- Ime, prezime i mjesto boravka?
– Ante Klišanin, Šujica, Tomislavgrad.
- Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– Prije svega htio bih se zahvaliti na ovoj mogućnosti da se predstavim u MT reflektoru te na taj način spomenem osim sebe i svoj klub AK Puls Tomislavgrad, a možda i potaknem još nekoga da se odvaži u avanturu zvanu trčanje. Trčanjem sam se počeo baviti 2018. godine u siječnju poslije novogodišnjih prejedanja u svojoj 48-oj godini života, nakon što sam težio, za mene, neprirodnih 84 kilograma, a usporedbe radi sada sam na stabilnih 75 kilograma. Jednostavno, alarm se upalio i morao sam se pokrenuti. Jače, intenzivnije i redovitije. Od tada sam rekreativni trkač – natjecatelj!
- Koliko često trčite?
– Trčim 3 do 5 puta tjedno, ovisno od mogućnosti i osobnog raspoloženja, ali često uz trčanje prakticiram hodanje i vožnju biciklom, naročito kad sam pod lakšim ozljedama i u dane odmora.
- Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– Nemam omiljenu trkaču disciplinu, sve ovisi za koju utrku se spremam, ali u zadnje vrijeme sam se pronašao u trail utrkama od 5 do 15 km gdje ostvarujem dosta dobre rezultate.
- Koliko trka trčite godišnje?
– Deset do četrnaest. Nastojim svaki mjesec u prosjeku odraditi po jednu utrku. Ali nema nekih striktnih planova. Moj kalendar utrka je podložan promjenama tijekom godine.
- Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?
– Trenutno koristim pet pari za trail trčanje, a omiljene su mi Salomon Ultra Glide 2 i sedam pari za cestovno trčanje, a najdraže su mi moje prve, kupljene za trčanje “Kalenji Kiprun Fast 500” koje od milja zovem Brzalice. Sve su to tenisice koje sam kupio od 2018. do danas. Znam da se mnogi neće složiti, ali ne bacam lako stare. Volim ih rotirati i mijenjati tako da nemam uvid koliko sam u kojima pretrčao, a pošto sam generacija koja baca odjeću i obuću kad se potrga, taj broj tenisica će rasti.
- Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).
– Ukupno gledajući nisu to neka “olimpijska” vremena, ali bitno da sam zadovoljan i vjerujem da ih mogu poboljšati. Moji rekordi su: 5km – 19:55, 10km – 42:37, 21,1km – 1:34:59, 42,2km – 3:32:13.
- Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– U trčanju mi se sviđa sve, a ne sviđa mi se što moram mirovati kad pretjeram pa dobijem lakše ozljede!
- Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Najdraži dio treninga mi je glavni dio (svi oblici: intervali, tempo, dužina…), a on mi je ujedno i najteži. Manje drag dio treninga mi je uvodno (dinamičko) istezanje i završno (statično) istezanje koje, iskren da budem, volim često preskočiti pa se onda javljaju problemčići s patelom.
- Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– Uvijek sam, a druženje ostavljam za utrke, prije starta i poslije cilja.
- Omiljena trkačka trening ruta?
– Kompletan teren užeg i šireg okružja Šujice, tako da trening počinje i završava u neposrednoj blizini stanovanja. Mogu zahvaliti Bogu na ovom prekrasnom okruženju. Imam sve vrste staza na dohvat noge za cestovne i trail treninge, i to na 1000 metara nadmorske visine. Najveći problem je naći ravnu stazu za testiranje. Znači, nema mjesta za isprike i preskakanje treninga.
- Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Moj prvi istrčani maraton 2020. god. u Splitu, Vučko trail – zelena staza 2023. g., treće mjesto u muškoj konkurenciji, Ploče trail 2022. godine, 7km – moja prva pobjeda u ukupnom poretku, Vitez trči 2022., 2023. g. – pobjednik u veteranskoj kategoriji, Čvrsnica ultra trail 10 km 2022. g. treći muški ukupno, Noćna desetka na Jarunu 2021. g. – prvi u kategoriji M50…
- Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– Duvanjska desetka, jer je dobra za testirati sebe, utrka koja ima ono nešto, što bi rekli ‘dušu’ i zato što je to utrka koju organizira moj klub AK Puls Tomislavgrad.
