Piše: Đani Kosović
Međutim, da li je sve idealno i da li želja za maratonskim postignućem ima i svojih negativnih strana?
Ima nažalost, kao i sve u životu.
Trkači generalno pridaju veoma visok značaj ovom postignuću, odnosno potrebi i želji da se istrči maratonska distanca, posebno na nekom većem i značajnijem maratonu. Mnogi od nas su se i počeli baviti trčanjem upravo iz ovog razloga, biti u prilici istrčati maraton. Jednom sam rekao da se maratoncem ne postaje istrčavanjem prvog (i možda jedinog u životu) maratona. Treba to postati praksa i steći iskustvo pa da se trkač može svrstati u ovu kategoriju. Ne umanjujem naravno postignuće istrčanog maratona, lijepo je to iskustvo i vrijedno postignuće svakog trkača.
Pa tako u ovom kontekstu evo i nekoliko razloga zašto maraton nije (jedina) opcija i cilj trkača.
-
Trčanje maratona nije suština trčanja
Mnogi trkači pronalaze unutrašnji mir u trčanju te se na taj način mentalno relaksiraju i u biti imaju neko vrijeme samo za sebe. Pripreme za maraton s druge strane, u fokus trkača stavljaju neke potpuno druge prioritete. Umjesto vremena za mentalnu relaksaciju trkač postaje opterećen tempom, planom, dopunom energije, GPS-om i sličnim izazovima. Da, pripreme za maraton su teške i izazovne i trkač mora fokus staviti na ove stvari ako želi istrčati iole pristojan maraton.
-
Trčanje 42,2 km nije baš sjajna stvar po tijelo
Prvo i osnovno, nema sumnje da je bavljenje trčanjem sjajno za naše tijelo, o tome nema ni najmanje sumnje. Međutim, 42,2km ili 26,2 milje koliko iznosi maratonska distanca, je nešto sasvim drugo. Za one neiskusne, koji prvi puta prilaze startu maratonske utrke jedina istina je da se spreme na patnju i bol. Nije puno bolja situacija ni kod iskusnijih trkača maratonaca s tom razlikom što oni već imaju iskustva i znaju šta ih očekuje, posebno u zadnjoj četvrtini utrke, tj zadnjih 10ak kilometara. Često je to preveliko opterećenje na kompletno tijelo, vjerovatnoća povrede se drastično uvećava, a i period nakon utrke je obilježen generalno slabošću, umorom i smanjenim imunološkim odbrambenim mehanizmom.
-
Maratoni su velike reklamne kampanje
Kao ultimativni trkački cilj, maratoni su diljem svijeta postali velike reklamne kampanje i prilike za poslovanje brojnih kompanija. Bilo da se radi o promociji sportske opreme, energetskih pića, pa i reklamiranja brojnih svakodnevnih stvari u vidu polica osiguranja, i brojnih drugih marketing kampanja, trkač maratonac jednostavno ne može pobjeći od ovoga. Dobar dio trkača ne doživljava sve ovo kao nešto pozitivno i poželjno u svom trčanju te često biva jednostavno usisan u sva ta zbivanja i nerijetko se generalno bolje osjeća kada se izvuče iz ovoga. Opet se vraćam na onaj mir i spokoj kojem mnogi od trkača teže u svom trčanju.
-
Ne morate trčati maraton da biste osjetili benefite trčanja
Naravno da nećete dobiti medalju, niti ćete postati ponosnim vlasnikom epskih fotografija prolaska ciljne maratonske finišerske linije, ali realno, treba se zapitati da li je to svrha trčanja? Da li trčimo radi društvenih mreža ili da bismo bolje i zdravije živili. Redovno trčanje donosi benefite po zdravlje sigurno, reguliše tjelesnu masu, omogućuje bolji san i u konačnici čini nas zdravijim, fizički i mentalno. Također, nema pritiska, nismo opterećeni rezultatom, niti ćemo upasti u problem pretreniranosti i iscrpljenosti.
