Piše: Ersan Bijedić
Iako za mene ima još dosta stvari za pohvatati, u ovom periodu sam ipak dosta spoznao o parkrunu, a uvodna iskustva sa staze su predstavljala dodatnu potvrdu.
Trčao sam četiri parkruna u Birminghamu, na dvije različite staze.
20 godina, 23 države
Nastao prije 20 godina u Londonu, parkrun je koncept koji danas funkcionira u 23 države svijeta. Kao i mnoge dobre stvari, nastao je sasvim slučajno. Oktobra 2004. povrijeđeni trkač je pozvao svoje prijatelje na 5km trk u londonskom Bushy Parku. Jednako je ponovio i sljedeće sedmice, a onda se ustalio termin: subota 9h.
Nedjeljom se u Velikoj Britaniji, Irskoj i Australiji održava 2K junior parkrun za djecu od 4 do 14 godina.
Dvadeset godina kasnije parkrun je globalni fenomen; diljem svijeta održava se 2.500 parkrunova u kojima svake sedmice učestvuje oko 350.000 ljudi. Uz to je trenutno preko 9 miliona registriranih parkrunera širom planete. Svaki od tih parkrunova je krenuo sa manjim brojem trkača, i postepeno rastao. Cijelu organizaciju nadgleda tim od samo 70 stalnih zaposlenika, plus hiljade volontera iz zajednice.
Inkluzivnost
U Velikoj Britaniji parkrun se već sedam godina održava čak i u zatvorima širom ostrva. Preko 11.000 ljudi je učestvovalo u zatvorskom parkrunu, kao trkači/hodači/volonteri od 2017. godine.
Uprkos velikom rastu, izvorni duh parkruna je nepromijenjen i svodi se na trčanje i druženje, a startnine su besplatne. Prema osnovnoj ideji to nije trka. Događajem na terenu upravlja Run Director, a ne Race Director (dakle direktor trkA, a ne trkE). Niko ne može završiti posljednji jer postoji tailwalker čija je uloga da dođe na kraju kolone finišera. Čak su i rekordi parkruna nedavno izbrisani, jer se ne uklapaju u koncept rekreativne priče. Organizatori tako žele privući nove učesnike, kojima rekordi time neće biti dodatni pritisak.
Takmičenje u zapećku
Novi svjetski rekord parkruna je nedavno postavio 19-godišnji irski trkač, Nick Griggs, koji je na Victoria parkrunu u Belfastu trčao 5km za 13:44. To je opet povuklo rasprave o tome treba li parkrun voditi rekorde ili ne.
Brisanje rekorda je izazvalo puno rasprave. Iako je koncept parkruna da to nije trka, nemoguće je dobiti na terenu izostanak takmičenja. Svaki trkač sa takmičarskim duhom će uvijek nastojati probati postići najbolji mogući rezultat u trenutku, što je i normalan pristup ako ste uložili puno truda u svoj trening. Ljudska priroda je da budemo kompetitivni i naivno bi bilo očekivati da će i jedno ovakvo trkačko okupljanje proći bez takmičarskog duha. Ono što je bitno je da to bude fer i u duhu sportskog. Naravno, koncept parkruna je takav da se ta kompetitivnost ne vodi kao najvažniji dio tog događaja. Ovdje je istinski fokus na rekreaciji i druženju.
Kako učestvovati?
Drugačije je od svih trka na kojima ste učestvovali u BiH ili Ex-Yu regiji. Potrebna je samo jedna registracija na stranici parkruna, prilikom koje trkač dobiva svoj barcode. Zatim se taj barcode isprinta i donese na trku jer nema startnih brojeva. Pri prolasku kroz cilj trkač uzima od mjerača vremena token i predaje ga volonteru koji skenira tokene i barkodove. Na svom prvom parkrunu sam izvadio isprintan barcode i predao ga Edini koja je skenirala barcodove i ubacio token u korpicu. Kasnije mi je ona rekla da je većina trkača imala barcode na satu ili na narukvici pa sam proguglao. Na Garmin Connect IQ se može skinuti super koristan widget, tako da čovjek ne nosa papirine. Narukvice se prodaju u online parkrun prodavnici i koštaju između 14 i 20 funti. Ali ne postoji nijedna stvar koju parkruner mora platiti da bi učestvovao, ako već ne želi.
