1. Ime, prezime i mjesto boravka?
– Reuf Husejnović, Maglaj.
- Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– Trčati sam počeo 2013. godine, a ozbiljnije 2014. godine i to nakon poplava.
- Koliko često trčite?
– Trčim svaki dan. Naravno, ovo ne podrazumijeva da nikada ne odmaram. Jednostavno nema pravila. Ne trčim samo ako imam nekih drugih obaveza koje ne mogu izbjeći ili izostaviti sa dnevnog rasporeda. U godini istrčim oko 2500km.
- Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– Nemam omiljenu disciplinu, jednostavno trčim sve. Svejedno mi je koja je dužina i o kojoj disciplini je riječ, jer svaka ima svoju čar i draž.
- Koliko trka trčite godišnje?
– Najviše što sam trčao u jednoj godini je bilo 26 trka. U zadnje dvije – tri godine zbog pada kvalitete organizacije utrka, preskupih kotizacija, ne stavljanja u fokus trkača na utrkama, previše folklora i kiča, su me „natjerale“ da trčim samo one trke koje organiziraju trkači koji znaju cijeniti osobe koje im dolaze na trke. Znači 4-5 trka godišnje. Ovu godinu planiram trčati za sada samo 4 trke.
- Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?
– Trenutno koristim Brooks Glycerin 21 GTS, Brooks Adrenaline GTS 23, Asics Nimbus 25, Hoka Clifton 9 za ceste. Od patika za Trail trke koristim Hoka Tecton X i Adidas supernova ST (patike za ceste, ali su mi se pokazale odlične za trčati po stazama koje nisu tehnički zahtjevne, do 25km i sa dosta šumskih puteva). Ako bih pravio rang listu patika u kojima sam do sada trčao onda bi prva tri mjesta bile: 1. Brooks Glycerin 21 GTS, 2. Hoka Clifton 6/8, 3. Asics Nimbus 20/25.
- Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).
– 5km: 21:30; Kakanj, 03. 08. 2020. godine; 10km: 43:29; Bosanski Brod, 23. 11. 2019. godine; 21,1 km: 1:37:01; Bosanska Gradiška, 07. 03. 2021. godine; 1:37:46: Mostar; 20. 03. 2021. godine; 42,2 km: 4:10:55; Sarajevo Unusual 19. 01. 2020. godine.
- Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– Sviđa mi se to što mogu uopšte da trčim, a ne sviđa mi se: bahatost vozača koji ne poštuju saobraćajna pravila i propise i koji nemaju obzira prema pješacima na mjestima gdje nema pješačkih staza ili trotoara; ovo se posebno izražava na loše organiziranim trkama, pa onda ovo uključuje i loše organizacije trka; loš pristup organizaciji, kič i vašari koji se prave od trka; varanje, odnosno prevare na trkama.
- Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Svaki trening mi je drag. Obzirom da sam cijeli život u sportu, naviknut i na težak fizički rad, ništa mi ne pada teško. Trčim cestu, trčim brdo, trčim po kiši i kad je sunčano. Trčim ujutro, trčim uveče. Trčim u planini, trčim pored rijeka. Trčim jer mogu da trčim.
- Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– Ranije sam imao trkačkog partnera sa kojim sam trčao 90% treninga trčanja. Trenutno zbog mojih obaveza većinom trčim sam. Tako mogu da biram vrijeme, mjesto i termin trčanja, sam određujem koliko ću i kojim tempom da trčim. Ne moram se nikome prilagođavati i osjećam se slobodan da biram tempo, brzinu i dužinu.
- Omiljena trkačka trening ruta?
– Maglaj, uzduž i poprijeko. Maglaj je na takvoj lokaciji da mogu trčati 5km, 10km, 21km, 40km da ne moram istom stazom proći dva puta, osim ako se istom stazom ne vraćam nazad. Ne moram kružiti dosadne krugove, a može i to ko ima želju. Relaciju staze biram tako da uvijek trčim stazama za pješake ili sporednim putevima na kojima nema puno saobraćaja, pa sam poprilično bezbjedan što se tiče opasnosti od saobraćajne nezgode. Ako hoću da trčim kroz prirodu i to mogu. Kilometar, dva i tu sam.
- Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Prvog polumaratona ispod 1:40; prvih 10k ispod 45 minuta; prvih 5km ispod 21 minute. Iako mi ovo nisu bili zvanični lični rekordi na trkama, meni oni puno znači jer sam vidio da se može ostvariti rezultat ako se čovjek posveti trening planu samo jedne discipline i da se može napredovati, ako joj se dovoljno posvetiš. Kada sam ničim izazvan, bez posebnog plana (u koroni) trčao iz Maglaja preko planine Ozren i nazad u Maglaj, ukupno 50km, bez ikakvog suporta, sam i bez posebne hrane. Imao jedan gel, dvije čokoladice i vodu. Pouzdao se u svoju izdržljivost i planinske izvore, te sam ih uspio istrčati za nešto manje od 6h uz cca 1000m akumuliranog uspona. Tada sam trebao da trčim samo 25km.
- Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– Nemam neke posebne „must be here“ trke. Poštujem trke koje organizuje SRC, PD Željezničar (Vučko Trail), Travnik noćna utrka i ARK Gračanica. Ovi zadnji jer sam rođen u Gračanici, pa se osjećam ko svoj na svome.
- Trke koje su vas razočarale, i zašto?
– Ne bih da prozivam bilo koga. Kada mi neka trka ne pruži minimum poštovanja više se na njoj i ne pojavljujem.
- Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?
– Izlet sa porodicom, druženje sa ljudima sa kojima dijelim istu strast prema trčanju, upoznavanje novih mjesta i prilika za izlete u mjesta u koja možda ne bih ni otišao ili ih vidio da nije trka i trčanje u pitanju.
- Kako se motivirate za trčanje?
– Ne treba mi posebna motivacija. Znam da trebam da trčim, spremim se i to je to.
- Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Ranije sam pratio mitinge Zlatne lige. Od kako se atletika počela komercijalizirati više nemam posebne želje da je pratim. Znam šta se dešava, ko su trenutno glavne zvijezde i gledam ih na TV od olimpijskih igara do olimpijakih igara.
- Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Neka trči ko hoće. Ko neće, ne mora. Nije ni potrebno da svi trče. Mora neko i vodu na okrepama dodavati.
- Trkački cilj za budućnost?
– Skupiti dovoljno novca da mogu otići i istrčati neku veću trku u Evropi ili širom svijeta. Skupiti dovoljno novaca da završim triatlon ironman poludistancu. S platom prosvjetnog radnika, teško. Ali nada uvijek postoji. Meni će uvijek ostati žal za onim momentom kada sam bio najspremniji da završim distancu 70.3 nisam imao novaca da to i ostvarim. (Da ne bude pogrešno shvaćeno, nisam siromašan, ali mi je to i dalje preskupo).
- Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?
– Kažu da svako može trčati. Ali to nije istina. Ne može svako. Trčanje nije samo pokret nogu, nije samo fizički čin. To je odluka. To je borba. Samo 1% ljudi na svijetu uspije istrčati maraton. Ako si među njima, ne znači da si poseban. Jer i među tih 1% postoji neko ko je brži, izdržljiviji, bolji. Statistika se sužava, elite se izdvajaju. Ali trčanje nikada nije bilo o drugima – ono je uvijek bilo o tebi. Trčiš jer voliš. Trčiš jer možeš. Trčiš jer želiš biti zdrav, snažan, uporan. Jer znaš da svaki korak koji napraviš danas, možda sutra nećeš moći. Zuko Džumhur je rekao da svako ima određen broj koraka koje mora ishodati u životu. Možda si već u zaostatku. Možda ti broj ne ide u prilog. Možda ćeš morati ubrzati, pojačati tempo, nadoknaditi izgubljeno. Neko ganja papire, neko hvata termine kod doktora – a ti hvataj svoje korake. I na kraju, završavam ovako: Zulejha je trčala prema grijehu. Jusuf je trčao od grijeha. Hadžera je trčala između Saffe i Merve, da spasi svoje dijete. Filipid je trčao da prenese vijest o pobjedi nad Perzijancima. Forrest Gump je trčao tri godine – onako, bez razloga. Izgleda da svi trče. Trči i ti. Ali pravim putem.
Vaši komentari
