Piše: Ersan Bijedić
Braća iz Norveške, Henrik, Filip i Jakob Ingebrigtsen, su sva trojica bili europski prvaci na 1.500m, dok se Jakob ovog ljeta okitio i zlatom na Olimpijskim igrama.
U porodici su još tri brata i sestra, a svi su se bavili ili bave atletikom: Kristoffer, Martin, Ingrid i William. Majka Tone Eva Tønnessen se također rekreativno bavi trčanjem.
“Diktatura je najbolja”
O porodici Ingebrigtsen su već snimljene četiri sezone reality showa pod nazivom “Team Ingebrigtsen” gdje možete vidjeti kakav spartanski život prolaze. Gjert kontrolira sve, pa u početku i koliko vremena braća imaju pravo provoditi sa djevojkama.
– U našoj porodici se uvijek radi o takmičenju. Naša strast nije trčanje, nego pobjeđivanje. Takvi smo svi, rekao je Jakob.
O svom diktatorskom pristupu i potpunoj kontroli situacije Gjert je izjavio:
– U sportu je diktatura najbolji izbor. Nemate puno godina u kojima možete biti najbolji i u tom razdoblju nema mjesta za demokratske odluke.
Bez poštede
Biti vrhunski atletičar u srednjim i dugim prugama podrazumijeva iznimnu posvećenost, a biti Ingebrigtsen, znači otići nekoliko koraka dalje. Dok europski treneri doziraju trening za djecu, kontroverzni Gjert, najbolji norveški trener za 2018. godinu, svoje nije štedio od najranijih dana.
– Niste rođeni sa talentom. Kad sam imao 4, 5 ili 6 godina, govorili su mi da sam talentovaniji nego drugi, ali ja sam već trčao 10 puta više nego moji konkurenti, izjavio je najmlađi brat Jakob. 
Upravo on je danas sa 21 godinom (rođen 19. 1. 2000.) jedna od najvećih svjetskih atletskih zvijezda. Filip i Henrik su također vrhunski, ali su ih dijelom i povrede spriječile u razvoju. Otac Gjert smatra da je puno grešaka koje je napravio s njima dvojicom, kasnije iskoristio kako bi Jakob radio pametniji trening.
– U zimskom treningu trčim oko 180km sedmično. Kad sam imao 9 do 11 godina već sam radio 120 do 140km trening sedmice. Od 13. godine trčim minimalno 140km sedmično. Od tog perioda se i smatram profesionalnim trkačem. Od 5. godine nisam propustio nijedan trening, kaže Jakob.
Nema rukovanja
Na pripremama u St. Moritzu novinar britanskog Telegrapha je posjetio Team Ingebigtsen kako bi napravio priču o njima. Po dolasku je pružio ruku, ali mu niko nije uzvratio. Bilo je to prije pandemije koronavirusa, odnosno uoči Svjetskog prvenstvo u Dohi 2019. godine. Gjert svojim sinovima prije velikog takmičenja nije dopustio rukovanje kako ni slučajno ne bi pokupili neki virus.
Trkačka fama
U Tokiju je osvojio olimpijsko zlato u trci na 1.500m pobijedivši Kenijca Timothya Cheruiyota. Usput je postavio olimpijski i europski rekord.
– Nikad nisam sanjao o zlatnoj medalji. Ona je moj cilj. A to je velika razlika. Ja ne sanjam, nego postavljam ciljeve i naporno radim da ih ostvarim.
Nositelj je nekoliko europskih rekorda, a najbolji dani su tek pred njim.
– Neću biti 100 posto zadovoljan dok ne postanem najbrži svih vremena. Mislim da mogu brže. Ali samo vrijeme će pokazati jesam li stvarno sposoban za to.
S obzirom da se takmiči u disciplinama gdje dominiraju afrički trkači, ovako nešto je gotovo nadrealno. Ali Norvežani žele pokazati da njihova nacija nije dobra samo u skijanju.
– Oduvijek u trčanju postoji fama da niko ne može pobijediti Afrikance. Ali oni samo rade ono čega se bijeli ljudi boje. Trče od rane dobi, od pete ili šeste godine, jer nemaju izbora. Moraju trčati u školu. Rade to svaki dan i postaju dobri trkači. Ako slijedimo njihov primjer, ali bolje i pametnije, možemo ih pobijediti, rekao je Jakob Ingebrigtsen.
“Nakon 1.500m sam znao da ću pobijediti i sljedeći dan. Očito je puno teže trčati 1.500m, dok na 5.000m obično pobjeđuje najbolji. A ja sam se svakako osjećao kao najbolji”, rekao je Jakob poslije dvostruke pobjede na Europskom prvenstvu 2018. kao sedamnaestogodišnjak.
Vaši komentari
