prošle godine sam trčala Sa Half u okviru maratonskih priprema, pa je i to bilo planirano na maraton pejs.

Ovdje nisam imala pojma kako će biti. Nakon London Maratona, skoro cijeli maj sam pauzirala – dvije sedmice bez trčanja, sedmica s prehladom, i još jedna s minimalnim obimom. U junu sam pokušala postepeno povećati kilometražu s 40, 50 na maksimum 60 km sedmično. Od dužina – samo 15 i 18k. (Ako se 15k uopće i računa – maratoncima, teško).

Istina, imala sam nekoliko sedmica solidnih intervala, jer smo Ersan i ja, kako je već napisao, trčali intervale na stazi s BRAT klubom i po planu njihovih trenera. To je sve uglavnom ciljalo na pripremu trka od 1.500m do 10k.

I eto, dan mini carb-loadinga i lagano na start. Oboje smo krenuli iz “elitnog” starta – prva dva vala s 11–12 trkača i 12 trkačica. Znala sam da je staza teška – mračni tunel, diverzije, mnogo mostića. Ersan je pisao o nepredvidivosti kanala, što je i razumljivo s obzirom na njihovu starost i činjenicu da ih ne održava država nego Canal and River Trust, neprofitna organizacija.

Zbog toga nam je start bio pomjeren, imali smo vatrogasce u prvom dijelu i morali stati, a na jednom dijelu smo potpuno napustili kanal (uz strme stepenice), prošli ispod jednog od glavnih autoputeva – M5 – i zatim se vratili na kanal. Bilo je i mnogo prelaza, a tunel je stvarno bio težak – klizav, uzak, kaldrma, i mračan čak i uz lampice koje su postavili. Tu sam se izvinjavala curi iza mene jer sam baš usporila.

Od starta se prva cura (2:30 maratonka) odmah izdvojila, pa grupica od 4 cure, pa ja. Jedna od njih je nakon 5–6k usporila, pa smo je nas dvije prestigle. I tako je ostalo do kraja. Cura iza mene me je stalno stizala pa zaostajala, i tako u krug do cilja. Sjetila sam se zašto ne volim da trčim ispred nekoga tako – baš je pritisak. Dug je put, a hoćeš da zadržiš bar to peto mjesto kad nema nikoga ispred na vidiku.

Prvi dio sam išla na 4:30 pejs, a drugi dosta usporila. Uz sve prepreke i slabiji obim, nije išlo bolje. Posljednjih 5–6k mi je bilo poznato – dok smo živjeli bliže ovom dijelu kanala, pretrčala sam tu stotine kilometara. Posljednji kilometar malo ubrzavam, i samo što ne stižem četvrtu curu koja je dosta pala pred kraj.

Na kraju – 1:38 (uz nešto kraću stazu), 5. žena, 1. u starosnoj kategoriji. Nije loše za trenutno stanje forme, koju sad treba dizati za Chicago maraton.

Ersan me dočekao u cilju, uzviknuo da imam još 50 metara (već sam znala da je staza kraća, ali ovo je bilo korisno). Cilj, malo odmora, pa u pub po stvari. Ipak nismo odmah na pivu – prvo doručak i refuel, pa onda pive uz super atmosferu ludog vikenda u Birminghamu: Sabbath, kriket, trka… sve kako treba.

Vaši komentari