Parkrun oprema (oznake, defibrilatori, osiguranje…), obrada podataka svih učesnika, registracije i generalno upravljanje webom se finansira od sponzora, maloprodaje (parkrun shop) i donacija. Osim oko 70 zaposlenih ljudi, sve ostalo radi armija volontera.
Subota 9h
Parkrun se održava svake subote u 9h na 2.500 trkova u 23 zemlje, a samo u širem području Birminghama na oko 7 – 8 lokacija. Za odlazak na parkrun je dovoljna ona prva registracija i da u zadnjem trenutku odlučite da li bi te subote mogli trčati. Ako možete stići do starta koji je jedinstven za sve parkrun trke na svijetu (9h), to je to. Na kraju uvijek dajete na skeniranje onaj isti barcode, koji dođe kao broj lične karte za parkrun. Svaki parkrun ima svoju stranicu na parkrun.com, ali i na društvenim mrežama, pa ukoliko eventualno ima nekih promjena, informacije je lako doznati. Jer trkovi se ponekad otkazuju iz različitih razloga. Tako sam prošlog petka navečer morao promijeniti lokaciju gdje ću jutro poslije trčati parkrun jer je onaj planirani otkazan zbog najavljene oluje. Svaki od parkrunova ima detaljno pojašnjenu stazu, ali i predstavljenu kroz video kao OVDJE.
Statistika
Trkači parkruna masovno koriste aplikaciju 5K koja pruža različite izazove i omogućuje da ih sami kreirate, da se uključite u različite lige ili prosto pratite svoju, široko obrađenu statistiku.
Posebna priča je vođenje rezultata trkača. Svaki parkrun ima kompletnu arhivu svojih rezultata, a isto tako i svaki parkruner. Uz svoje rezultate trkači dobivaju i „milestone“ bedževe u slučaju kad istrče svoj 25., 50., 75. ili 100. parkrun. Isto tako se cijeni i učešće volontera. Na videu iz Edgbastona se vidi da je posebno pozdravljen volonter koji je skupio okruglu cifru učešća u organizaciji ovih trka. Ta evidencija se uredno vodi.
Edgbaston Reservoir parkrun
Ovaj parkrun smo Edina i ja upisali na web stranicu kao „domaći“ jer nam je to najbliža lokacija za otići na parkrun, nekih 2,5km od mjesta stanovanja. Edgbaston Reservoir parkrun ima brzu stazu oko vještačkog jezera, sa krugom od 2,5km. Edina je 2. novembra (greškom je na videu upisan 3. 11.) volontirala, a ja trčao. Imala je ulogu „barcode scannera“, što znači da je bilježila rezultate trkača skenirajući njihove barkodove preko mobilne aplikacije.
Sve je jako jednostavno i nosi pravi štih rekreacije. Organizatori i volonteri su se skupili oko 8:40h, a pristizali su polako i trkači. Oko 8:55 kratki brifing, 3, 2, 1, GO! Nekoliko minuta prije 10 sati je sve bilo gotovo. Ukoliko ste planirali druženje, svaki parkrun ima i definiran kafić u kojem se kasnije okupljaju učesnici. Na Edgbaston Reservoir parkrunu smo učestvovali sa društvom i 16. 11. (Nadia, Sadia, Arooj, Ward, Edina i ja), a ja sam i 23. 11.
