Kako je Abebe Bikila osvojio olimpijski maraton u Rimu 1960. godine

Pripremio: prof. Veliša Smoljić

Godine 1964., Bikila je postao prvi trkač koji je osvojio maraton na uzastopnim Olimpijskim igrama sa još boljim vremenom trke – 02:12:11.2. Ono što treba napomenuti jeste da je 5 sedmica ranije morao proći oporavak od operacije slijepog crijeva.

Le Roy Walker, bivši predsjednik Olimpijskog komiteta SAD-a, je ispričao kako je tačno Bikila osvojio Olimpijski maraton.

Godine 1960. Walker (koji je prethodno trenirao američki olimpijski tim) je bio pozvan u Adis Abebu da trenira etiopski tim kako bi ih pripremio za Olimpijske igre u Rimu.

Tim se okupio u trening kampu na nadmorskoj visini iznad 2000m. Kada je održao prvi trening, Walker je bio iznenađen kako je bilo prisutno samo nekoliko sprintera, ali mnogo dugoprugaša.

U tom momentu nije znao šta konkretno činiti pa je atletičarima (dugoprugašima) pokazao jedno poprilično udaljeno brdo i rekao im da tamo trče kako bi se zagrijali dok je on radio sa sprinterima.

Nekih 90 minuta kasnije, kada su sprinteri završili trening, Walker je bio iznenađen kašnjenjem dugoprugaša koji se još nisu bili vratili.

Vratili su se jedan sat kasnije i nakon toga je uslijedio njihov trening.

Međutim, zaintrigiran šta se taj dan desilo, sutradan Walker se vozio autom rutom na kojoj su se dugoprugaši “zagrijavali” dan prije.

Nakon nekoliko kilometara, naišao je na prvo iznenađenje – put se spuštao u široku dolinu koja je bila nepregledna sa njegove tačke gledišta. Kada je stigao do podnožja brda (kojeg im je dan prije pokazao i do kojeg su trčali) odometar u autu je pokazao da je prešao 22,5 km. Istog momenta mu je bio jasan razlog njihovog “kašnjenja”.

Požurio je nazad u hotel i odmah nazvao AOK raspitivajući se za trenutni (1960.) svjetski rekord za maraton. Kada su mu rekli da je rekord 02:15:17, ponosno je najavio da će iz njegovog etiopskog tima doći sljedeći rekorder i osvajač zlatne medalje u maratonu!

Walker nije imao iskustva kada je u pitanju trening maratonaca (jer je u Americi trenirao sprintere) što nas navodi da razmislimo da li je uopšte izvukao maksimum iz trkačkog potencijala velikog Bikile?! Ali i pored ovog, Walker je ključna osoba u uspjehu Bikile.

Ono što je posebno interesantno, ni Bikila ni drugi isto tako talentirani maratonac Abebe Wakgira, nisu trebali trčati maraton u Rimu. Obojica su trebali trčati trku od 10.000m na atletskoj stazi.

Bila je to interdikcija etiopskog kralja Haile Selassiea, na zahtjev Walkera, koja je prisilila Bikilu i Wakgiru da trče maraton što je kasnije Bikilu profiliralo kao jednog od najvećih svjetskih maratonaca svih vremena.

Walker je izrazio i jedno žaljenje. Po njegovom mišljenju, Wakgira je bio dobar kao i Bikila, ali je loše trčao maraton u Rimu. Trku je završio na sedmom mjestu sa vremenom: 02:21:09, odnosno 6 minuta sporije od Bikile.Tek kasnije, Le Roy Walker je saznao i zašto.

Naime, u Rimu, etiopski tim je trenirao na mjestu koje je bilo oko 14 km udaljeno od njihovog smještaja. Wakgira, kako bi uštedio novac, nije plaćao taxi do mjesta gdje se održavao trening, niti pri povratku nazad u hotel nakon treninga – već je cijelu distancu trčao!

Dodatni trening se pokazao kao previše. Walker je uvjeren, da se to nije desilo, Etiopija bi imala i zlato i srebro na Olimpijskom maratonu u Rimu 1960. godine.

Kakvu pouku mi rekreativci možemo izvući iz ovoga? Plaćajmo taxi!

Vaši komentari