MT REFLEKTOR: Mirela Babić

1. Ime, prezime i mjesto boravka?

 – Mirela Babić, Mostar.

2. Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?

 – Ne bih znala reći kad sam se tačno počela baviti trčanjem. Oduvijek sam bila aktivna i volila kretanje. Neka moja sjećanja me vode u kasne tinejdžerske godine kada sam molila društvo da idemo trčati oko zgrada, umjesto da sjedimo na šahtovima (bilo je to naše mjesto okupljanja). 1997. sa nepunih 17 godina, na prijedlog prijatelja da učestvujemo na Fruškogorskom Maratonu, srednja staza (56km), ali na moj nagovor da ipak prijavimo veliku stazu (81km), kao jedina ženska iz družine nastupam sa 4 drugara na mojoj prvoj ultri. U starkama, sa tri paštete, kiflama i tri Bonzite (ploćice od žitarica) uspješno završavamo trku, ja bez đonova na starkama i takvom upalom da 3 dana nisam mogla hodati. Poslije me život odvodi u Južnu Australiju gdje počinjem sa redovitim treninzima kardio kik-boksa i treninga snage u teretani, jer kao mlada majka tu imam opciju čuvanja djece 1h u sklopu članarine, a trčanje upražnjavam neredovno, što me i dalje nije spriječilo da godinama učestvujem u gradskoj trci ‘Od grada do obale’ 12km i svaki put uspijevam istrčati taj magični rezultat ispod jednog sata za koji sam načula od drugih učesnika, ali se u pejs tada nisam razumjela. Dakle trčanje se provlačilo kroz moj život, ali redovitije trčanje počinjem upražnjavati tek od 2015. godine, kada u sklopu dužeg odmora u BiH odlučujem da istrčim svoj prvi maraton u aprilu 2016. godine.

3. Koliko često trčite?

 – Od dva do četiri trčanja sedmično, što kombiniram sa planinarenjem, vožnjom bicikla, penjanjem via-ferata i nešto malo veslanja u kajaku u posljednjih godinu dana. Jako volim prirodu pa samim tim rasopoređujem aktivnosti u ovisnosti o dobu godine i vremenu sa kojim raspolažem.

4. Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?

 – Volim polumaratonsku disciplinu najviše iz razloga što ne zahtjeva puno vremena za pripreme za rezultate koji mene zadovoljavaju.

5. Koliko trka trčite godišnje?

 – U posljednjih nekoliko godina samo dvije do tri trke godišnje baš iz razloga što sam vrijeme rasporedila i na ostale aktivnosti koje bih svrstala u kategoriju hedonizma.

6. Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?

 – Trenutno rotiram Nike Pegasus 41 i Adizero Boston 13, a dugo sam trčala i u Saucony Kinvara. Ne zamaram se trendovima karbonskih đonova jer sam vrlo svjesna da te patike zahtijevaju brz pejs i da na mom nivou trčanja bi više odmogle nego pomogle. Pomalo sam razočarana trendom ‘oblakastih’ đonova kod svih brendova u posljednje dvije godine gdje patike preuzimaju ‘ground impact’ što meni lično daje dojam da su patike preuzele svu amortizaciju, a samim time i sposobnost mišića i ligamenata u stopalima da jačaju i adaptiraju se.

7. Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).

 – Na mom totalno rekreativnom nivou lični rekordi sa utrka su, 5K – 21:03, 10K – 47:12, 21.1K – 1:39:31, 42.2K – 3:41:32.

8. Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?

 – Sviđa mi se to što navučeš patike na noge, pređeš kućni prag i već si na treningu. U kontekstu vremena, nema puno pripreme, pakovanja i raspakivanja. Sviđa mi se to što sve veći broj ljudi trči i što sam kroz trčanje stekla mnogo novih poznanstava, ljude čija lica volim vidjeti pa makar to bilo samo nekoliko puta godišnje na trkama. Također mi se sviđa to što je vrijeme u Mostaru takvo da se trčanje može upražnjavati tokom cijele godine.

9. Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?

 – Najteži dio su mi dugi intervali i tempo treninzi, što mi je ujedno, kada su takve vrste treninga odrađene, i najdraži dio.

10. Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?

 – Preferiram zajednička trčanja, no to je u današnjem tempu života jako teško uskladiti, tako da većinu trčanja odrađujem solo ili sa mojom četvoronožnom ljubimicom, lovačkim psom Kayom.

11. Omiljena trkačka trening ruta?

 – S obzirom da živim u malom gradu koji se pretrči uzduž i poprijeko u nekih 8km, nemam omiljenu rutu, ali preferiram trčati ujutru kada nema mnogo saobraćaja i ljudi na ulicama.

12. Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?

 – Najradije se sjetim maratona, kojih za sada imam 5 iz razloga što su to, po meni, posebne discipline, počevši od samih priprema pa do prolaska kroz cilj.

13. Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?

 – Volim da podržim trke u BiH i regiji gdje sam sve svoje trke i odradila. Nisam ljubitelj spajanja putovanja i trke jer mi to oduzima čar i jednog i drugog. Kada putujem to striktno radim turistički, a kada trčim tu sam samo zbog trke.

14. Trke koje su vas razočarale, i zašto?

 – Nema trke koja me je razočarala. Svaka je imala svoju čar i energiju i iz svake sam mogla izvući mnogo više pozitivnih stvari. Jedino mi je žao sto se ruta NGO Sarajevo polumaratona promijenila na ‘bržu’ stazu jer se rekreativno trčanje svelo na konstantno ganjanje ličnih rekorda, čemu organizatori udovoljavaju i čak što više promovišu, a ja sam baš volila dio trase do Darive i nazad.

15. Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?

 – Benefiti trčanja su brojni; od samog boravka vani, održavanja kondicije i mentalnog zdravlja, do discipline koju zahtjeva koja se dalje može primijeniti i na ostale aspekte života, do druženja i poznanstava. A ako ću biti baš onako brutalno iskrena, trčanje je dobra pržilica kalorija za nas koji previše volimo nutelu.

16. Kako se motivirate za trčanje?

 – Kao i većini, vjerujem, ima dana kada mi se nerado ide na trening pa u tim situacijama promijenim fokus sa trenutnog komfora na osjećaj nakon trčanja. Taj osjećaj je najbolji motiv!

17. Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?

 – Ne pratim atletiku pa samim tim nemam ni nekog uzora iz profesionalnog svijeta trčanja.

18. Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?

 – Naravno! Zbog svih razloga koje sam sam gore navela o benefitu trčanja.

19. Trkački cilj za budućnost?

 – Nemam neki poseban cilj što se tiče postizanja određenog vremena na trci. Jedna od želja mi je istrčati maraton u Atini u skorijoj budućnosti. Voljela bih ostati pozitivan uzor u trkačkoj zajednici, ne kroz rezultate, koji su relativni, već kroz inspiraciju i pomoć drugim trkačima, a posebno ženama koje se zbog društvenog stereotipa karakterišu kao sebične, one koje imaju djecu – ‘nemajke’, one koje imaju partnere – neposvećene, one koje su same – ‘bolje bi bilo da se udaju’, te svima ostalima koji se plaše izaći iz nametnutog kalupa.

20. Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?

 – Svim mojim drugarima trkačima zelim uspješnu trkačku sezonu i da ostvare sve svoje lične ciljeve. Budite mi zdravo!

Vaši komentari