Od inozemnih izdvojio bih Splitski maraton, zato što sam u Splitu istrčao svoj prvi, drugi i treći maraton. To je prva utrka u godini, nakon zimske baze pa je to trka koja me tjera da se dobro spremim za nadolazeću sezonu.
- Trke koje su vas razočarale, i zašto?
– Treniram u svim uvjetima tako da me još nijedna trka nije, a nadam se i da neće razočarati. Nikad ne očekujem puno, a zato uvijek dobijem više. Uvjeti na stazi i oko staze su isti za sve pa se ne žalim na slabe okrijepe, nagrade, dopušten promet, lošu markaciju. Pa sve to imam na treningu. Jedino od organizatora očekujem realnu sliku okrijepnih postaja i trasu staze, a ostalo je do mene.
- Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?
– Mislim da se na ovo pitanje mogu napisati knjige, ali evo najkraće što mogu. Benefiti – množina, jer ne mogu izdvojiti jedan. Boravak u prirodi na svježem i čistom zraku uz opuštanje od svakodnevnih obveza i briga te promišljanje i boravak u svojim idejama i mislima. Uživanje u prekrasnim krajobrazima, cvjetne livade, listopadne i vazdazelene šume, ravnice i rijeke, fijuk vjetra, cvrkut ptica, divlje životinje, poludivlji konji u svoj svojoj ljepoti i eleganciji pokreta, razni šumski plodovi, ljekovito bilje, gljive raznih vrsta, Stari rimski most i kula Stridon na rijeci Šujici. Upoznavanje novih mjesta koja nikad ne bih posjetio, nova poznanstva, obiteljski izleti prema planu utrka, ponos i samopouzdanje nakon postignutih rezultata, zdravstvena poboljšanja (tako kažu), jednostavno sam kompletniji i puno bolje se osjećam… I na kraju me netko upita: “Zašto trčiš”? – Eto zato i za još mnogo stvari koje ne mogu ovdje nabrojiti!
- Kako se motivirate za trčanje?
– Ne znam, jednostavno, ako iz nekih opravdanih razloga ne trčim dva dana, treći dan sve se ostavlja i podređuje treningu. Jednostavno moram trčati, tada sam sretan!
- Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Atletiku povremeno pratim, kao i sve druge sportove. Nastojim ih više živjeti, a umjereno pratiti. Uzor su mi svi trkači, od najmlađih do najstarijih, od rekreativaca do svjetskih rekordera, a posebno stariji od mene, što stariji to uzorniji!
- Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Vidi odgovor na 15. pitanje. Za one koji se misle, a ne usude se, ili su im napunili glavu kako trčanje nije za njih: Kreni, ne boj se, trkač čuči i spava u tebi. On se rodio s tobom, samo je pitanje kad ćeš ga probuditi!
Naravno ovdje bih naglasio da polako ulaze u svijet trčanja i podižu ljestvicu u skladu sa svojim mogućnostima. Krenite od nule, a gornja granica ne postoji, ako je sami ne postavimo. Da skratim, budite aktivni sudionici, ne pasivni promatrači.
- Trkački cilj za budućnost?
– Popraviti osobne rekorde na cestovnim utrkama i povećavati dužine na trail utrkama!
- Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku/ koje biste dodali, a nismo vas pitali?
– Predložio bih da organizatori utrka, kad god je to moguće, u BiH uvedu uz ukupni plasman i starosne kategorije po uzoru na većinu utrka u Hrvatskoj, mislim da bi to bio dodatni motiv svim trkačima od juniora, preko seniora do 70+!
Znam da su tu mišljenja podijeljena, a gdje nisu. Temeljna podjela je trčati ili ne! A sad zamislite onog mladog juniora, koji je svako malo nadomak postolja, ali dohvati 7. mjesto, treba iznaći snage i motiva pa nastaviti, a sada zamislimo tog istog juniora koji je 7. u ukupnom plasmanu, ali 1., 2., ili 3. u kategoriji juniora, a to možemo primijeniti na sve starosne kategorije.
Lijep pozdrav trkačkoj zajednici Bosne i Hercegovine uz poruku: Nema stajanja. Trčim, dakle živim!
Vaši komentari
