

- Ime, prezime i mjesto boravka?
– Meliha Pašić Džafić, Tuzla, Bosna i Hercegovina.
- Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– Počela sam se baviti trčanjem u koroni kad mi je trebala neka aktivnost vani da se malo ‘resetujem’ od učenja i obaveza. Krenula sam skroz skromno — trčala sam oko Panonskih jezera i moj prvi veliki cilj je bio da izdržim 20 minuta bez pauze. Iskreno, tada mi je to izgledalo kao mini maraton. Ali baš zbog toga mi se svidjelo — bilo je izazovno, jednostavno i svaki mali napredak se odmah vidi. I tako je od jedne jako skromne ambicije to preraslo u nešto što mi je danas rutina i veliki dio mog života.
- Koliko često trčite?
– Koliko često trčim zavisi od toga da li se spremam za trku ili ne. Ako imam aktivne pripreme, onda trčim češće i strukturiranije, ali u svakom slučaju držim kontinuitet i idem 3–4 puta sedmično. To mi je neki minimum koji mi odgovara da ostanem u formi i da uživam u trčanju, bez obzira na cilj.
- Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– Omiljena trkačka disciplina mi je maraton. Uvijek je zahtjevan, nikad isti i svaki put me natjera da testiram i glavu i tijelo na potpuno novi način. Volim ga baš zato što traži strpljenje, dosljednost i dobru strategiju — nema prečica.
- Koliko trka trčite godišnje?
– Do sada sam obično trčala 2–3 trke godišnje, ali savršena godina bi mi bila proljetni maraton, Vučko trail na ljeto i jesenski maraton. Tako imam dovoljno izazova i motivacije kroz cijelu godinu, a ujedno i vremena za oporavak i trening između.
- Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?
– Za cestu mi najčešće idu New Balance i Hoka, a za trail Salomon. Nemam baš jednog pravog favorita, jer poslije 30 km nokti otpadaju kako god — tako da tu nema milosti.
- Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).
– Meni vremenski lični rekordi nisu toliko bitni — više me privlače duže distance, one su stvarno impresivne. Za sada mogu govoriti samo o maratonu, a za nešto duže… pa, nadam se da ću kad moj toddler malo odraste i počne sam da se igra, konačno imati vremena za duge epske avanture!
- Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– U trčanju mi se najviše sviđa što me izvlači iz zone komfora svakodnevnog života. Svaki long run ili trka je kao mali život — uđem kao jedna osoba, a izađem potpuno drugačija. Kao da proživim cijeli život za par sati, testiram sebe i dolazim jača, mudrija i motivisanija. Što mi se ne sviđa u trčanju? Pa… kondiciju izgubiš nevjerovatno brzo! Trčiš maraton, napraviš pauzu 20 dana i odjednom 5 km postane izazov. Ali to je i dio čari — uvijek te drži na oprezu.
- Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Najdraži dio trkačkog treninga mi je long run — volim osjećaj slobode i napretka koji svaki kilometar donosi. Najteži dio su long run-ovi zimi, kada hladan zrak peče grlo i svaki korak izgleda kao mala borba protiv prirode.
- Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– Najviše volim trčati sama uz muziku, jer mi daje osjećaj slobode i koncentracije, ali naravno, imam i par dragih ljudi zbog kojih bih ponekad žrtvovala svoju strukturu treninga.
- Omiljena trkačka trening ruta?
– Moja omiljena trening ruta je kroz Tuzlu pred zalazak sunca u proljeće ili ranu jesen.
- Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Da imam jedan dan koji bih mogla ponovo proživjeti u svom životu, to bi bio moj prvi maraton.
- Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– Najljepša trka koju sam do sada istrčala je definitivno Vučko Trail. Bjelašnica… nestvarna! Kad sam se popela gore, samo sam se pitala: ‘Gdje sam bila cijeli život?’ Ta visina, pogled i energija staze su zaista neopisivi.
- Trke koje su vas razočarale, i zašto?
– Minhen Maraton… iskreno, poprilično dosadan grad, a kiša je padala cijelo vrijeme. Definitivno ne pamtim tu trku po pejzažu, ali iskustvo trčanja i organizacija su ipak bili ok.
- Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?
– Moj najdraži benefit trčanja je dobro raspoloženje. Nakon 10 km, elektrolita, crne kafe i hladnog tuša — niko mi više ne može pokvariti dan. To je moj mali reset dugme.
- Kako se motivirate za trčanje?
– Motiviram se jer… moram trčati! Previše sam se navikla na osjećaj koji mi daje — energiju, dobro raspoloženje i izazov. Kad jednom uđe u rutinu, prestaješ razmišljati i jednostavno ideš.
- Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Pratim trail trčanje i moj uzor je Courtney Dauwalter. Volim taj opušteni vibe — maksimalno posvećena, ali opet smirena.
- Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Da li bih preporučila trčanje? Apsolutno! 150 minuta zone 2 nedeljno je fantastično za kardiovaskularno zdravlje, a srčane bolesti su i dalje najveći ubica u svijetu. Tako da… zavežite patike i krenite — vaše srce će vam biti zahvalno!
- Trkački cilj za budućnost?
– Moj trkački cilj je ultra. Želim distancu koja će me potpuno polomiti, pa opet sastaviti — onu koja ti oduzme sve iz sebe, ali ti vrati novu verziju sebe na cilju.
- Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?
– Moderni život nas je ispraznio: tražimo sreću kroz luksuz, komfor i ekrane, ali to često vodi u depresiju i otuđenost. Trčanje je svojevrsni protivotrov – vraća nas nečemu primalnom i stvarnom, povezujući nas s onim što nas zaista čini ljudima.








