MT PATREON / MLADEN STEVANOVIĆ: Osim rezultata, želja mi je i da nastavim promovisati izdržljivost i sport među mlađima

Mladen Stevanović iz Ugljevika je jedan od najdugovječnijih, najuspješnijih i najsvestranijih sportista izdržljivosti u Bosni i Hercegovini.

740
Banner
Banner

Piše: Ersan Bijedić

Iza sebe ima istrčanih 35 maratona, desetak ultramaratona (uključujući distance na 50km, 100km i vremenske trke na 6h), dva Ironman triatlona, duatlone, nastup na Mediteranskim igrama u Patri…

Kaže da one kraće trke nije ni brojao, i da: „nekih se više ne mogu ni tačno sjetiti, ali svaka od njih je dio mog puta“.

Budite dio našeg MT Patreona, postanite MT Pejseri i tako podržite naše djelovanje. Na ovom LINK-u možete saznati kako.

Kroz svoje dugogodišnje ispitivanje granica najviše se pronašao u ultramaratonima, a oprobao se i na događajima poput Ironman triatlona. „Ironman mi je bio ogroman lični izazov i jedno od najvećih sportskih iskustava“.

Mladen trči od 2007. godine, a prvu trku je imao 2012. kad je nastupio na Beogradskom maratonu. U to vrijeme nije bilo ni približno takmičenja koliko imamo sad. Od 2015. godine je organizator ulične trke u Ugljeviku.

Razgovarali smo sa Mladenom za našu rubriku MT Patreon.

Najdraža trka i zašto?

– Teško je izdvojiti samo jednu, ali ako moram, rekao bih Svjetsko prvenstvo na 100km (Sveti Martin, Hrvatska). Tada sam trčao i glavom i srcem, sav trud iz priprema se složio na pravi dan. Osjetio sam onaj rijetki trenutak kada znaš da daješ maksimum i da sve ide kako treba. Plus energija publike, atmosfera, podrška prijatelja je bila nevjerovatna.

Najdraža disciplina i zašto?

– Ultramaratoni mi najviše “leže”, jer testiraju ne samo fizičku snagu, nego i karakter. Tamo gdje tijelo počne da odustaje, glava mora da ostane jaka. Tu se zapravo vidi koliko si spreman da ideš dalje kad sve boli. Volim tu granicu – i stalno pokušavam da je pomjerim.

Koji svoj rekord bi najviše htio popraviti?

– Definitivno 100km. Znam da imam još prostora da skinem lično vrijeme i to mi je jedan od većih izazova.

Kako se osjećaš povodom toga da si na visokom nivou aktivan u ovom sportu već dosta dugo?

– Zahvalan sam. Nije lako ostati u formi i zadržati volju kroz godine, uz sve obaveze i izazove. Ali sport mi je postao način života, ne samo takmičenje. Mislim da dugotrajna prisutnost u ovom sportu dolazi iz iskrene ljubavi prema pokretu i izazovu.

Kako ti je trenirati sad u odnosu na period od npr. 10 godina?

– Danas treniram pametnije. Prije sam znao “gaziti” bez mjere, sad više slušam tijelo. Oporavak, kvalitet sna, ishrana – sve to sad shvatam ozbiljnije. Možda nemam istu brzinu oporavka kao prije, ali imam više iskustva i mudrosti u pristupu.

Najvažnije razlike za tebe na trkačkoj sceni danas u odnosu na prije 10 – 15 godina?

– Prije 10 – 15 godina sve je bilo mnogo skromnije i „čistije“ . Manje takmičenja, manje opreme, manje priče, ali i mnogo više entuzijazma i zajedništva. Trke su se trčale iz strasti, bez previše kalkulacija. Danas je scena znatno razvijenija – imamo više događaja, bolju logistiku, kvalitetniju opremu, ali i više komercijalizacije. Društvene mreže su donijele i dobre i loše strane – s jedne strane podstiču ljude da se pokrenu, a s druge strane stavljaju pritisak na rezultat, izgled, broj like-ova… što zna da uguši suštinu. S druge strane, pristup znanju, treninzima i opremi danas je neuporedivo bolji. Ljudi danas ulaze u sport informisaniji i brže napreduju.

