SEMIR ALAGIĆ: Linz me još jednom podsjetio zašto volim trčanje

Piše: Semir Alagić

Nema lutanja gradom, nema turističkih ruta – ovoga puta fokus je bio na oporavku i pripremi za trku.

Šest dana sam proveo u nekoj vrsti svoje rutine: relaksacija na bazenu, tri lagana treninga, dovoljno sna i što manje stresa. Cilj je bio jasan – polumaraton.

Startni broj preuzeo sam u subotu u TipsAreni, smještenoj uz stadion fudbalskog kluba LASK Linz. Nažalost, maratonski Expo nije ostavio poseban dojam – par štandova s opremom na popustu, bez većeg izbora, i pasta party koji je više razočarao nego nahranio. Startni paket također je bio ispod očekivanja, naročito uzimajući u obzir kotizaciju – nekoliko brošura, jedan gel, tableta soli, kesica masažnog gela i izotoničnog napitka. Majice? Samo za najbržih 200 prijavljenih na polumaraton i maraton – sreća pa nisam došao zbog majice.

Ali sve to se zaboravi kad dođe dan utrke.

Grad je od ranog jutra bio potpuno blokiran. Start je bio smješten na autoputskom mostu, a šatl autobusi su počeli sa radom već od 6:30, vozeći trkače svakih 7,5 minuta. Ogroman broj učesnika slijevao se prema startu. Bilo je tu svih – rekreativaca, ozbiljnih takmičara, onih koji su prvi put stali na start… Atmosfera je bila nevjerovatna. Energija koja se osjećala u toj masi ljudi jednostavno te ponese. Ukupno nas je bilo 19.500 raspoređenih na četiri trke – 5km, 10km, polumaraton i maraton.

Staza? Vrhunska. Rijetko gdje sam doživio ovako nešto – preko 100.000 navijača duž cijele trase. Građani Linza izašli su iz svojih domova da nas bodre, svirali su bendovi, djeca su dijelila vodu, navijali, mahali transparentima. Svaki kilometar nosio je posebnu priču.

Moj rezultat – 2:02:36. Nije rekord, ali s obzirom na to kako sam se osjećao i atmosferu koja je nosila, mogu biti itekako zadovoljan. Završio sam kao 382. u svojoj kategoriji (do 35 godina), i ukupno 2307. od 4863 finišera u polumaratonskoj konkurenciji.

Linz me još jednom podsjetio zašto volim trčanje. Ne zbog brojeva ni vremena, već zbog osjećaja zajedništva, energije na stazi i trenutaka kad se izgubiš u ritmu koraka i buke navijača.

Vaši komentari