Piše: Admir Čaluk
Frankfurt maraton odlučio sam da trčim nakon negativnih rezultata lutrije za Berlin Marathon, za mene i Semira koji se u međuvremenu povrijedio, pa mu ovom prilikom želim brz oporavak.
Pripreme za utrku sam počeo sredinom augusta kada sam na Garmin satu pokrenuo trening za maraton, tako što sam unio event sa datumom utrke otprilike tri mjeseca prije utrke. Praćenje treninga na Garminu mi je na početku izgledalo malo neobično u odnosu na kako sam navikao trčati (uvijek maximalan i tempo i dužina), treninzi su počeli veoma lagano, sporo i kratko, a sastojali su se iz base treninga 2-3 puta sedmično, aerobnih treninga, threshold, long run i recovery trčanja. Najveća promjena za mene je bila da trčim base i recovery treninge, koje prije nikada u trkačkoj karijeri od oko četiri godine nisam radio. Sada smatram da bi svi trebali imati i lagane i recovery treninge, koji su za mene postali obaveza.
Uz ovaj plan sam ubacio i savjete iz knjige Run Faster od Brada Hutsona koji govori o adaptivnom treningu, te trčanju uzbrdo kao najbolje prvencije za povrede trkača (trčanje uzbrdo opterećuje mišiće, ali tu ne trpe zglobovi i tetive). Svima preporučujem da pročitaju ovu poučnu knjigu.
Svoje treninge radim ujutro, (to mi je najlakše uklopiti uz svoj radni dan), prije posla sam ili sa prijateljima Senadom, Semirom i bratom Enesom, tu nedostaje i drugi Admir, koji je preselio u Njemačku. Gotovo svaki dan ujutro ustajem oko 5h, spremim se, vozim se do Paočina (mjesto iznad Kaknja, na putu za Ponijere), gdje parkiram auto, na glavu stavim lampu i palim onu svjetiljku na Garmin satu i krećem svoj trening prema Ponijerima (planina iznad Kaknja).
Onda krećem trčanje prema planu Garmina izvorskom cestom, kako je ja zovem, gdje ima po jedna česma sa izvorskom vodom na gotovo svakom kilometru – ukupno 8 izvora na nekih 10-tak kilometara uspona.
Ko nije probao trčanje noću obavezno treba probati: cesta, šuma, šum potoka i zvijezde na nebu, stvaraju vrhunski doživljaj. Na noćne ture često idem sa dva Senada – Bajrićem i Čobom. Treninge dužine sam radio vikendom na Ponijerima ili Neumu uz poneku lokalnu trku. Ponekad bih trčao na stazi na Kamberović polju sa svojim kćerkama Najom i Nahlom i suprugom Ajlom koje su već zavoljele trčanje.
Za Frankfurt sam krenuo sa suprugom Ajlom u petak, hotel smo rezervisali na nekih 300 metara od starta/cilja utrke. Frankfurt maraton je odličan izbor za nas Bosance, jer imamo direktan let za Frankfurt. Putovanje je krenulo zanimljivo, kada je evakuisan aerodrom u Sarajevu, te let pomjeren za par sati. U Frankfurtu je odlično organizovan željeznički prevoz, samo sve isplanirajte da ne bi fulali po koju stanicu.
Dan prije maratona smo obišli atrakcije Frankfurta: Roamerberg, Stadel muzej i ostale uz šetnju od preko 22 kilometra. Frankfurt je prelijep i veoma moderan grad.
Na dan trke vrijeme je bilo savršeno oko 14 stepeni i oblačno. Atmosfera na startu je bila odlična; nikad nisam vidio toliki broj trkača na jednoj utrci. Utrku sam krenuo prema planu da trčim sa pace-om oko 5:00 kako bi stekao višak kada na kraju usporim, još uvijek imao prostor da završim trku sa ciljanim prosječnim tempom, a to je oko 5:15 ili vremenom od oko 3:41.
Trčati Frankfurtom je pravo uživanje, gdje je staza prilično ravna (uz blage uspone, gdje pace spada). Duž cijele staze možemo uživati u pogledima na prelijepe građevine, tornjeve, nebodere te historijske građevine duž cijele staze. Dobrim dijelom staze se trči uz rijeku Majnu, te par puta prelazi mostovima preko nje. Publika duž staze je odlična, muzičari, zabavljači svi daju svoj doprinos da utrka bude veličanstven događaj kako za trkače tako i za cijeli grad. Okrepe na stazi su odlične, tako dobre da na tri okrepna mjesta možemo uzeti Maurten gelove koliko možemo ponijeti (ja sam uspio da donesem jedan kući). Trka je proticala prilično po planu, dok se staza nije vratila u centar grada gdje je i cilj. Tu sam osjetio da sam blizu, ali bilo je još dosta trčati.
Tu sam upao u malu krizu na 37-om kilometru, te sam trčao sporijim pacom. Kriza je brzo prošla uz navijače pored staze, koji daju potrebnu podršku na kraju. Uspio sam solidnim tempom doći do cilja – kakav samo možete doživjeti na Frankfurt maratonu (crveni tepih, svjetlosni efekti te navijači u velikoj zatvorenoj dvorani).
Na kraju, utrku sam završio sa vremenom 3 sata, 44 min, 23 sek, pace od 5:17, malo sporije nego očekivano, ali punog srca – cilj ispunjen (i još puno prostora za napredak)… Frankfurt maraton preporučio bih svim čitateljima trcanje.net.
Vaši komentari
