Piše: Emir Mulić
Trkačka 2025. godina mi je išla solidno iako se nisam proslavio treninzima u periodu novembar 2024. – februar 2025.
Otrčao sam jako dobre polumaratone (oba oko 1,46) u Mostaru (mart) i Sarajevu (maj) gdje je to bilo malo iznad očekivanja, jer se nisam osjećao spremnim za ispod 1:48. Onda sam se više fokusirao na trail trčanje i na treninge po planinama, a često sam radnim danom radio tzv. Vracing tj. penjanje sa Grbavice do iznad Vraca (nekad i do Zlatišta) sa spuštanjem nazad gdje je podloga asfalt, ali ima solidno elevacije. Termin Sarajevo HM-a se podudarao sa terminom UTMB Julian Alps Traila (sredina septembra) koji sam već bio prijavio i činilo se da do kraja 2025. godine neću trčati više nijedan polumaraton. Što se tiče cestovnih utrka pristojno sam istrčao Sarajevski cener, Vogošću 5K i B2B Run. Trail sezona je bila solidna gdje je bilo i dobrih utrka (posebno Julian Alps Trail), ali i nekih razočarenja (gubljenje na Skakavac Trail, lakša povreda i odustajanje na DUT-u u Omišu).
U toku SFF-a Uniqa osiguranje je organizovalo super kviz gdje je pobijedila moja ekipa Tupackables (igrao sa još troje prijatelja, nagradu nam uručio Goran Ivanišević) te se ispostavilo da je nagrada vaučer od 2.000 KM za ekipu odnosno 500 KM po članu koje se mogu potrošiti na neko putovanje u BiH ili inostranstvu. Sestra (Aida Mulić) je predložila da se prijavimo za polumaraton u Milanu koji se održao 23. 11. u organizaciji Followyourpassion tima (www.followyourpassion.it) gdje je termin bio dobar (moglo se spojiti sa neradnim danom za 25. novembar uz zahvalu šefu koji mi je odobrio 1 dan godišnjeg odmora). Avionske linije Sarajevo – Bergamo (Ryanair) su bile povoljne (terminski i finansijski) te smo odlučili da se prijavimo, a da novac od nagrade iskoristimo za smještaj u Milanu što je i bilo skoro dovoljno za 3 noćenja sa doručkom u pristojnom hotelu (B&B Hotel Sesto Marelli). Moram napomenuti da nisam prije trčao neke baš masovne trke (tipa preko 5.000 učesnika), a ova je očito bila takva. Startnina je bila oko 50 Eura (bila je i 10k utrka u okviru istog događaja), a moglo se prijaviti bez nekih limita, žrijebova i rezultatskih normi. Prijavili smo da trčimo u turističko-rekreativne svrhe (što je sasvim tačno) te nam nije trebao ljekarski certifikat koji se traži za događaje u Italiji. Ipak, u online prijavi smo morali popuniti zdravstveni upitnik. Već i prije utrke, kod same prijave i prije polaska, smo shvatili da se radi o ozbiljnom organizatoru sa iskustvom u organizaciji sportskih događaja u Italiji. Na e-mail su nam došle opširne upute i sve informacije koje trebaju trkaču koji nije iz Milana.
