- Ime, prezime i mjesto boravka?
– Ivana Zovko, Mostar.
- Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– Trčanjem sam se počela baviti 2017. godine kad je organiziran prvi Mostarski polumaraton. Budući da je organiziran u mom gradu, morala sam ga trčati.
- Koliko često trčite?
– Trčim 4-5 puta tjedno.
- Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– Nemam određenu omiljenu trkačku disciplinu, ali mogu reći da mi se definitivno više sviđaju duže trke (maraton i ultramaraton).
- Koliko trka trčite godišnje?
– Trčim u prosjeku nekih 10-15 trka godišnje.
- Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?
– Trenutno u rotaciji koristim 4 para cestovnih patika i 2 para za trail. Omiljena marka patika mi je Asics, a omiljene patike su mi Asics gel noosa tri 13.
- Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).
– 5 km – 24:08, 10 km – 49:40, 21.1 km – 1:47:21, 42.2 km – 4:08:47.
- Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– Trčanje je moje sretno mjesto, utiče pozitivno na moju psihu, smanjuje stres od svakodnevnog života, uči me da mi bez truda rezultati neće pasti s neba, a tu su naravno i fizički benefiti bavljenja sportom.
- Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Najdraži dio trkačkog treninga su mi duga spora trčanja, najteži dio zagrijavanje koje bih najradije preskočila.
- Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– Tempo, intervale i neki drugi strukturirani trening radije trčim sama, dok za duga trčanja dobro dođe društvo za razgovor, iako mi nije problem ni samoj trčati, jer ipak je to vrijeme za mene.
- Omiljena trkačka trening ruta?
– Dosta vremena trčim na traci, jer je imam kući, pa mi je lakše uklopiti se s vremenom. Ranije sam voljela otići do Vojna i nazad, uz jezero, ali sad mi je draže trčati po gradu rano ujutro kad nema ni ljudi ni prometa. Nije loša ruta ni od Baćevića prema Čapljini preko bunskih kanala. Bitno da je uz Neretvu.
- Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Najbolji osjećaj sreće na granici suza je bio prolazak kroz cilj prvog (i za sada jedinog) maratona, a postignuće na koje sam ponosna i koje je došlo sasvim slučajno je državni rekord na ultra trci na 6 sati.
- Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– Ne bih mogla izdvojiti ni jednu utrku, osim ovog našeg Mostarskog polumaratona. Ne bih da zvučim lokal patriotski, ali to je utrka koja napreduje iz godine u godinu, gdje se stvarno osjećam poštovano od strane organizatora (osiguranje trase, okrepe, startni paket), utrka koja ima najljepšu rutu (uz bok joj može stati jedino Bokeški polumaraton) i gdje se vraćam svake godine. Napominjem da nemam iskustva u trčanju nekih poznatih svjetskih trka s velikim brojem učesnika.
- Trke koje su vas razočarale, i zašto?
– Ne volim da kudim, znam koliko je teško nešto organizirati, ali moram napomenuti Čapljinsku peticu koja je trajala samo jednu godinu. Ako zanemarimo sve ostalo, smatram da je sigurnost natjecatelja na cesti primarna stvar koju organizator mora osigurati, što na ovoj utrci nije bio slučaj, jer su se nesmetano vozila kretala skupa s natjecateljima.
- Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?
– Trčanje mi donosi psihičko smirenje, jednostavno sam bolja prema ljudima u svakodnevnom ophođenju, a na utrke volim otići, jer sam upoznala jako puno ljudi na taj način, koje već mogu nazvati i prijateljima, kao i neka nova mjesta u bližoj i daljoj okolini koja sigurno bez trčanja ne bih posjetila.
- Kako se motivirate za trčanje?
– Naravno da se kao i svakome ponekad pojavi nedostatak motivacije. Vodim se onom: „Kad najmanje možeš, tad najviše moraš“.
- Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Pratim atletiku, ne opsesivno, koliko stignem. Volim pogledati mitinge Dijamantske lige. Budući da me više fascinira izdržljivost, nego brzina, divim se Courtney Dauwalter i svemu što je ona postigla u ultra trail trčanju.
- Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Preporučila bih drugima trčanje, prvenstveno zbog psihičkog, a onda i fizičkog zdravlja. Iako trčanje nije sport za svakoga, ako ne probaju, nikad neće znati.
- Trkački cilj za budućnost?
– Trenutni cilj mi je maraton ispod 4 sata, a dugoročni, ostati zdrava i aktivna što duže. Kad narastem želim biti g. Božo Marković iz AK Puls-a.
- Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?
– Za sve koji počinju s trčanjem, prije nego ih vrag odnese želim reći da trčanje nije jeftin sport. Meni su govorili da jeste, a kasno shvatih da je to laž.
Vaši komentari
