SOCIJALNA FACILITACIJA: Zašto brže trčimo uz publiku?

Za mnoge trkače se borba održavanja discipline u treningu na dan utrke pretvara u val energije, pogotovo kad su okruženi natjecateljima i entuzijastičnim gledateljima.

551
Banner

Pripremio: Dražen Filipović

Zašto su trkački sposobni podići nivo izvedbe tim trenucima?

Koncept boljeg nastupa pred drugima psihološki je fenomen poznat kao socijalna facilitacija – nešto što se proučava već dugo vremena. Zaista možete trčati brže na dan utrke.

Definicija kaže da je socijalna facilitacija fenomen pri kojem ljudi u prisustvu drugih, koji mogu procijeniti njihov rad, postižu bolji rezultat ako se radi o jednostavnom, a lošiji ako se radi o kompliciranom ili novom zadatku. Ovo je posljedica fiziološke pobuđenosti koju definiramo kao stanje u kojem je ljudsko tijelo ispunjeno većom količinom energije. Pobuđenost mogu izazvati ljudi, ali i ometajuće stvari i događaji.

Socijalna facilitacija je ideja da publika može poslužiti kao moćan motivator, i dok je koncept daleko od novosti u nauci, tek su nedavno neuroznanstvenici počeli utvrđivati što se događa u mozgu kada se ljudi promatraju i zašto se njihova izvedba poboljšava. Kao što je nedavno objavljeno u Discover Magazine, ljudi su motivirani nagradom, bilo novčanim iznosom ili publikom, i čini se da tijekom socijalne facilitacije, društvena područja mozga komuniciraju sa vrijednosnim područjima mozga kako bi nam pomogli da budemo bolji.

U studiji objavljenoj u Social Cognitive and Affective Neuroscience, istraživani su neuro mehanizmi koji stoje iza socijalne facilitacije. Učesnici studije su se bavili zadatkom dok su bili podvrgnuti funkcionalnoj magnetskoj rezonanci (fMRI), otkrivajući pojačanu aktivnost mozga povezanu sa prisutnošću publike kao stimulansa. Kada imamo publiku, mozak to obrađuje kao nagradni podražaj koji potiče izvedbu i povećava motivaciju i sposobnost.

Istraživanja naglašavaju da efikasnost socijalne facilitacije zavisi o kontekstu. Izvještaj objavljen u International Review of Sport and Exercise Psychology, koji analizira 82 studije sa više od 7000 učesnika, je pokazao da je vrsta zadataka koje su ljudi obavljali značajno uticala na rezultate socijalne facilitacije.

Kondicione aktivnosti poput trčanja ili skijanja imaju tendenciju da napreduju uz publiku, dok zadaci koji zahtijevaju koordinaciju mogu naići na prepreke. Međutim, odsutnost gledatelja tokom pandemije COVID-19 otkrila je intrigantne izuzetke. Studija iz 2021. je uporedila rezultate Svjetskog kupa u biatlonu tokom pandemije, kada sportisti nisu imali publiku, sa rezultatima prethodnih Svjetskih kupova. Istraživanje je pokazalo razlike između sportista i sportistkinja, pri čemu su muški učesnici bili izvrsni u kondicijskim zadacima (skijanje) sa publikom, ali su se mučili u zadacima koordinacije (gađanje). Nasuprot tome, sportistkinje su pokazale bolju efikasnost u gađanju sa publikom, ali su se suočile sa izazovima u skijaškom dijelu.

Otkriće ovih rodno specifičnih razlika naglašava potrebu za inkluzivnijim istraživanjem, budući da su se ranije studije pretežno fokusirale na muške učesnike.

(Izvor: runningmagazine.ca)

Vaši komentari

Banner