SIMEN HOLVIK: Put od životne krize do najteže trke na svijetu

Piše: Miloš Veleušić

Svako od nas ima onaj trenutak kada jedna priča, jedan video ili jedan čovjek promijeni način na koji gledamo na trčanje.

Za mene je taj trenutak počeo klikom na video Görana Winblada: “How He Won The World’s Toughest Race”.

Bio je to prvi susret sa imenom Simen Holvik, norveškog ultramaratonca čija smirenost, tišina i nevjerovatna mentalna snaga stoje u potpunom kontrastu sa paklom ultramaratona.
Taj video otvorio mi je vrata u svijet ultramaratona poput Badwatera 135, Spartathlona, ali i u životnu priču Simena Holvika.

Životna prekretnica: srčani udar oca i gubitak supruge

Da bi se razumjelo kako je Simen završio na startnoj liniji Badwatera, moramo se vratiti nekoliko godina unazad.

Njegov otac je doživio srčani udar. Doktor je Simenu jasno rekao:

“Ako ne promijeniš način života, za tebe nema velike šanse.”

To je bio alarm koji je probudio Simena. Shvatio je da živi previše „dobro“ – previše roštilja, previše piva, premalo discipline.

Pet godina kasnije, 2019. njegova supruga oboljela je od raka i ubrzo preminula.
Dvostruki životni udarac natjerao je Simena da preispita sve – način života, odluke i ciljeve.
Trčanje je postalo terapija, način da preživi i pronađe snagu za nastavak.

Kako je sve počelo – polumaraton u Stavangeru

Simen je svoju prvu pravu trku odradio kao polumaraton u Stavanger maratonu.
To je bio njegov prvi pravi test, prvi put da osjeti trkačku atmosferu i disciplinu koju trka zahtijeva.

Od tog trenutka trčanje nije bilo samo sport – postalo je dio njegovog identiteta i sredstvo za prevazilaženje životnih izazova.

Trčanje kao put samospoznaje

Simen ne trči samo zbog pobjeda ili medalja.

Trči jer je ultramaraton postao način da se suoči s bolom, sa strahom i sa sopstvenim ograničenjima.

Na svom blogu “Life, Death & Running” piše o tome kako svaka trka, svaki kilometar i svaki korak pomažu da bolje razumije sebe i svijet oko sebe.

Kako sam prvi put čuo za Simena

Video Görana Winblada detaljno analizira Simenovu pobjedu na Badwateru 135, ali ono što je posebno fascinantno je način na koji Simen priča i ponaša se pred start:

• miran, tiho fokusiran, gotovo meditativan,
• ekstremna pribranost i kontrola u paklenoj vrućini,
• minimalizam – ništa suvišno, samo on i staza.

To je bio trenutak kada sam shvatio da ovo nije običan sportista, nego čovjek sa filozofijom i disciplinom koju rijetko srećemo.

Trening i priprema

1. Ogroman volumen, ali pametno raspoređen

Njegovi treninzi se zasnivaju na velikom obimu. Nema magičnih formula ni tajnih metoda — dominiraju:

•           dugo trčanje u sporijem ritmu,
•           kombinacija brdskih treninga,
•           trčanje po neravnim terenima,
•           treninzi po lošem vremenu (ciljano).

2. Specifični treninzi za ekstremnu vrućinu

Badwater se trči na temperaturama preko 40°C. Simen trenira:

• u sauni i toplotnim komorama,
• po najtoplijem dijelu dana,
• sa naglaskom na pravilnu hidrataciju.

3. Prehrana

Nema ekstremnih dijeta. Sve što jede na trci testira unaprijed:

• prirodna hrana,
• gelovi, supa, slana hrana, banane, krompir.

4. Mentalna snaga

Mentalni trening je ključ:

• simulacija ekstremnih uslova,
• trčanje u umoru i sa minimalnim snom,
• prihvatanje bola i iscrpljenosti, a ne borba protiv njega.

Kako je došao na Badwater

Simenova nova životna rutina, disciplina i upornost privukle su pažnju ultramaraton zajednice.

Nakon niza trka i testiranja vlastitih granica, kvalifikovao se za Badwater 135, trku koja testira sve: tijelo, psihu i karakter.

Njegov put do starta nije bio slučajan, nego rezultat promjene života i odlučnosti da se suoči sa sopstvenim granicama.

Pobjeda i značaj

Badwater 135 nije samo trka — to je test izdržljivosti, karaktera i smisla života.
Simen je trčao kroz paklenu vrućinu, kilometre koji se čine beskonačnim, i pobijedio.
Njegova pobjeda nije slučajna, niti zasnovana na sreći.

To je kruna svega što je preživio i dokaz da bol može biti gorivo, a tragedija temelj snage.

Zašto je Simen moj uzor

Možda zato što njegova priča nije klasična sportska.
Nema glamura.
Nema reklama.
Nema očekivanja da motiviše druge.

Simen samo živi ono što vjeruje.

A ja sam kroz priču o njemu ušao dublje u svijet ultramaratona. Počeo sam pratiti Badwater, Spartathlon, trke od 100+ milja. Počeo sam drugačije gledati dužine, treninge, pripreme, mentalnu izdržljivost.

Shvatio sam da u ultrama nije stvar u brzini – stvar je u karakteru.

Simen pokazuje da ultramaraton nije sport za savršene, nego za hrabre. Za one koji se usuđuju zaviriti duboko u sebe i iz mraka izvući snagu. Njegov život i njegova trkačka filozofija pokazuju da je svaki korak više od fizičkog napora – to je lekcija o životu.

Na kraju, ono što me najviše inspiriše kod Simena Holvika nije samo pobjeda na Badwateru. Najviše me inspiriše njegova hrabrost da se suoči sa životnim tragedijama i preobrazi bol u snagu. Simen Holvik je dokaz da ultramaraton nije borba protiv kilometara, nego protiv sopstvenih granica. I kad shvatite da te granice nisu tamo gdje ste mislili, počinjete da trčite drugačije — zbog sebe i zbog života.

Vaši komentari