U Milano smo doputovali u petak navečer (avionom do Bergama, zatim autobusom do Milana) dva dana prije trke te odmah otišli na odličnu pizzu sa prijateljem Pecom iz davnih trpanjskih dana koji je bio super domaćin. Sutradan (subota) smo iskoristili za hodanje po gradu (bili smo u Milanu više puta i prije, ali uvijek se ima svašta za vidjet i kupovat, preporuka: otići i bez trke). Tu smo pretjerali pa se napravilo preko 25.000 koraka taj dan što baš i nije preporučljivo pred trku. Podjela startnih paketa (sadržajan) i expo (solidna ponuda) su bili fino organizovani u nekom cool prostoru blizu glavne željezničke stanice Milano Centrale te smo tu podigli startne pakete nakon carboloading-a sa pizzom u istoj pizzeriji (Assaje) gdje smo sjedili i noć prije. Metroom smo otišli u hotel na spavanje gdje smo morali rano leći. Start trke je bio u 8:45, ali smo znali da imamo bar 50-ak minuta vožnje metroom do starta te da zapravo prije 7 ujutro moramo krenuti iz hotela. Gledajući vremensku prognozu vidjeli smo da će biti jako hladno gdje se očekivala temperatura oko nule u prosjeku tokom trajanja trke (na startu i nekih -2 C). Ponijeli smo i takvu opremu (tj. toplu trkačku garderobu) sa nama i što se toga tiče bili smo spremni mada nismo trčali polumaraton po takvoj hladnoći ranije. Što se tiče ciljanog vremena, prije trke bi potpisao 1:45 vrijeme, kad sve uzmem u obzir. Vikend pred trku sam sa 2 prijatelja odradio jak trening (cca 15k) na igmanskom zraku, nije to bilo baš briljantno, ali mi je sigurno valjalo kao priprema za trku u Milanu.
Ustali smo na vrijeme te banuli na doručak i prije zvaničnog otvaranja hotelskog buffet-a. Popili smo espresso uz nešto slatkog, pokupili po bananu i krenuli na start. Pripremio sam sebi sodu bikarbonu koju sam popio u toku vožnje metroom. I ranije sam pred neke trke isprobao taj napitak, smatram da ima pozitivnog efekta s tim da se zaista treba iskapiti bar 60 minuta prije starta. U metrou/vozu smo proveli skoro sat vremena, moralo se i presjedati, ali smo pratili brojne trkače koji su krenuli na trku tako da nije bilo gubljenja. Start je bio u sjeverozapadnom dijelu grada, gdje je puno impozantnih zgrada i to je sajamski dio Milana (Fiera). Ostavljanje opreme i toaleti su bili organizovani na impozantnom velodromu Vigorelli koji je zapravo omanji stadion gdje ispod tribina ide biciklistička staza/pista (drvena), a unutar nje je teren sa vještačkom travom ocrtan za američki fudbal (sa golovima za ovaj sport). To je zapravo bio idealan prostor za drop bag i kasniji pick up (tu je bilo i proglašenje pobjednika) gdje je sve sjajno osmišljeno i jasno numerisano, a svaki volonter je dužio cca 200 vrećica i išlo je jako brzo. Na toaletu sam čekao nešto duže od planiranog – iako je bilo puno kabina, bilo je i jako puno trkača kojim je trebalo pražnjenje pred trku. U blizini se nalazila startna zona gdje sam stigao na vrijeme, ali ne baš zagrijan kako treba. Po očekivanju je bilo veoma hladno, ali sunčano i bez nekog vjetra. Zauzeo sam svoje mjesto u drugom talasu (prijavio sam 1:45 očekivano vrijeme) i bio spreman za start, imao sam na sebi tajice (tanje) prsluk i rukavice, a ispod prsluka toplu usku majicu za trčanje u ronilačkom stilu (nešto kao Cathy Freeman na OI u Sidneyu, čak i slična boja). Kasnije će se ispostaviti da sam pogodio što se tiče izbora obuće i odjeće za trku mada sam bio među toplije odjevenim trkačima.
