MT REFLEKTOR: Janko Dujmušić

1. Ime, prezime i mjesto boravka?

 – Zovem se Janko Dujmušić. Dolazim iz Šamca i imam 28 godina. Po zanimanju sam carinik, fitness trener i savjetnik za ishranu.

2. Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?

 – Nakon što sam se prestao baviti fudbalom zbog učestalih sportskih povreda, uz svoje iskustvo fitnes trenera i treninge u teretani, jednostavno nisam mogao da zamislim da ne trčim. Tako sam, nakon 20 dana pauze od fudbalskog trčanja, počeo da se bavim trčanjem polumaratona i ne planiram da stanem.

3. Koliko često trčite?

 – Trčanjem se bavim 3–4 puta sedmično, uz 3–4 treninga snage sedmično. Trčim u prosjeku oko 200 km mjesečno.

4. Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?

 – Omiljena trkačka disciplina mi je polumaraton.

5. Koliko trka trčite godišnje?

 – Godišnje istrčim oko 8 utrka: nekad 5 km, nekad 10 km, nekad polumaraton. Sve zavisi i od povreda, jer sam, ajmo reći, još uvijek nov u ovom sportu.

6. Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?

 – Što se patika tiče – svašta nešto. Za nedjeljne dužine sam dugo vjerovao u Saucony Triumph 20, bez obzira na nove Saucony modele, mada često u zadnjih godinu dana koristim i Adidas SL2. Veoma interesantna patika koja može poslužiti za mnogo različitih tipova treninga, sve do tempa oko 4:10, nakon čega gubi svoja svojstva. Dobre su i za nedjeljne dužine, ali nakon nekih 18 km počinju da gube mekoću. Ipak, s obzirom na cijenu i izdržljivost đona, koji najčešće koristim na šljunkovitoj nasipi i asfaltu, odlične su. Ubjedljivo najbolje patike, kako za intervale, tako i za tempo, threshold treninge ili dužine u nešto bržem pejsu, su mi Adidas Adios Pro 3. Za mene lično – najbolja i najzahvalnija patika. Lagani tenk! Savršenstvo udobnosti i odzivnosti; za mene, lično, perfektne. Ne koristim ih prečesto zbog karbonskog đona, dok mi se tetive još malo ne naviknu, jer sam imao problema sa Ahilovom tetivom u patikama koje su karbonske i imaju niži drop od 6 mm. Koristio sam i Saucony Endorphin Shift, Saucony Triumph 21, ON Cloudmonster, Asics Novablast 3 i 4, Saucony Endorphin Pro 3,… Trenutno sam na nekoliko modela: Adidas SL2, Saucony Triumph 20 ponekad, Adidas Adios Pro 3 i Adidas Evo Sl. To su mi definitivno najbolji modeli na tržištu u odnosu na geometriju mog stopala i moje potrebe.

7. Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).

– 5 km – 19:22 (Vaskršnji trening, 20. 4. 2025.), 10 km – 40:17 (15. 3. 2024., pripreme za Somborski polumaraton), 21 km – 1:28:37 (12. 4. 2025., Ferivi polumaraton Osijek), 42 km – 4:14:37 (29. 10. 2023.), najduža distanca: 43,11 km (Tuzlanski maraton). Tuzlanski maraton mi je bio druga trka u životu, nakon dva mjeseca trčanja i priprema za polumaraton. Bilo je veoma interesantno i nezaboravno iskustvo. Mogao bi se cijeli članak napisati o toj trci.

8. Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?

 – U trčanju mi se sviđa mnogo toga. Prvenstveno zato što je to fizička aktivnost koju obožavam od malih nogu. Iako sam je ranije praktikovao kroz fudbal, uvijek sam trčao kros utrke u školi i redovno osvajao medalje. Obožavam treninge trčanja jer postoji mnogo različitih tipova treninga i utrka, što većina laika ne zna, pa im trčanje djeluje monotono. Volim ga i zato što ga često radim sa svojom porodicom – sa suprugom koja voli da vozi bicikl (i trči 5 km), pa me često prati na nedjeljnim dužinama koje znaju biti i po 30 km, u zavisnosti od priprema. Obožavam trčanje jer mi definitivno odmara mozak, pošto većinu treninga obavljam u prirodi, na nasipu ušća Bosne u Savu, u Bosanskom Šamcu. Šta mi se ne sviđa u trčanju? Hmmm… To što na većini utrka nema toaleta pored staze.

9. Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?

 – Volim sve tipove treninga, ali su mi ubjedljivo najdraži intervali od 400 m i 200 m (sprint). Fudbalsku karijeru sam proveo na krilnoj poziciji i po prirodi sam sprinter. Najteže su mi ranije bile nedjeljne dužine, jer sam imao velike probleme sa koljenima i tetivama pri trčanju u zoni 2. Sada to više nije slučaj, tako da više nemam posebno težak dio treninga.

10. Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?

 – Većinu treninga radim sam. Nekada dio treninga odradim sa suprugom, nekada trčim iza nje dok je ona na biciklu, a nekada i sa našim stafordom. To su uglavnom nedjeljne dužine ili uvodni dijelovi laganih treninga u zoni 2. Živim u malom gradu, u Šamcu, i kod nas nema mnogo trkača. Imam 2–3 prijatelja koji se, kao i ja, amaterski, ali moglo bi se reći malo ozbiljnije bave trčanjem, pa ponekad treniram s njima. U početku smo trenirali malo više zajedno, naročito „učo“ i ja, ali posao i porodične obaveze utiču na to da se rijetko kada sastanemo jednom sedmično. Ipak, volim da trčim sam i to mi ne predstavlja problem.

11. Omiljena trkačka trening ruta?

 – Omiljena trkačka ruta mi je kada iz Šamca, Savskim nasipom, pređem na nasip rijeke Bosne, sa pogledom na ušće. Zatim idem kroz sela Prud i Trnjak, uz korito bare Starače, sve do Savskog nasipa, kojim se iz Pruda vraćam u Šamac. Na kraju otrčim jedan krug oko grada i trening završim jednim krugom na gradskom stadionu.

12. Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?

 – Maraton u Tuzli. Otišao sam povrijeđen, nakon samo dva mjeseca treninga trčanja. Ni sam ne znam kako sam uspio – vjera u nešto više, definitivno. Imao sam mnogo sličnih utrka na koje sam ponosan, ali bih posebno istakao polumaraton u Vinkovcima krajem 2024. godine. Takođe veoma specifična utrka. Bukvalno četiri mjeseca laganog trčkaranja zbog povrede „shin splints“ i Ahilove tetive. Bio sam prijavljen na utrku, ležimo supruga i ja povrijeđen nakon ručka, klasičan vikend. Gledamo englesku Premijer ligu i zaspimo, a termin trke je predveče. U jednom trenutku se budim i kažem joj: „Ajde, idemo do Vinkovaca, to nam je 45 minuta od kuće, čisto da istrčim.“ Kaže ona: „Važi, ljubavi, ali jaka je kiša, grmljavina, vjerovatno je i tamo tako. Povrijeđen si, nisi istrčao preko 15 km već četiri mjeseca, hoćeš li uopšte moći?“ Kažem ja: „Ma idemo probati, svakako je utrka tri kruga po 7 km, mogu uvijek stati ako ne budem mogao.“ Dolazimo tamo i nenormalan pljusak počinje nekih 30 minuta prije trke. Mene obuzima neka posebna želja – uvijek sam volio utakmice po kiši. Stajao sam među zadnjima jer nisam imao nikakve ambicije, ali kako je grmljavina jačala i ljudi se razilazili, slučajno sam došao u treći ili četvrti red. Pogledam desno – moja žena stoji sa kabanicom ispred starta i snima telefonom. Kažem sebi: sad ili nikad, idem istrčati za nju. Utrka počinje. Bolova nisam imao, iako sam bio totalno nespreman. Prolazi prvi krug, a ona još stoji i čeka me, govori mi: „Bravo, ljubavi, nema ih puno ispred tebe, samo trči.“ Osjećam da ide sve bolje, noge ne bole. Razmišljam – idem dati gas pa šta bude. Ulazim u treći, posljednji krug od 7 km, a ona i dalje stoji uprkos nevremenu i govori mi: „Jankiša, ima ih samo petnaestak ispred tebe, trči!“ Dobio sam neku nenormalnu energiju, dao 300 % od sebe i završio utrku kao šesti ukupno i prvi u svojoj kategoriji. I upravo dok sam ovo pisao, ženi mi je pukao vodenjak i bukvalno smo krenuli u porodilište.  6. 12. u 13:04 dobio sam sina, hvala Bogu, a danas, 16. 12., nastavljam sa pisanjem.

13. Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?

 – Jedna od najdražih utrka mi je polumaraton u Apatinu – odlična organizacija, odlična staza i dobro vrijeme za utrku. Jedna od najinteresantnijih je polumaraton u Puli. Samim tim što se trči u večernjem terminu, nosi posebnu dozu misterioznosti. Definitivno jedan od najkreativnijih finiša, jer bukvalno utrčavate u Pulsku (rimsku) arenu prepunu ljudi – predobro iskustvo. Osijek je takođe utrka na koju ću se sigurno redovno vraćati jer je veoma interesantna turistički. Staza nije idealna za obaranje ličnih rekorda zbog brojnih uspona i neravnina, naročito pri ulasku u stari grad (Tvrđu), ali je kao trka i doživljaj fenomenalna.

14. Trke koje su vas razočarale, i zašto?

 – Nažalost, jedina trka koja me je razočarala bio je Tuzlanski maraton 2023. godine. Očekivao sam mnogo više. Startni paketi su bili izuzetno loši, a organizacija same trke na očajnom nivou, uz saobraćaj koji je bio pušten tokom maratona gdje bukvalno trčite između auta i pazite da vas neko ne bi udario. Jedina svijetla tačka tog dana bili su ljudi na okrepnim stanicama i ekipa na okrepnoj stanici na stadionu Tušanj.

15. Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?

 – Najdraži benefit trčanja mi je unutrašnji mir i osjećaj slobode, kao i mogućnost takmičenja bez pritiska kakav postoji u timskim sportovima. Poznato je da je veliki pritisak prisutan naročito u fudbalu. Dan kada ispadate iz lige, a zavisite od te posljednje utakmice koja se nikada više ne može ponoviti. U trčanju uvijek imate priliku da budete bolji nego juče. Čak i kada niste, možda ste oborili lični rekord u nekom segmentu. Istrčali najbržu milju, najbržih 5k u toku utrke na polumaratonu i još mnogo toga…

16. Kako se motivišete za trčanje?

 – Što se tiče motivacije – jednostavno volim da trčim. Ako mogu da radim smjenu od 12 sati na carini i još 6 sati fitnesa sa klijentima, mogu da izdvojim i sat vremena za sebe i trčanje. Trenutno se pripremam za maraton u Bolonji 1. 3. 2026. godine, jer je baš taj datum naša godišnjica braka. Planiram posjetiti Bolonju sa suprugom i bebom i u njenu čast istrčati maraton za našu godišnjicu. To će ujedno biti i prva trka na kojoj će biti i naš sin. Motivacija je ogromna.

17. Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?

 – Atletiku pratim od malih nogu. Kao uzor bih izdvojio Usaina Bolta. U današnje vrijeme posebno me inspirišu braća Ingebrigtsen – njihov rad, sistem treninga i rezultati su za svaku pohvalu.

18. Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?

 – Trčanje bih preporučio skoro svima, osim osobama sa velikim viškom kilograma, kako ne bi stradali zglobovi i koljena. Kod većine mojih fitnes klijenata kombinacija treninga snage i trčanja ili brzog hodanja daje odlične rezultate – bolji san, jasnije razmišljanje, zdraviji kardiovaskularni sistem i bolji fizički izgled kao i veća potrošnja kalorija i prostor za kolač više nakon ručka.

19. Trkački cilj za budućnost?

 – Ako me zaobiđu povrede, maraton u Bolonji, a onda još 8-10 utrka u toku godine. Neke planiram istrčati sa bebom kao podrška svojoj ženi (5k – 10k), a neke ću trčati sam dok žena i beba navijaju za mene.

20. Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?

 – To bi bilo to. Ko sve ovo pročita – neka mu je sa srećom.

Vaši komentari