Piše: Ersan Bijedić
Tako najveći ultramaratonac kojeg je svijet dosad upoznao, Yiannis Kouros, objašnjava svoje poduhvate na ultra dionicama, posebno višednevnim trkama zbog kojih je ponajviše postao istinska ultra legenda.
Grk rođen 13. februara 1956. u Tripoliju na Peloponeskom poluostrvu je počevši od sredine 80-tih prošlog vijeka pa u sljedećih 20-tak godina postavio niz svjetskih rekorda kojima se drugi trkači ne uspijevaju ni približiti, a u tom periodu je zaslužio nadimke poput “Ultramaratonski bog”, “Fidipidov nasljednik”, “Zlatni Grk”, “Gospodar patnje”…
Kouros o ultra trčanju
“Po definiciji sve dužine preko maratona su ultramaratoni, ali smatram da je to samo u teoriji, ne i u praksi. Nisi ultra trkač ako završiš trku od 45, 50 ili čak 100km, a tvoj trening se ne mijenja u odnosu na maratonski i tijelo potpuno kontroliše pokrete. Kad pređeš 100 milja, trčiš preko 12 ili 24 sata, tad pokazuješ da si jedinstveno ljudsko biće. Po mom mišljenju, tad si ultra trkač. Mi se ne utrkujemo s drugim trkačima, oni bi mogli biti 100km iza ili ispred nas – utrkujemo se sa prirodom, vremenom, distancom. Tijelo te ne može nositi kroz trku od 24 ili 48 sati. Niko ne završava trku fizičkom moći, nego mentalnom snagom”.
Počeci na Spartathlonu
Poslije istrčanih 25 maratona pojavio se na ultra sceni na prvom Spartathlonu 1983. i ostvario svoju prvu veliku pobjedu na jednoj od najtežih svjetskih trka (246km uz veliku vrućinu i dva planinska uspona) sa vremenom od 20 sati i 29 minuta, što je djelovalo toliko nemoguće da se sumnjalo u opciju da je Kouros negdje napravio prečicu. Čak je objavljeno da je viđen kako vozi motor. Kad se vratio sljedeće godine organizatori su pratili svaki njegov korak, a Kouros postavio rekord Spartathlona koji stoji još i danas (20 sati i 25 minuta). Ukupno je četiri puta trčao Spartathlon, pobijedio sva četiri puta, a ta četiri rezultata su i sad najbolja vremena trke od Atine do Sparte. Prvi Spartathlon je bio pokazatelj da je njegova budućnost u ultra disciplinama.
Šta ga čini nesalomivim?
Naravno da je odmah pobudio veliku pažnju jer se dotad, a ni poslije, nije pojavio neko sličnih mogućnosti. Analiza kaže da je njegov lični rekord na maratonu 2:24, prehrana striktno vegetarijanska, a nekakvu posebnost nećete pronaći ni u njegovoj pripremi jer vrlo rijetko trči preko 20km, dok mu se sedmični trening svodi uglavnom na pređenih do 120km (bez treninga snage). Ipak je redovno, i sa velikom prednošću, pobjeđivao svoju konkurenciju.
– Kao stablo koje postaje sve jače puštajući korijenje i razvijajući krošnju i trkač uvijek mora naći nove načine da ostane inspirisan, kaže Kouros koji je autor preko 1000 pjesama i knjige “Šestodnevna trka vijeka”.
Poeziju, muziku i slikanje uvijek ističe kao svoju inspiraciju tokom trka, a sa svim tim umjetničkim kategorijama se aktivno bavi. U Melbournu (Australija), gdje je emigrirao 1990. godine, je studirao muziku i modernu grčku književnost. Jedan dio rekorda postavio je 80-tih godina kad je gradio i kuću za svoju porodicu preko dana, a navečer skupljao kilometre. Zbog silnih obaveza u tom periodu izjavio je kako je tad najčešće spavao samo pola sata dnevno.
