Nudžejma Softić: Osjetila sam potpunu slobodu, strahovi nas ograničavaju

Posljednje dvije godine u Bosni i Hercegovini je, možemo reći, kroz razvoj i omasovljenje rekreativnog trčanja populariziran triatlon i sve je više naših takmičara koji se prijavljuju na razna triatlon takmičenja.

1527
Foto: privatni arhiv
Banner

Razgovarao: Nicolae Golea

Zell am See je maleni gradić na zapadu Austrije koji će 27. augusta ugostiti čak 10 triatlonaca iz Bosne i Hercegovine na polu Ironman takmičenju, 9 muškaraca i jedna žena – Nudžejma Softić.

Nudžejma, ili popularno u društvu zvana Nudži, je u trkačkom svijetu regiona jedna od popularnijih i najaktivnijih rekreativki. Osim što puni trkački dnevnik brojnim treninzima, svakodnevno je aktivna na društvenim mrežama, a puni i medijski prostor i često privlači pažnju mnogih medija. Nakon nekoliko godina trčanja javila se želja za novim izazovom.

– Od momenta kad sam počela trčati u školi trčanja bila sam okružena Ironmanima i onima koji se za taj poduhvat pripremaju, pa sam nakon mnogo treninga trčanja počela razmišljati da li bih i ja to mogla. Ne kaže se uzalud da se, ako želimo napredovati, okružimo boljima od sebe, a to, što se mene u sportu tiče, uopće nije bilo teško. Privlačila me ideja da treniram više različitih disciplina istovremeno, govori Nudžejma Softić za Moje trčanje – www.trcanje.net.

Trening plivanja na Jablaničkom jezeru

Dovoljno iskustva u trčanju, donekle i bicikl, ali problem je predstavljalo plivanje.

– Trčala sam već solidno, MTB također vozila povremeno, ali plivati nisam znala i jako sam se bojala vode i dubine. Međutim, volim se suočavati sa svojim strahovima i počela sam sa časovima plivanja na Olimpijskom bazenu sa svojom trenericom Anjom Margetić. Prije tačno godinu dana još sam plivala u malom bazenu s daskom za plivanje, ali sam i tada, kao i sada, znala da ja to mogu. I hoću, zato što želim i zato što intenzivno i predano radim na tome da dođem do cilja. Kad sam proplivala u otvorenoj vodi i postala sigurna da mogu isplivati dva kilometra, a da se ne premorim, osjetila sam šta znači imati potpunu slobodu i koliko nas naši strahovi ustvari nesvjesno ograničavaju. Upravo zbog toga half Ironman je samo jedna stanica, za narednu godinu planiram full Ironman i uopće ne sumnjam da ja to mogu, kaže Nudžejma koja će se za deset dana naći na startu svog prvog half Ironman takmičenja gdje će plivati 1,9 km, voziti bicikl 90 km i trčati polumaraton.

Kako su tekle pripreme s obzirom da se u plivanju radilo o čistoj početnici, a valjalo je i napraviti kilometara na pravom cestovnom biciklu.

– Pripreme su počele prije nekih godinu dana prvim časovima plivanja i zaista od srca želim da se zahvalim svojoj trenerici koja ni momenta nije sumnjala u mene (kad su oni koji su vidjeli moj strah u jezeru u Zell am Seeu prošle godine, kad sam išla kao pratnja, mislili da sam luda jer sam rekla da ću i ja na half za godinu). Rečeno – učinjeno (akobogda). Trčim od 2015. pa mi to nije bio problem, a cestovni bicikl sam nabavila također negdje pred kraj prošle godine. Ispočetka sam promijenila nekoliko trenera, jer nemamo mnogo triatlonaca, a samim tim ni stručnog trenera i nekog ko bi nam mogao dati konkretne upute. Od januara sam počela s intenzivnim treninzima snage u Avalonu i taj segment priprema vodio je trener Azur Kahriman, prisjeća se Nudžejma i objašnjava kako je ipak riješila problem trenera za triatlon:

– U nekom momentu mi je već jako trebao trener koji zna nešto o triatlonima da mi napravi jasan omjer između treninga plivanja, bicikla, trčanja, snage, odmora, ishrane i onda sam se javila Igoru Yovanovitchu. S njim radim od sredine aprila ove godine i odgovorno tvrdim da je jedina osoba u BiH sposobna nekog spremiti za triatlon prema individualnim mogućnostima. Od dana kad sam završila testiranja s Igorom nisam imala niti jedan dan slobodan od treninga. Potpuno me izvukao iz comfort zone i ja sam mu beskrajno zahvalna što mi je pokazao da ne stoji uvijek ona „bitno je učestvovati“. Ok, ne možemo svi ni pobijediti, ali možemo dok se spremamo (i kad odemo) dati maksimum.

Pripreme za triatlon iziskuju mnogo vremena i desetak treninga sedmično i tako sve u višemjesečnim pripremama.

– Tokom sedmice se smjenjuju treninzi plivanja, trčanja i bajkanja. Radim intervale i dužine u sva tri navedena sporta. Trening snage mi je uvijek dupli s nekim od navedenih. Neke treninge bitno je samo izdržati, za neke je opet bitno napraviti dobar rezultat. U svemu je najbitnije biti iskren prema sebi i slušati svoje tijelo, znati ocijeniti kad se tijelo buni jer mu je nešto zaista puno, a kad je to samo mentalna barijera. Srećom, kod mene je skoro uvijek bilo ovo drugo, kaže Softić.

Jedna od mnogobrojnih biciklističkih tura po srednjoj Bosni

Prilikom prolaska kroz cilj Ironman 70,3 Zell am See – Kaprun svi ovi treninzi će doći na naplatu i za Nudžejmu više ništa neće biti isto, mada, već je u pripremnom periodu ostvarila jednu veliku pobjedu – strah.

