EMINA BEGIĆ: Kako sam na Jahorina Ultra Trailu sa 3. mjesta dospjela na 44.

Piše: Emina Begić

Nakon prošlogodišnjeg izdanja MINI utrke na Jahorina Ultra Trail-u, na kojem je od nas šest učesnika, tri prvoplasirane žene i tri prvoplasirana muškarca, zatraženo da nakon utrke ponovo pretrčimo dio staze koji smo zaobišli zbog loše markacije (ne samo mi, nego većina učesnika), kako bi organizatori imali čime opravdati naš plasman i kako bi nam mogli dodijeliti zaslužene nagrade, odlučila sam dati još jednu šansu ovoj utrci.

S obzirom na to da su nas organizatori uvjeravali da je na mjestu gdje smo pogriješili skretanje bila postavljena tabla sa strelicom, koju je neko navodno sklonio, i na to da smo našli to „kompromisno rješenje“ da taj dio staze trčimo ponovo, niko od nas nije javno izrazio nezadovoljstvo i skoro svi su rado uzeli učešće i na ovogodišnjem izdanju utrke.

Više o rezultatima postignutim na 9. izdanju JUT-a, saznajte iz teksta na LINK-u.

Nažalost, ove godine, doživjeli smo još gori scenario, što ne mogu da prešutim. Trakica za markaciju svakako nije bilo dovoljno i kritična mjesta na kojima se dvoumite kojim putem da idete nisu bila adekvatno markirana, te je svakako bilo dosta manjih promašaja. Trčite 200-300 m, shvatite da nema markacije i vraćate se nazad – ništa neobično za trail utrke.

Međutim, problem je bio taj što su sve četiri utrke bile markirane trakicama iste boje (nepojmljiva greška), te je veliki broj učesnika MINI utrke u jednom momentu završio na stazi za ULTRA trail. Na mjestu na kojem se susreću ove dvije staze, iz smjera kojim su se kretali učesnici MINI trail-a bila je jasno istaknuta markacija za skretanje desno. Dakle, postavljene trakice i nacrtane crvene strelice na stablima oborenim na putu. Također, u daljini se vidjela naopako okrenuta tabla koja svakako nije bila namijenjena učesnicima MINI nego ULTRA trail-a, što je značilo da idemo jedni drugima u susret. Sve ovo je veliki broj trkača dovelo do zaključka da i jedni i drugi skrećemo u smjeru nacrtanih strelica, ali se ispostavilo da je skretanje bilo namijenjeno isključivo za trkače ULTRA trail-a. Upravo na tom mjestu, zajedno sa grupom od 20ak ljudi, među kojima se nalazila djevojka koja je tada držala drugo mjesto u ženskoj konkurenciji, te muškarac koji je držao treću poziciju u muškoj konkurenciji (dakle iskusni trail trkači koji imaju veliki broj trail utrka iza sebe i znaju da prate markaciju), sam i ja, kao potencijalna trećeplasirana žena, napravila grešku. Ta greška nas je koštala dugih 5,5 km. Nakon što smo vraćeni sa okrepe za ULTRA trail na mjesto gdje smo pogriješili, nije bilo apsolutno nikakve šanse da se popnemo na postolje. Pošto sam, izrevoltirana, prehodala ostatak staze, utrku sam završila kao 44. finišer u ženskoj konkurenciji.

Naime, mi nismo bili jedina grupa kojoj se ovo desilo. Jako veliki broj trkača iza nas je, vodeći se vlastitom logikom ili trčeći za grupom, pogriješio na istom mjestu. Poslije utrke su se počele širiti glasine kako je služba za spašavanje otišla u potragu za većim brojem učesnika MINI staze, te kako je tek u pola utrke, kada su organizatori shvatili šta se dešava, neko od volontera poslan na spornu lokaciju (ne garantujem, nisam svjedočila tome).

Nakon što smo se požalili organizatorima u cilju, jedini odgovor koji smo dobili bilo je slijeganje ramenima i pitanje zašto nismo pratili .GPX fajlove. Zar se stvarno očekuje od početnika koji trče svoj prvi trail i još ne znaju šta je Garmin i šta je .GPX fajl ili od malo ozbiljnijih trkača kojima je svaka sekunda u borbi za postolje dragocjena da prate .GPX fajl? Pri tome su, naravno, svi od njih uredno uplatili skupu, odnosno PRESKUPU, kotizaciju (rana prijava je bila 20 eura, a regularna 30 eura) nadajući se da će za taj iznos dobiti kvalitetno označenu stazu… i eventualno ručak koji, isto, nisu dobili. Sramotno!

Iako sam jako razočarana markacijom, ne mogu da ne pohvalim ono što mi se dopalo. Ni na jednoj utrci nisam imala priliku da odmah poslije trke dobijem peškir i ključ hotelske sobe u kojoj mogu fino da se istuširam, osušim kosu i presvučem se. Sam izbor staze za MINI trail je bio odličan. Staza nije bila lagana, ali je bila nevjerovatno lijepa i zanimljiva. Na startu/cilju je sve vrijeme vladala vrhunska atmosfera pa tako i za vrijeme jako lijepo organizovane dodjele nagrada. Nagradni fond je, također, ispunio očekivanja. Nažalost, sve ovo, neće ni mene, a ni veliki broj učesnika koji su izrazili svoje nezadovoljstvo nakon utrke, natjerati da trčimo i naredne godine.

Tekst je napisan isključivo s ciljem poboljšanja kvalitete, kako ove, tako i ostalih utrka u regiji!

Vaši komentari