“Tragovima Fidipida”
Po zapisima starogrčkog istoričara Plutarha 490. godine prije nove ere se odvila bitka između Grka i Perzijanaca kod Maratona, a atinski trkač – glasnik Filipid/Fidipid (postoje izvori za oba naziva) zatim trčao oko 40 kilometara do Atine kako bi prenio poruku o pobjedi i potom preminuo. Na ovoj, puno poznatijoj legendi, je nastala dionica maratona kao sportsko – olimpijska disciplina (1. moderne olimpijske igre su održane 1896. godine) koja je konačno standardizirana na 42.195 metara tek 1921. godine. Međutim grčki istoričar Herodot, glavni izvor za grčko-perzijske ratove, spominje Fidipida kao glasnika koji je trčao od Atine do Sparte tražeći pomoć prije bitke (za šta mu je trebalo oko dan i pol). Na toj legendi je nastao Spartathlon (danas trka sa limitom od 36 sati). S obzirom da se po zapisima Fidipid kasnije borio u Maratonu, logično je da se vrlo brzo vratio iz Sparte, ali o tome Herodot nije pisao. Da bi pokazao kako je to moguće, Yiannis Kouros je 2005. godine istrčao trku koju je nazvao “Tragovima Fidipida”. Za ovaj podvig, odnosno trčanje iz Atine u Spartu pa nazad, mu je trebalo 53 sata i 43 minute.
Nikad zadovoljan
Od 1983. do 2000. godine je pobijedio na 53 ultramaratona. Neke od svojih velikih pobjeda je ostvario i u 50-tim godinama.
– Imamo uspone i padove u životu, jednako je i u ultramaratonima. Što si stariji, bolji si za ultra trčanje, jer su za ove trke mentalno iskustvo i snaga puno važniji od fizičke brzine, smatra Kouros.
Australci, pod čijom je zastavom ostvario većinu svojih rekorda, su pokušali pratiti Kourosa i doći do formule.
– Australski trkači su snimili šta sam jeo na jednoj trci i primijenili to sljedeće godine, ali ja sam opet ubjedljivo pobijedio. Tajna nije u ishrani.
Pobjede mu međutim nisu donosile zadovoljstvo…
– Ponekad bih se osjećao razočarano ili depresivno poslije trka jer mi se činilo da nisam puno postigao. Ali to mi je pružalo i motiv da stisnem jače.
Vjerovatno svoj najznačajniji rekord je postigao u trci na 24 sata. Od danas najboljih 15 rezultata na ovoj vremenskoj trci, Kouros je vlasnik čak njih 13. Najbolje je trčao 4./5. oktobra 1997. godine u Adelaideu (Australija) kad je probio granicu od 300km.
– Neću više trčati trke na 24 sata. Ovaj rekord će stajati vijekovima, rekao je poslije trke na kojoj je istrčao 303 kilometra i 306 metara za 24 sata.
O kakvom se postignuću radi možda može dočarati i činjenica da je prvi od ukupno sedam maratona dužine prošao ispod 3 sata i da mu je ukupni prosječni tempo trčanja bio 4 minute i 45 sekundi po kilometru.
SVJETSKI REKORDI YIANNISA KOUROSA
TRKE NA DUŽINU
100 milja (cesta) 11 sati, 46 min, 37 s
1000 km (a. staza) 5 dana, 16 sati, 17 min
1000 km (cesta) 5 dana, 20 sati, 13 min, 40 s
1000 milja (cesta) 10 dana, 10 sati, 30 min, 36 s
TRKE NA VRIJEME
12 h (cesta) 162.543 km
24 h (cesta) 290.221 km
24 h (a. staza) 303.306 km
48 h (cesta) 433.095 km
48 h (a. staza) 473.797 km
6 dana (cesta) 1028.370 km
6 dana (a. staza) 1038.851 km
Više o njemu i nemjerljivoj ljudskoj psiho – fizičkoj snazi saznajte u dokumentarnom filmu: Yiannis Kouros – Forever Running.
Vaši komentari