– Od dana kad sam počela da se spremam rekla sam da želim da pamtim svaki dan priprema i da uživam u putu, ne samo u cilju. Triatlon traje samo jedan dan – pripreme mnogo duže. Napravila sam stranicu Ironman’s Diary isključivo zbog toga da kad se vratim na nju za godinu dana vidim šta sam sve napravila. I da na taj način možda motivišem još nekog da to napravi. Najzanimljivije u cijelom procesu je otkrivati sebe. Suočavati se sa strahovima i rješavati ih se. Napredovati. Vidjeti da uvijek nekako možeš još. Kao što sam već rekla, kako sam proplivala u otvorenoj vodi na svijet oko sebe gledam potpuno drugim očima, sve mi je šire i savladivo. Ishranu sam potpuno promijenila i sve je došlo tako prirodno da zaista jako žalim jedino što sa svim ovim nisam počela ranije. Ali što je bilo bilo je, vrijeme pred sobom ću sigurno mnogo pametnije iskoristiti, priznaje naša nova triatlonka i lektorica na Al Jazeeri Balkans koja otkako teku pripreme doslovno trči sa treninga na posao i obratno, a i mnoge je kolege sa posla zarazila trčanjem.

Uz sve obveze prema profesionalnom poslu i mnogobrojne treninge Nudžejma je aktivna i na promociji rekreativnog trčanja, a zadnjih mjeseci gotovo da je okupila školu trčanja.

– Zapravo na promociji trčanja aktivna sam minimalno u odnosu na sve što se može napraviti i radim onoliko koliko mi moji treninzi trenutno dozvoljavaju. Nastojim u tom smislu najprije biti primjer, pa tek onda pričati o tome. Grupa Trčanje i to prvobitno je nastala kao nastavak tradicije održavanja ramazanskih treninga tri godine zaredom. Okupila sam sjajnu ekipu kojoj su se ti trkovi jako sviđali i insistirali su na tome da te treninge i druženja nastavimo. Tada sam tražila i dobila podršku od njih, jer sam znala da sama u ovom periodu to neću moći iznijeti. Kako smo nastavili s tim počele su nam se stalno javljati nove osobe koje bi došle na trening, pa sam shvatila da nam je to, ustvari, jako potrebno.

Sa jednog od treninga grupe Trčanje i to

Organiziraju treninge najmanje tri puta sedmično, a odnedavno organiziraju i zajedničke izlete na brdsko trčanje ili dodatni trening u vidu plivanja ili bicikla.

– U Sarajevu nemamo grupu kojoj se trkači mogu priključiti tokom cijele godine od početka, bez da se za nešto pripremaju, već da jednostavno trče, a da na tom mjestu opet mogu saznati sve što ih zanima o trčanju (ili da ih makar znamo uputiti na pravu adresu). Mi nismo treneri, nemamo trenere, ali odvajamo svoje vrijeme tri puta sedmično besplatno jer želimo da svi osjete čari trčanja u grupi (kad im se trči u grupi). Ovo je nekako jedino u sportu što trenutno ne radim za sebe već za druge i na tom sam jako ponosna i zahvalna djevojkama i dečkima iz grupe što smo svi zajedno ovo izgurali i što nas je svaki put sve više. Bez ikakve obaveze. Sada imamo dvije grupe – grupu koja se sprema za polumaratone i maratone i grupu početnika koji su tu sve dok ne vide da mogu pratiti ovu prvu grupu. Svi smo tu jedni za druge i nismo ograničeni samo na trčanje. Išli smo na Jablaničko jezero na plivanje i trčali 13 km u Konjicu, ove sedmice idemo trčati na planinu i takvih aktivnosti će biti sve više. Zavisno od toga kako se sve bude razvijalo možda ćemo organizirati i neke aktivnosti za djecu dok roditelji rade svoje treninge. Idemo dalje i idemo jako. Istina da me zovu “Hitlerom” jer ne dam da se staje dok se trči, ali znam da će mi vrlo brzo biti zahvalni, kaže Nudžejma.

Trening snage

Bilo koje triatlon takmičenje je zahtjevno i izaziva poštovanje i ozbiljan pristup. Ipak, kvaliteta odrađenih treninga u pripremi takmičenja može dobrim dijelom prognozirati konačni ishod i vrijeme završetka.

– Od sebe očekujem da dam trenutni maksimum i nadam se da će se sve poklopiti onako kako je najbolje. Sve vrijeme zezam da sam gotova s triatlonom kad izađem iz jezera, ali triatlon nije gotov dok se ne prođe kroz cilj. Ja ću dati sve od sebe, Boga molim da pomogne i meni i svim našim takmičarima u Zell am Seeu, a vas – da nam držite fige. Imam zaista veliku pratnju (14 osoba) koja ide sa mnom, a isto tako beskrajno mnogo ljudi me podržava putem mreža i mislim da uopće nisu svjesni koliko su bitni i koliko znači svaka riječ podrške. Hvala na tome! Kroz cilj ću proći akobogda za sve nas. Ostalima poručujem: Karma is a…., kaže za kraj razgovora Nudžejma Softić.

Spomenuli smo da osim Nudžejme na startu istog takmičenja će se naći iz naše zemlje još 9 učesnika i to: Adnan Hadžić, Faris Kreso, Haris Ćeremida, Erdin Hastor, Jasmin Mehić, Mirsad Ćatić, Senahid Godinjak, Hamid Kantardžić i Emir Hodžić. Svima želimo puno sreće i uspješan završetak takmičenja.

Vaši komentari

Banner