Piše: Ersan Bijedić
Upisao se Konjic međutim puno prije ovog masovnog pokreta na trkačku mapu preko legendarnog Zuke Džumhura i sarkastične poruke na račun naše svakodnevice.
Predanje kaže: Jednom je jedan trčao, i desi se da naiđe pored Zuke, a on ga, smijući se, upita: “Što, bolan, trčiš?”, a ovaj mu odgovori: “Pa, zdravo je.”, a Zuko mu uzvrati: “Samo ti trči! Allah je svakome propisao broj koraka, pa ti požuri da potrošiš svoje.”
Vjerujem da bi Zuko bio ponosan na Konjic i Konjičane u subotu, ali i da ne bi propustio iskarikirati još koju dobru na temu trčanja, iako bi teško našao dobrog materijala. Jer je u Konjicu u subotu puno toga, od onih važnih stvari za jednu trku, bilo besprijekorno.
Više o rezultatskom dijelu na LINK-u.
Bitnu razliku u odnosu na prošlu godinu su činile manje promjene na stazi, kao i sasvim suprotan smjer kretanja. Umjesto na zapad, sad se prvo trči prema istoku. Zona starta/cilja je dosta šira i to kompletan ugođaj čini komfornijim za kasnije druženje.
Nekako se poslije trke provukla priča o tome koja je staza teža, Stolac ili Konjic? Lično me začudilo da je to bilo upitno, jer Konjic ima samo blage uspone (osim ćuprije) i ostavlja šansu za održati tempo. Osim toga i ukupna elevacija po Garminu (ako mu je vjerovati) je za dva i pol puta veća u Stocu. Ipak mnogi trkači su ocijenili da im je bilo teže trčati Konjic, što ukazuje i na to koliko trenutni subjektivni dojam (forma, tempiranje trke, adaptiranost na uslove, slabije sjećanje na udaljeniju trku, itd.) igraju ulogu u ovakvim komentarima.
Više o svemu tome gledajte u našem video prilogu iz Konjica.
Vaši komentari