-
Pripreme za maraton mogu dovesti do mišićne neujednačenosti
Dobar dio trkača koji se priprema za maraton sve svoje pripreme bazira na trčanju. Zanemaruju se treninzi snage i cross treninzi kao što je biciklo, plivanje i sl. Na žalost, usljed primarno trkačkih treninga, dešava se da se mnoge mišićne grupe zapostave te tako dolazi do povreda i problema kako za trkača tako i za njegov proces priprema. Razlozi ovakvog ponašanja idu od nerazumijevanja samih trkača o važnosti treninga snage pa do jednostavno nemogućnosti bavljenja drugim vrstama treninga, jer pripreme za maraton su zahtjevne i trkaču ne ostavljaju slobodnog vremena za ove prateće aktivnosti.
-
Pripreme za maraton zahtjevaju jako puno vremena
Da, pripreme za maraton, pored činjenice da su dosta zahtjevne i izazovne po trkača, zahtjevaju i jako veliki vremenski angažman. Obično se trči skoro svaki dan u sedmici, ostavljajući jedan, eventualno dva dana za odmor i pripremu za nova opterećenja na tijelo. U današnja vremena dinamičnih životnih stilova, sve veće obaveze na poslovnom i porodičnom planu, trkač maratonac mora maksimalno planirati svoje slobodno vrijeme, paziti da na treninge dolazi odmoran i motivisan te posebno se mentalno spremiti za sedmične treninge dužine 2 do 3 sata trčanja. Privatni život, druženja i porodične obaveze često budu „žrtve“ ovakvih priprema. S druge strane, kada nemate ovog pritiska i programa kojem se trebate posvetiti, puno je lakše organizovati sebi život, uskladiti i korigovati sve aspekte te treninge odraditi puno relaksiranije i bez pritiska.
-
Trebamo li se dokazati kao trkači trčanjem maratona
Dio trkača želi kao ultimativni dokaz svojeg trkačkog postignuća i napretka da ima istrčan maraton. To je želja i ideja vodilja njihovog trčanja. Nakon istrčanog prvog maratona, slijede ambiciozniji ciljevi i planovi pa se tako često vremenska granica od 4 ili 3 sata postavlja kao sljedeći cilj, baš kao da ovog prethodnog nikad nije ni bilo. Također, ukazuje se i opcija trčanja neke ultre, angažuje se i trener trčanja, stvari jednostavno postaju puno ozbiljnije. To je u redu, sve dok ne izgubimo iz vida osnovne postulate i sistem vrijednosti koji smo kao trkači sebi postavili, a to bi trebala biti ljubav prema trčanju, osjećaj sreće što smo aktivni i u fit formi te generalno zdrav život. Dobar dio trkača je upravo takav, sretan i zadovoljan što može da trči i da održava zdrave životne navike.
-
Maratonsko postignuće može biti i razočarenje
Prolazak kroz ciljnu ravninu maratonske utrke je sigurno jedan od rijetkih trenutaka koje trkač maratonac pamti u svom životu, posebno ako se radi o prvijencu maratonu. Međutim, trkači često dan poslije imaju neki osjećaj praznine. Nije to samo umor i iscrpljenost, koji uglavnom nastupaju u danima nakon utrke, više je to neki osjećaj mentalne istrošenosti, praznine koja se pojavi u glavi. I neka logika iza toga kaže, pa naravno, iza trkača su mjeseci i mjeseci napornih priprema, patnja, odricanje i potpuna predanost programu po kojem se spremao. Dan poslije utrke, svega toga više nema, nema svrhe, nema cilja. Teško se nekad vratiti natrag na stazu i nastaviti s jednakim ili barem približnim elanom trenirati. Trkači koji nemaju potrebe i motiva za maratonom, nemaju onda ni ovih padova. Oni trče što vole i što se osjećaju dobro kako na samom trčanju tako i nakon obavljenog treninga. Sutra je novi dan i nova prilika da se trči.
Na kraju kakav zaključak izvesti?
Ako je nešto sigurno i neosporno, onda je to da se trčanjem svakako treba baviti i da ne treba posustajati. Treba biti redovan i ustrajan. S druge strane, ne treba biti opterećen maratonskom dužinom i smatrati kao obavezu trčanje barem jednog maratona u životu. Sasvim lijepo, ugodno i zdravo će se osjećati svaki trkač koji pravilno postavi svoje trkačke ciljeve i prioritete. I onda se istih drži. Hoće li to biti gomila istrčanih maratona, jedan ali vrijedan ili ni jedan, manje je bitno.
Vaši komentari