Utrka je počela na vrijeme i ja sam krenuo sa pace-om oko 4:45 i držao sam ga konstatno prvih 5 km. Išao sam u masi, ekipa okolo je bila jako brza i spremna pa sam od 6 do 10 km to spustio na ispod 4:40. Inače staza je kružna, ali nema nekih većih i dužih uspona (praktički je skoro ravna), niti naglih/oštrih skretanja i okretanja. Bilo je malo kaldrme, ali ne više od 1,5 km ukupno. Uglavnom, jako pogodno za brz half uz vrijeme hladnije od optimalnog. Bio sam jako fokusiran na samu trku, nisam se puno divio ljepotama Milana. Ipak, moram reći da se trčalo po užem centru grada, bilo je gledalaca uz stazu mnogo više nego na BH polumaratonima. Uz to, svakih par km su bili raspoređeni rock bendovi koji su svirali za vrijeme trke. Prvih 10 km sam završio za nekih 46,5 minuta što je zapravo blizu mog PB-a na toj distanci. Negdje na 11-om km sam popio i prvi gel (ispostavit će se i jedini, kasnije sam uzimao komade slatkog želea te 2 kesice magnezija) te nastavio u dobrom tempu. Bojao sam se da idem prebrzo, ali sam se ipak dobro osjećao, nije bilo umora nogu niti bolova, energija je bila na nivou. Puls je bio oko 150 otkucaja, uglavnom išlo me i dalje fino narednih 6-7 km. Već nakon 15 km vidim da sam zreo za svoj PB (do tada 1:41:48 otrčano na SA HM 2022) gdje u glavi računam da ga imam i sa pace-om 5:00 ako ga zadržim do kraja. Plašio sam se da ću upasti u krizu, ali idem koliko mogu pa šta bude. Negdje na 18-om km se korak malo skraćuje, puls raste, ali ništa strašno. Taj i naredna 3 km idem oko 4:50 i sad već shvatam da sam blizu sna – vremena 1:40:00. Govorim sebi: sad ili nikad, dodatno ubrzavam nakon 20-og kilometra koliko sam mogao, preskačem zadnju okrepu i furam ka cilju, s tim da ne znam koliko tačno ima do kraja. Svaki km je bio označen te sam prateći sat shvatio da idem jako blizu idealne putanje. Tokom trke malo se i sjeklo preko ivičnjaka, nisam puno svraćao na okrepe (popio manje od 3 dcl vode ukupno) te se ulaskom u cilj sat zaustavlja na 1:39:40 chip time, uz distancu od 21,15 m. Sretan sam zbog odlične trke, ali se valja probiti do medalje, jer je tu još masa trkača koji su utrčali u cilj blizu mog vremena. Dok smo išli prema medaljama, vodi, bananama i slatkišima, dijele nam astro folije. Kontam: šta će mi to – nije hladno toliko. No dok sam sačekao medalju i izašao iz te gomile, pravo sam se ohladio i zapravo sam tad shvatio da je folija itekako potrebna do momenta presvlačenja.
Otišao sam do velodroma, jako brzo dobio vrećicu, presvukao se i okrjepio. Ubrzo je stigla i sestra koja je također otrčala svoj PB i bila jako zadovoljna. Bili smo na proglašnju pobjednika, dobar dio terena na stadionu bio je obasjan suncem, a prisutni trkači su mi baš djelovali zadovoljno. Bilo je puno neitalijanskih i neevopskih učesnika, a neki moj dojam je da je konkurencija bila jako brza (u prosjeku brža nego kod nas). Formalno, nismo ostvarili zvanični plasman jer smo se takmičili kao rekreativci. Ipak, da sam bio u konkurenciji, bio bi u prvoj trećini svoje starosne kategorije što je za mene sasvim OK. Zvanični rezutati su dostupni na www.endu.net , a na HM i 10k utrci nastupilo je oko 15 hiljada trkača ukupno.
Nakon trke i nisam bio nešto posebno iscrpljen, u povratku nazad je bilo gužve u metrou što me nije sprječilo da se okrjepim bezalkoholnim pivom u toku vožnje. Vratili smo se u hotel, malo odmorili te imali snage da (poslije još 1 pizze u restoranu kod hotela) odemo u predvečernje razgledanje Milana. Tu smo popili piće sa drugom Pecom dok se sestra počastila novim tenama za cestovno trčanje. Istu noć se na San Siru igrao „derbi della Madonina“ (Inter – Milan). Imao sam želju da odem na utakmicu, ali nisam uspio doći do karte po nekoj za mene razumnoj cijeni. Avion iz Bergama je sutradan išao rano ujutro te smo ponovo morali rano ustati i krenuti iz hotela prema prevozu za Bergamo, odakle smo se avionom vratili u snijegom zavejano Sarajevo.
Sve u svemu, jako lijepo i uspješno iskustvo te je moja preporuka drugim trkačima da se okušaju na ovoj trci. Isti organizator organizuje početkom februara noćni trail i half maraton u Bergamu, a naredni Milano polumaraton je zakazan za 22. novembar 2026.
Vaši komentari
