
- Ime, prezime i mjesto boravka?
– Zovem se Sanela Breljaković i živim u Tuzli.
- Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– Iako sam cijeli život u sportu, trčanje je došlo spontano, kao nova potreba tijela i duha. Počela sam 2019. godine s kraćim cestovnim dionicama, ali vrlo brzo sam otkrila trail trčanje i tada više ništa nije bilo isto. Priroda, tehnički zahtjevni tereni, visine i tišina šume – sve me to privuklo i osvojilo. Trail nije samo fizički izazov, to je unutrašnja borba, reset za um i lekcija o strpljenju, upornosti i slobodi. Kao ponosna članica AK Sloboda Tehnograd, dijelim tu strast s ljudima koji razumiju šta znači disati stazu i živjeti pokret.
- Koliko često trčite?
– Trčim gotovo svakog dana, ali četiri do pet puta sedmično slijedim strukturiran plan treninga, prilagođen trci za koju se trenutno spremam. Volim jutarnje treninge prije posla, tada je moj trenutak mira, fokusa i discipline. Plan pažljivo usklađujem s poslovnim i porodičnim obavezama, jer vjerujem da se uz dobru organizaciju i snažnu volju sve može postići.
- Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– Najviše volim duge trail distance jer u njima nalazim savršen spoj fizičke izdržljivosti, mentalne snage i povezanosti s prirodom. Posebno me privlače ultra trail utrke od 100 kilometara i više, one pomjeraju granice, traže potpunu posvećenost i otkrivaju koliko je tijelo zapravo sposobno kada ga vodi snažan um.
- Koliko trka trčite godišnje?
– Tokom godine učestvujem na nekoliko većih utrka, obično dvije do tri ultratrail trke koje su mi glavni cilj i izazov. Uz to volim otići i na neku kraću lokalnu trku više radi treninga, druženja i onog osjećaja zajedništva koji nas trkače povezuje. Svaka trka za mene je nova priča, nova borba, ali i novi osmijeh na cilju.
- Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?
– Imam više pari patika jer svake imaju svoju ulogu. Na cesti najviše volim Nike Vaporfly i Alphafly zbog njihove lakoće, udobnosti i kvalteta. Na trailu su mi Hoka modeli nezamjenjivi – stabilni, udobni i pouzdani na zahtjevnim terenima.
- Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).
– Ne ganjam lične rekorde na pet ili deset kilometara, to mi nikad nije bio fokus. Više me privlače duge staze, ono gdje glava igra glavnu ulogu. Ponosna sam što sam istrčala 168 kilometara u Istri UTMB, a godinu prije toga i 110 kilometara na istoj trci. Te utrke su za mene nešto posebno, to nije samo trčanje, to je borba sa sobom, sa snom, boli, mislima… i taj osjećaj kad pređeš cilj je nešto što se ne zaboravlja.
- Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– Nisam ja baš od onih što sjede mirno. U meni uvijek nešto gori, neka ideja, neki plan, neki nemir koji me tjera naprijed. Ne umijem se uklopiti u kalup tišine i ravnodušnosti. Kad volim nešto, dam se do kraja. Kad radim, guram do maksimuma. Kad šutim, to je samo zatišje pred buru.
- Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Najdraže mi je dužinsko trčanje po brdima, to je moj prostor slobode. A iako mnogima najteže padaju treninzi po lošem vremenu i rano ustajanje, meni je to posebno drag dio, kad svi biraju toplo i suho. Najviše volim duga trčanja po brdima tada glava diše, tijelo radi, a duša uživa.
- Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– Uživam trčati i sama i s ekipom. Samostalni treninzi mi daju prostor za razmišljanje, dok mi grupa donosi podršku i dodatnu energiju.
- Omiljena trkačka trening ruta?
– Omiljene rute su mi staze u okolini Tuzle, poput planine Konjuh, Majevice gdje imamo predivne šumske puteve i izazovne uspone.
- Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Najviše mi se urezala u sjećanje završnica Istria 100 milja, to je bio moj najveći izazov do sada, trenutak kada ostaviš sve na stazi, a poneseš više nego što si mislio da imaš u sebi. Posebno mi znače i lokalne utrke, jer tu trčiš među svojima, na terenima koje osjećaš pod nogama.
- Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– Od domaćih utrka najviše cijenim Vučko Trail, odlično organizovan, sa zahtjevnim stazama i posebnom atmosferom. U inostranstvu bih izdvojila Istria 100 zbog tehnički raznovrsne trase koja povezuje more, planinske uspone i prolazi kroz historijske gradove. Prava provjera forme i izdržljivosti!
- Trke koje su vas razočarale, i zašto?
– Desilo se i da poneka utrka ne ispuni očekivanja. Svakome se može dogoditi da nešto zapne, pa ne bih ulazila u detalje.
- Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?
– Trčanje mi je donijelo zdravlje, snagu i mentalnu stabilnost. Takmičenja mi pružaju priliku da upoznam nove ljude i testiram vlastite granice.
- Kako se motivirate za trčanje?
– Motivišem se tako što sebi stalno postavljam nove ciljeve i podsjećam se koliko mi je trčanje dalo, ojačalo i izvuklo ono najbolje iz mene. Kada je teško, znam zašto to radim. A tu su i ljudi koji mi znače, meni bliski, iskreni i pravi. Ne treba ih biti puno, ali kad znaš da te neko gura naprijed i kad šuti to je vrijednost koju ne mjerim aplauzima, nego srcem.
- Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Pratim i atletiku i ultratrail scenu jer me zanima kako to rade najbolji. Iskreno, najviše me inspirišu ljudi oko mene – oni s kojima treniram.
- Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Trčanje bih preporučila svakome ko želi da ojačati fizički i mentalno. Nije važno koliko brzo ideš, važno je da kreneš. Da uživaš u pokretu, da dišeš, osluškuješ sebe. Kad trčiš zbog sebe, sve ostalo dođe samo.
- Trkački cilj za budućnost?
– Voljela bih završiti još neke velike utrke, a do tada, idem dalje. Istražujem nove staze, planine, visine. Gdje god ima izazova, tamo sam i ja.
- Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?
– Trčanje me naučilo da granice nisu tamo gdje mislimo da jesu. Pomjeram ih polako trening po trening, dan po dan. Ne snagom, nego upornošću i ljubavlju prema onome što radim.