Keep it simple
Višak stvari koje žele odložiti prije trka i pokupiti poslije, trkači ostavljaju na jednoj običnoj prostirci koju je pripremio domaćin. Ili jednostavno bilo gdje kod starta/cilja. Nema proglašenja, nema novca, nema kotizacija, nema medalja, ni startnih paketa. Nema startne kapije, naguravanja, fair play se podrazumijeva. Nema garantovanog fotografiranja, nema okrepnih stanica, ni takmičarskih brojeva. Samo trčanje. Za neke trka, za druge samo trčanje. Neki nisu ni skenirali svoje barkodove jer ne žele biti u rezultatima.
Cannon Hill parkrun
Ovaj parkrun je najpopularniji u Birminghamu. Trčao sam ga 9. novembra. Ovo je bilo 640. izdanje, a upisano je čak 757 finišera (tačno toliko je imao Travnik 5K ove godine). Nije tako brdovit kako bi se moglo zaključiti iz naslova, osim što završava jako nezgodnim usponom od nekih stotinjak metara dužine. Na ovim događajima van sezone se nerijetko pojave i vrhunski sportisti pa je tu prošle subote trčala britanska atletska reprezentativka (prvakinja države na 3.000m stipl), Poppy Tank, koja je sa 16:34 pobijedila u apsolutnoj konkurenciji.
Parkrun Sandwich
U prošloj, 2023. finansijskoj godini, svaki pojedinačni parkrun je koštao organizatore u prosjeku oko 83 funte, odnosno oko 200.000 funti sedmično za oko 2.500 događaja širom svijeta. Za učesnike su ti događaji besplatni, a novac za organizaciju se prikuplja preko komercijalnih partnera – sponzora, parkrun shopa i donacija.
Bila mi je čast ove subote na putu prema parku upoznati ženu koja je istrčala preko 150 maratona (Cheers Charley!). Kaže da danas oboje imamo „parkrun sandwich“ – objašnjava da tako nazivaju spoj trčanja od kuće do parkruna, zatim parkrun, pa trčanje nazad kući. Cannon Hill je učvrstio moje pozitivne dojmove o ovom konceptu u trčanju.
Trkovi se organiziraju na mjestima gdje je saobraćaj zatvoren, odnosno pretežno u parkovima kako se može zaključiti iz samog naziva. Trkači su posebno upozoreni da tokom trke park nije samo njihov i da vode računa i o ostalim pješacima, trkačima (koji nisu u trci), izletnicima i drugima.
Za kraj
Za još šire početničko iskustvo sam htio istrčati prije ove objave i Perry Hall parkrun, ali je prošle subote otkazan zbog najavljene oluje. Bio mi je posebno zanimljiv zbog neobične staze sa tri kruga gdje je svaki različit od prethodnog. Ali neću dugo čekati da ga pretrčim jer se opet održava već sljedeće subote.
Ukupno parkrun je inkluzivan projekat za sve, sa pristupom kakav sigurno odavno nedostaje sportu na Balkanu, gdje je fokus na takmičenju, često sa mentalitetom da „sport nije za svakoga“. Sport jeste za svakoga, i bez ikakvih ograničenja, a dokaz je parkrun.
S druge strane pravog kvaliteta na takmičarskom nivou u BiH je sve manje i realne naznake su samo da će po tom pitanju stanje biti sve lošije. S druge strane amaterski sport ipak napreduje, barem kroz outdoor aktivnosti poput trčanja koje bi trebalo biti potpuno dostupno svima kroz ovakve inkluzivne projekte koji ciljaju rasteretiti pritiska sve učesnike. Benefiti za fizičko i mentalno zdravlje su nemjerljivi.
Za pokrenuti parkrun se može pokušati preko stranice organizatora, a trenutno nemamo nijedan na prostoru BiH ili Ex-Yu. Istina upitno je i koliko bi bilo smisla i imamo li u BiH trkačke kapacitete da se npr. u Vilsonovom šetalištu u Sarajevu svake subote u 9h okupi desetak, 50 ili 100 ljudi da trče 5km.
Vaši komentari
