Pripremio: Đani Kosović
Obično je rezervisano za treninge dužine ili trk oporavka nakon napornijih sesija.
Nezaobilazan segment jedne takve ture su i raskrsnice sa svojim semaforima. Šanse da ćete stići do raskrsnice u vrijeme trajanja zelenog svjetla za pješake su minimalne i prije ili kasnije ćete zaglaviti na crvenom svjetlu. Rijetki će – a to nikako ne preporučujem – gledati da se „provuku“ između automobila i kroz to crveno, želeći tako da ne prekinu kontinuitet u trčanju.
Normalna pojava je da sačekate sljedeće zeleno svjetlo i nastavite sa trkom. E sad, dok čekate na crvenom, uobičajena pojava je džogiranje u mjestu i eventualno pauziranje sata. Ovo džogiranje je ili navika, želja da se ne izgubi kontinuitet i da ne dođe do opuštanja, odnosno jednostavno je način ponašanja viđen kod dijela trkača. U nastavku je nekoliko savjeta i razloga zašto to nije dobra stvar generalno te zašto je bolje u potpunosti se primiriti, povratiti dah i prakično uzeti mini pauzu u okviru treninga.
Drukčija biomehanika
Prije svega, kod džogiranja u mjestu biomehanika je drukčija nego kod normalnog trčanja. Obzirom da nema kretanja unaprijed, veće je opterećenje na centralni dio tijela i kukove kako bi se koljena podigla u ovom položaju. Trkač izgleda pomalo traljavo i neprirodno, što svakako nije u interesu samog trkača. Strah od toga da će vam se i ritam otkucaja srca smanjiti također nije opravdan. Oni će ostati na dovoljno visokom nivou i bez trčanja za tako kratak period. Dakle, pauza od 30ak sekundi gradskog trka usljed pauze na semaforu nije ključna, niti ima uticaj na ukupnu trening sesiju.
Novi start je vježba
S druge strane zaustavljanje i ponovno pokretanje može biti odlično za samo trčanje. Ukoliko nakon pauze osjetite težinu u nogama i teškoće pri ponovnom kretanju, to je iz razloga što vaše tijelo smatra da je sa stajanjem završena trening sesija te se vaš um poigrava sa tijelom. Upravo sa ovakvim čestim stajanjima u okviru trening sesije i ponovnim pokretanjem, naviknućete svoje tijelo na ove stvari. Trčanje je koliko fizički. toliko i mentalni napor i izazov. te ovakvim stvarima rješavate brojne probleme, npr kada tokom utrke napravite pauzu radi toaleta ili stanete na okrepnoj stanici, sigurno ćete lakše nastaviti sa utrkom.
Kvalitet treninga ne pada
Zaustavljanje na semaforu ili bilo koje drugo kraće zaustavljanje i pauziranje trening sesije nema značajan uticaj na ukupnu kvalitetu samog treninga. Naprotiv, isto može dosta pozitivno uticati na trkača. Generalna je zabluda da je neophodno ostati u kretanju kako bi se zadržao nivo treninga na mjestima gdje je privremeno nemoguće se kretati naprijed, kakvi su i pješački semafori. Puno bolja opcija je potpuna pauza i mirovanje, baš kao i kod klasičnih pješaka. Ovakve male pauze trkača mogu relaksirati i spriječiti neku potencijalnu povredu čije rane znakove upravo u okviru ovakvih mikropauza i trenutaka relaksacije možemo najbolje i osjetiti. Također, ako ponovno pokretanje nakon kratke stanke predstavlja sve veći problem i opterećenje, vjerovatno je to znak da ovaj lagani trk i nije tako lagan kakav bi po prirodi stvari trebao biti te trkač može prilagoditi tempo i ostatak treninga provesti kvalitetnije.
Sigurnost
I za kraj jedan sigurnosni akspekt samog džogiranja na semaforu i čekanja zelenog svjetla za nastavak trka. Naime, iz perspektive vozača, trkači koji džogiraju daju krivu percepciju vozaču i vozač ne može sa sigurnošću utvrditi da li trkač čeka na semaforu zeleno svjetlo, njegov prolazak i sl. Ili se kreće. To može biti sigurnosni problem kako za trkača, tako i za vozače.
Najbolji je dakle način potpuno se umiriti i prekinuti trk, džogiranje i ostale pokrete tipične za trčanje, a kao što smo vidili to, ne da neće uticati na kvalitetu samog treninga, nego će ga u mnogim aspektima učiniti i kvalitetnijim.
(Izvor: runningmagazine.ca)
Vaši komentari
