STRAVA ZAMKA: Kako prestati uspoređivati se s drugima i početi uživati u trčanju?

Piše: Ivica Delić

Vjerujem da svi (barem ponekad) imamo onaj osjećaj: završiš trening, osjećaš se super, otvoriš Stravu da uploadaš aktivnost… i onda te pogodi.

Tvoj Strava prijatelj je upravo istrčao istu dužinu minutu brže po kilometru. Tvoj poznanik je odradio intervale koje ti ne možeš ni zamisliti. I odjednom, tvoj super trening više ne izgleda tako super.

Ali čekaj malo!

Prije nego što padneš u zamku uspoređivanja, idemo malo dublje pogledati što te brojke zapravo znače i zašto tvoj osjećaj vrijedi više od bilo kojeg algoritma/aplikacije.

Strava rječnik: što se krije iza brojki?

Prvo, idemo razjasniti par tehnikalija koje često unose zabunu (i nepotreban stres):

• AVG Pace (Prosječni tempo): ovo je prosječna brzina tvog trčanja samo dok se krećeš. Strava je pametna (nekad i previše) i automatski izreže vrijeme kad stojiš.
  • Gdje ga naći: Odmah na vrhu tvoje aktivnosti, onaj veliki broj koji svi prvo gledamo, gdje piše Pace.
• Avg Elapsed Pace (Prosječni protekli tempo): ovo je tvoja stvarna brzina, uključujući sve – trčanje, stajanje, vezanje tenisica, čekanje na semaforu, odlazak u toalet, …
  • Gdje ga naći: na mobitelu klikni na aktivnost koju želiš pogledati detaljno, i kada uđeš skrolaj do sredine prikaza gdje je dio koji počinje sa poljem Avg Pace, a završava sa Fastest Split, a između toga se vide polja Moving Time i Elapsed Time.
• Moving Time (Vrijeme kretanja): vrijeme koje si proveo u pokretu
• Elapsed Time (Proteklo vrijeme): ukupno vrijeme od kad si stisnuo “Start” do kad si stisnuo “Stop”

Zašto uspoređivanje „ubija“ radost trčanja?

Gledajući samo tuđi AVG Pace, vidiš samo „highlight reel“, a ne cijeli film. Ne vidiš da je netko pauzirao sat svakih 500 metara da dođe do daha ili mu je tako propisan trening.
Ne vidiš da je netko trčao nizbrdo s vjetrom u leđa. Misliš kako je taj netko imao fantastičan tempo od npr. 5:30 min/km… A u stvarnosti to je bio Avg Pace (Prosječni tempo), dok je Avg Elapsed Pace (Prosječni protekli tempo) bio čak 7:03 min/km (puno stajanja tijekom treninga)!

Uspoređivanje sa naizgled “savršenim” brojkama može stvoriti ogroman pritisak za pojedince. Počinju se osjećati sporo, nedovoljno dobro. Trčanje postaje obaveza dokazivanja, a ne užitak kretanja. Anksioznost kod nekih raste sa svakim kilometrom: “Hoće li ovo izgledati dobro na Stravi?”.

Zaboravi to!
Tvoj napredak je tvoj.
Tvoje tijelo je tvoje.
Tvoj dan je tvoj.
Uspoređivanje s drugima je kao da uspoređuješ svoju unutrašnjost s tuđom vanjštinom – nikad nećeš „pobijediti“.
Uživaj, a ne brini.

Istina o “pauzama”: Moving Time vs. Elapsed Time

Razlika između ova dva vremena krije sve one male „životne trenutke“ koji se događaju tijekom trčanja:

• 💧 pijenje vode na česmi
• 🚦 čekanje na crvenom svjetlu
• 👋 čavrljanje s poznanikom kojeg si sreo
• 📱 odgovaranje na “hitnu” poruku na mob
• 📸 stajanje za savršeni selfie (jer ako nije na Stravi, nije se dogodilo, zar ne?)

Sve to utječe na Elapsed Time, ali Strava često servira uljepšani Moving Time.
I to je OK za ego, ali za trening? Paaa…

Kako trenirati pametnije (i izbjeći nepotrebna stajanja)?

Ako se pripremaš za cestovnu utrku, kontinuitet je ključan. To sam naučio na teži način. Tvoje tijelo mora naučiti podnositi napor bez odmora. Svako stajanje daje lažni osjećaj „oporavka“ – smanjenje otkucaja srca te posljedično i smanjenje efikasnosti treninga.

Evo kako ja smanjujem svoj “prazni hod” prilikom treninga:

• 🎒 Nosim svoju vodu: hidratacijski pojas ili prsluk su zakon. Pijem u trku.
• 📵 Mobitel stavim na “Do Not Disturb” (ako ga uopće ponesem, uglavnom na trail trčanja), a za cestovna trčanja ga ostavim doma. Svijet neće propasti za sat vremena.
• 📸 Slikam se prije i/ili poslije završetka treninga: fokusiram se na trčanje dok trčim (pričanje da, dokle god trčim).
• 👋 Pozdravim u prolazu: “Bok, žurim, čujemo se!” – mislim da je to sasvim pristojno.
• 🗺️ Planiram rutu: izbjegavam prometna raskrižja i semafore ako mogu.

PS Ako se vidimo u prolazu dok trčim, a ponekad ne stanem, nemojte se ljutiti na mene: ne želim biti nepristojan, nisam ljut na nikoga, već taj dan imam takav trening te stajanje (osim ako nije prijeka potreba) nije opcija.

A sad, nešto drugačije: tempo trail filozofija

Trail trčanje obožavam iz niza razloga, ali jedan od (za mene) boljih razloga je što može biti odličan lijek za “Strava stres”, zato što je na trailu:

• Tempo nebitan: 🐢 teren diktira brzinu – nekad je 10:00 min/km brzo!
• Hodanje OK: uzbrdo se hoda, čuvaju se noge, i to nije znak slabosti što bi možda neki pomislili, to je taktika.
• Spust igra: 🎢 “Jurenje nizbrdo” – čista zabava i adrenalin.
• Cilj avantura: 🌄 Punjenje baterije u prirodi, uživanje u pogledu, otkucaji srca prvo idu gore onda padaju dolje na nizbrdici, a duša „pjeva“ od sreće.

Možda nam svima treba malo više “trail mentaliteta” na cesti?

Zaključak: tvoje trčanje, tvoja pravila!

Dragi prijatelji trkači(ce), Strava je alat, a ne sudac.
Koristite je da pratite svoj napredak, da se povežete s prijateljima, da nađete nove rute. Ali ne dopustite da vam diktira samopouzdanje.

Sljedeći put kad vidite nečiji “svemirski” trening, ludilo tempo i ukupno vrijeme za neku udaljenost, sjetite se – ne znate cijelu priču:
‼ možda je vjetar puhao u leđa
‼ možda je GPS poludio
‼ možda je ta osoba pauzirala sat sto puta
‼ a možda je jednostavno brži – i to je savršeno OK!

Fokusiraj se na sebe.
Na onaj osjećaj kad probiješ vlastitu granicu.
Na onaj mir u glavi nakon dugog trčanja.
Na zdravlje, na radost pokreta (bez ozljeda).

Sačuvaj zdrav razum: trči zbog sebe, ne zbog kudos-a.
I sjeti se, jedina osoba koju trebaš pobijediti si ti od jučer.

Vidimo se na stazi (ili u šumi, ja ću najvjerojatnije tamo biti sa mojim Dračarima)!

Vaši komentari