Piše: Ersan Bijedić
Ako izuzmemo pojedina iskustva poput moga (LINK) ili Edininog (LINK), o ovoj ulozi se nismo bavili u smislu onoga šta bi ona trebala značiti na terenu i kako bi je odgovorno trebalo izvoditi.
Iako se čini jednostavnim, pokazalo se da često baš i nije tako, pogotovo na domaćim trkama.
Tri kategorije
Dok paceri na elitnim događajima trče maksimalnim kapacitetom dio trke, otprilike oko njene dvije trećine, nakon čega finiš prepuštaju takmičarima, stvari su na amaterskom nivou drukčije.
To je ono što je u principu i tema ovog teksta – paceri koji nas na dugim distancama uličnih trka vode od početka do kraja, pomažu da postignemo tempo za određeni rezultat, i stalna su podrška trkačima. U pravilu bi se trebalo raditi o trkačima koji su u dosta boljoj formi od zadanog pacerskog vremena, iako se na bh. sceni često događalo i drukčije.
Osim pacera za grupe, na ovakvim događajima moguće je imati i ličnog pacera koji će trkača/trkačicu voditi do određenog postignuća (npr. ličnog rekorda, kvalifikacije za takmičenje i sl.).
Sat na cesti
Pacer je kao “sat na cesti” i on bi trebao u svakom trenutku (šestom, devetom ili petnaestom kilometru) biti otprilike na onoj poziciji gdje trkač za npr. 1:45 polumaraton (5:00min/km) treba biti ukoliko želi sa ujednačenim ritmom, ili blagim negativnim splitom, završiti trku. To je idealan, školski način kako postići svoj maksimum na trci. Na paceru nije da vodi svoju politiku na cesti, nego da bude sat, a trkač ako želi – neka ide naprijed, nazad ili se rasporedi uz grupu.
Ako vam nije cilj da budete pacemaker, uvijek se možete učlaniti u MT Pejsere. Na ovom LINK-u možete saznati kako.
Pacer za “otpust”
Nerijetko se na domaćoj sceni događa da pacemaker za npr. 5:00min/km krene prvih nekoliko kilometara na 4:30min/km. Oscilacije su svakako moguće, ali tolika greška je prevelika i svaki trkač koji se spremao za 1:45 bi ovakvog pacemakera trebao pustiti da trči svoju trku jer on očito nije tu za grupu, ili ne razumije svoju ulogu. Takav ritam bi trkače kojima je maksimum 1:45, ili su se pripremali za taj rezultat, već na početku sagorio i u pravilu ne bi dobili željeni rezultat.
Prednosti korištenja pacera
Prednosti korištenja pacera bi trebale biti:
– Izbjegavanje prebrzog starta. Trkač može lako biti uzbuđen na startu, pun energije i krenuti u trku prebrzo. Pacer bi trebao pomoći da krenu u trku stabilnim tempom i ne gube previše energije na početku.
– Ujednačen tempo. Održavanje ravnomjernog tempa može biti teško tokom duge trke. Imati pacera uz sebe može smanjiti stres i pritisak.
– Fokus na trku. Pacer pomaže trkaču da se skoncentriše na trku bez potrebe da razmišlja o tome kako trči i da li održava pravu brzinu.
– Motivacija. Ponekad trčanje pacera može biti motivirajuće za trkača. Mogu vas ohrabriti i pomoći da ostanete pri svom cilju – čak i kad to postane jako izazovno.
Druga strana
Trkač se uz pacera u svakom slučaju može naći u problemu ako je pogrešno procijenio svoje mogućnosti i priključio se grupi koju ipak ne može pratiti. To je već do njega i njegovog treninga.
Zaključak
Uloga pacemakera je jednostavna – održavati tačno određeni ritam za određeni krajnji rezultat trkačima kojima je to cilj, te im biti podrška. Pacemakeru se može desiti i da ne završi trku, jer ako mu je to uloga na dugim trkama poput polumaratona ili maratona, takve stvari se logično mogu desiti, ali ono što se svakako ne bi trebalo događati je da ne razumije svoju ulogu.