- Ime, prezime i mjesto boravka?
– Emina Alagić, Aerodromsko Naselje, Novi Grad, Sarajevo.
- Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– Atletikom sam se počela baviti prije nekih 7 godina, s tim da sam u ovoj vrsti trčanja tek nepune 2 godine, dok sam se prije bavila atletikom više zbog mobilnosti i društva.
- Koliko često trčite?
– Trčim svaki dan, to mi je mentalni odmor od svega ostalog, ali naravno kada me sustigne umor uzmem dan pauze, što bude jednom sedmično/jednom u dvije sedmice.
- Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– Trenutno mi je omiljena disciplina 5km, iako rado trčim i 10km.
- Koliko trka trčite godišnje?
– Budući da sam još nova u ovome, to se vrti oko 20-30 trka, ali svake godine ih je sve više. Ove godine sam već prešla svoju 25tu trku do jula.
- Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?
– Obično vrtim svojih istih 6 pari patika što smatram da nije ni malo, ali meni kao trkaču nikad nije dovoljno patika, a omiljene su mi Nike Air Zoom koje nosim na svaku trku od kada sam ih nabavila. Imam želju nabaviti i Vaporfly ili Alphafly, ali to je nekada za budućnost.
- Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).
– Moji lični rekordi sa staze su 10km 38:46m i 5km 18:34m, s tim da sa ceste imam brža vremena poput 18:06…
- Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– Kao i predhodno spomenuto, meni je trčanje terapija, a uspjeh u trčanju je samo dodatna motivacija. Trčanje mi uvijek popravi dan i jednostavno sam se našla u tome. Neke negativne strane trčanja koje bih izdvojila su naravno vrijeme koje ono može oduzimati, ali po meni trčanje je trening koji najmanje oduzima vremena budući da možemo svakodnevno samo izaći iz vlastite kuće i izdvojiti barem pola sata na to. Također je teško svoje tijelo oporaviti uvijek na pravilan način nakon dužih trčanja, poput istezanja, vježbi mobilnosti, hidracija i dobra ishrana, i sve ove stvari su nekada bitnije od svega ostalog, a realno nismo dovoljno edukovani kako da to pravilno uradimo. Na kraju u našoj državi sport je svakako nepodržan, a sportovi poput atletike su na najvećoj meti. Nedovoljna podrška je i razlog što nemamo mladih u ovom sportu.
- Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Vjerovatno najteži dio trkačkog treninga je kontinuitet, pogotovo na dane kada je ružno vrijeme, ali osjećaj nakon takvih treninga je neopisiv. Trkači će se složiti samnom kada kažem da dionice nisu nikome pretjerano drage, ali definitivno su bitne i uvijek se osjećam zadovoljno nakon uspješno završenih dionica.
- Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– Ovo ovisi od dana i raspoloženja. Duže lagane treninge preferiram sa društvom, i dionice je lakše raditi sa nekim koga mogu pratiti ili čuti iza mene. Ali također nekada samo preferiram izaći i trčati sama sa svojim mislima.
- Omiljena trkačka trening ruta?
– Najčešće treninram u parku Safet Zajko na stazi, i to mjesto uvijek ima posebno mjesto u mom srcu, a cestu volim raditi na Velikoj Aleji na Ilidži zbog atmosfere i hlada, iako volim i generalnu rutu prema gradu.
- Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Vjerovatno mi je još uvijek najupečatljivija pobjeda na RedBull400 na Igmanu 2022. godine, jer je bilo prilično neočekivano i to mi je vjerovatno i bio najveći znak koliko zapravo mogu i koliko sam sposobna. Također mi je bitno i moje državno prvenstvo na 5km zbog atmosfere na tribini koja me također iznenadila i dodatno motivisala.
- Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– Noćna 10ka u Zagrebu mi je ostala upečatljiva zbog divne organizacije i prelijepe okoline Jarunskog jezera.
- Trke koje su vas razočarale, i zašto?
– Trke mi obično nisu razlog za razočaranje budući da ovo radim iz ljubavi i nisam previše takmičarski nastrojena, ali naravno nekada trke ne prođu po planu i to je uredu.
- Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?
– Trčanje mi pored nekog općeg fitnesa i kondicije donosi i neke psihičke benefite, kao i naravno upoznavanje novih ljudi i razna putovanja.
- Kako se motivirate za trčanje?
– Motiviše me već dobro poznati osjećaj koji znam da ću imati nakon završenog treninga. Taj osjećaj je neuporediv i ko ga nije doživio neće moći da shvati. Također najveći motivator mi je i trener Sead Kondo koji svakodnevno vjeruje u mene, čak i kada ja ne mislim tako. On me je zapravo uvjerio koliko sam sposobna i šta sve mogu.
- Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Volim da pratim svjetsku atletiku, iako je teško pratiti na našim kanalima. Trkački uzor mi je Emil Zatopek jer je došao iz zemlje koja je imala sličnu situaciju kao i naša zemlja danas, a i bavio se mojim disciplinama. Naravno drugi i vjerovatno najveći uzor mi je trener Sead Kondo koji je i dan danas još uvijek najveća legenda ovog sporta u BiH.
- Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Trčanje preporučujem apsolutno svima, jer je to nešto što svako može, koliko god se to činilo nemoguće. Svakim danom trčanje postane sve lakše i lakše, i kontinuitet je najbitniji. Pored fizičkih benifita, upoznat ćete vjerovatno najbolje ljude ikada.
- Trkački cilj za budućnost?
– Neke određene ciljeve nemam, i glavni cilj mi je ostati u ovome sportu jer ga volim i sviđa mi se atmosfera. Bilo bi lijepo nastupati kao reprezentativac BiH na nekom takmičenju većeg nivoa poput Balkanskih i Europskih igara, ali i bez toga mi je glavni cilj održati ljubav prema ovom divnom sportu.
- Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?
– Moja posljednja poruka bi bila da definitivno trebamo više podržavati sport u BiH, jer naša zemlja cvjeta talentovanim mladima koji samo čekaju da ih neko vidi i prepozna.
Vaši komentari