Koji su ti sljedeći najvažniji sportski ciljevi?

– U narednom periodu cilj mi je istrčati 100km ispod 7h, ali bez pritiska. Kada za to dođe vrijeme. Osim rezultata, želja mi je i da nastavim promovisati izdržljivost i sport među mlađima.

Foto: Jadran Čilić

Koliko radiš na tome da dođeš do sponzora za svoja takmičenja i kakvo je stanje na tom planu? Jesi li zadovoljan podrškom?

– Izuzetno sam zahvalan što lokalna zajednica prepoznaje trud i rezultate. Istakao bih i Sport Vision, koji mi pruža konkretnu podršku i vjetar u leđa. Takva saradnja mi mnogo znači, kao potvrda da se trud cijeni i vidi.

Vjerovatno si najsvestraniji sportista izdržljivosti u BiH. Ima li neka disciplina koju nisi probao, a želja ti je?

– Hvala na tome – lijepo je čuti. Jedna od želja mi je da probam neki od ekstremnijih trail izazova po Alpama. Privlači me spoj prirode, tehnički zahtjevnog terena i dužine. Volim testove koji izmiču rutini.

MT Patreon Q&A

Merim Hasanbegović: Koje tri stvari smatraš ključne za napredak?

– Rekao bih: dosljednost, pametan rad i mentalna otpornost. Možeš imati talenat i savršene uslove, ali bez dosljednosti u treninzima – nema pomaka. Pametan rad znači da ne treniraš samo “jako”, nego i pametno – slušaš tijelo, planiraš odmor, paziš na ishranu. A mentalna otpornost je ključ svega – da ustaneš kad ti se ne da, da izdržiš kad postane teško, i da se ne slomiš kad rezultat izostane.

Foto: Trka prijateljstva, Kula (Facebook)

Edina Harbinja: Koji ti je najdraži sport/disciplina, obzirom da si veoma svestran?

– Svaka disciplina mi daje nešto posebno, ali ako moram birati – ultramaraton. Tu sam najviše “svoj”, tu mi um i tijelo rade zajedno. Volim i triatlon zbog raznovrsnosti i dinamike, ali ultramaratoni me nauče najviše o sebi.

E.H.: Vezano za to, da li se uspijevaš spremiti za jednu disciplinu/distancu specifično i sve to balansirati, ili ti to nije bitno?

– Iskreno, balans je uvijek izazov. Ponekad se spremam ciljano – kad imam određenu trku koju ozbiljno ganjam, tada sve podredim toj distanci. Ali većinu godine pokušavam održavati bazu u sve tri discipline (trčanje, plivanje, bicikl), jer mi to daje fleksibilnost. Nije lako, ali baš zbog te raznovrsnosti osjećam da napredujem cjelokupno, ne samo u jednoj oblasti.

Adnan Puškarević: Kako formuliraš plan prehrane? Da li si tijekom utrke fokusiran na unos ugljenih hidrata visokog glikemijskog indeksa ili ciljaš na mobilizaciju masti? Koju suplementaciju smatraš najkorisnijom?

– Plan prehrane formiram u skladu s fazom priprema, opterećenjem i ciljevima koje imam. U osnovnom dijelu sezone (kad nema takmičenja), trudim se da razvijem efikasniji metabolizam masti, kroz niskointenzivne treninge sa nešto manjim unosom ugljenih hidrata. Međutim, tokom samih utrka (pogotovo maratona, ultramaratona i Ironman distance), fokusiram se isključivo na unos ugljenih hidrata visokog glikemijskog indeksa – jer je cilj maksimalno očuvati energiju.

Od suplementacije, najviše koristim:

  • elektrolite (natrijum, magnezijum, kalijum),
  • omega 3 i vitamin D tokom godine,
  • proteinski suplement nakon dužih ili intenzivnih treninga za oporavak.
Chicago Marathon

Vaši komentari

Patreon