MT PATREON / NATAŠA ŠUSTIĆ: Veslanje je najteži i najlipši sport koji sam probala, ali u maratonskim vodama bolje „plivam“

Piše: Ersan Bijedić

Od djetinjstva pa sve do poslije fakultetskih dana se bavila košarkom, zatim biciklizmom, veslanjem, triatlonom, a u trkačkom svijetu dugo bila samo pratnja sestri Nikolini i tek povremeno odradila poneku trku.

Budite dio našeg MT Patreona, postanite MT Pejseri i tako podržite naše djelovanje. Na ovom LINK-u možete saznati kako.

– Dugo godina sam se bavila košarkom, no u međuvremenu sam kupila cestovnu biciklu i krenila na triatlone više onako iz zabave, ne posvećujući se tome kako bi trebalo. Također sam iz oklade krenula i u veslanje tako da se 2013. godine dogodilo da sam igrala košarku, prvu ligu, da sam istovremeno trenirala veslanje i odlazila ponekad na trkačke i triatlonske utrke. Poprilično sam se nakon toga posvetila veslanju, nastupajući za klub iz Metkovića, a trenirajući sama sebe u Splitu. Malo je rijedak slučaj da netko tako kasno krene u sport koji je iznimno tehnički zahtjevan kao što je veslanje, a još je rjeđe da trenira sam sebe, priča Nataša Šustić.

“Hvala što ste me pozvali na ovaj intervju i zahvaljujem se svima na pitanjima. Nadam se da nikog neću uvrijediti ili obeshrabriti sa svojim odgovorima. Moja namjera je uvijek dobra i pozitivna, nadam se da ću to uspiti prenijeti kroz par riječi”.

Trening i poslovne obaveze

Ipak je četiri godine zaredom bila prvakinja Hrvatske u veslanju u disciplini laki samac i ostvarila još nekoliko srebrnih i brončanih medalja u konkurenciji teških skifistica. Ističe da je veslanje najviše oblikovalo kao sportašicu i naučilo iznimnoj disciplini.

– Tim više što sam morala puno više raditi jer nisam imala trenera kao što sam trebala i uskladiti treninge s mojim radnim vremenom (radim puno radno vrijeme u projektnom birou kao ovlaštena arhitektica i dodatno kao trenerica u školi košarke). Tih „veslačkih“ godina naravno u sklopu veslačkog treninga odrađivala sam poneka trčanja kao i biciklističke treninge koji su jako popularni među veslačima pa sam znala i otići na neku utrku. Tako se 2017. i 2018. godine dogodilo da sam eto dvije godine zaredom bila državna prvakinja u dva različita sporta, duatlon i veslanje. Osvajala sam medalje na državnim prvenstvima i u dugom triatlonu (half ironman distanca), kao i u biciklizmu.

Problemi s povredama

Od veslanja je nažalost udaljila ozljeda leđa (hernija dva i protruzija četiri diska u lumbalno-sakralom dijelu kralježnice).

– Pokušavala sam se kroz godinu i pol dana vraćati, dosta sam se mučila i to više nije imalo smisla. To je bio jako težak period za mene jer nešto šta me dotad vuklo i guralo naprijed, a istovremeno činilo toliko sritnom, odjednom je nestalo. Svako jutro, bila zima i noć u 6 ujutro ili lito i dan, kretala bi s mojim čamcem na trening. Budila bi se u 5 ipo i gledala kroz prozor da vidim kakvo je more u Kaštelanskom zaljevu. Sve mi je to odjednom nedostajalo.

Trkačka prekretnica

Potom se dogodilo nešto što je bilo prekretnica da i Nataša krene sestrinim maratonskim stopama.

– U lito 2022. godine izbornik Dragan Janković pozva me kao „rezervnog trkača“ na Europsko prvenstvo na 50 km u Španjolsku. Došla sam naravno nespremna, no s velikim srcem i željom i završilo je neslavno, srušila sam se na 41. km. To je bio okidač da kažem sebi: sada želim završiti tih 50 km. Pripremala sam se tiho za državno prvenstvo na 50 km koje se odvijalo u Slavonskom brodu u ožujku 2023. godine. Došla sam bez očekivanja, sa željom da završim utrku, a završila sam je tako da sam srušila hrvatski rekord za 4 sekunde (dotadašnji rekord je držala Marija Vrajić koja je s tim rezultatom osvojila srebro na Svjetskom prvenstvu na 50 km 2015. godine). Vidit sestru na listi da drži hrvatski rekord na 100 km, i mene da držim rekord na 50 km činilo me tako sretnom i ponosnom.

Prvakinja u četiri sporta

Nakon te trke na 50km uslijedila je pobjeda na Wings for Life utrci, pa potom pobjeda na državnom prvenstvu u biciklizmu te na jesen pobjeda na državnom prvenstvu u polumaratonu i maratonu, zatim 13. mjesto na Svjetskom prvenstvu na 50 km u Indiji, pa pobjeda na Bokeškom maratonu.

– Tu 2023. godinu ću baš s radošću pamtiti. Te sam godine pobijedila na Wings for Life utrci, po prvi puta, nakon što je moja sestra pobjeđivala pet godina zaredom na Wings for Life utrkama diljem Europe.

Sljedeća, 2024. godina bila je popraćena ozljedama, ali i osobnim rekordima na polumaratonu, maratonu, na ultramaratonu 50 km gdje je opet srušila hrvatski rekord za gotovo 6 minuta, novom pobjedom na Wings for Life utrci. Postavila je i novi državni rekord u ultramaratonu na 6h uz najbolje vrijeme na svijetu u toj godini (kasnije je taj rekord srušila Mirjana Šimek). Ove godine je treći put zaredom pobijedila na Prvenstvu Hrvatske na 50 km te treću godinu zaredom na Wings for Life utrci.

LIČNI REKORDI
5 km               17:36
10 km             36:42
Polumaraton 1:19:40
Maraton         2:47:26
50 km             3:22:32
6 h               80,992 km

Najdraža trka i zašto?

 – Najdraža utrka mi je definitivno Wings for Life utrka jer je posebna, humanitarnog karaktera, jer cijeli svijet trči u isto vrijeme i jer je drukčijeg formata, bježiš dok te auto ne uhvati i onaj tko ostane zadnji na stazi je pobjednik. Ta me utrka uvijek posebno inspirira i iako sam ove godine trčala ozlijeđena (20 dana prije doživila sam tešku ozljedu, potpunu rupturu prednjeg križnog ligamenta i rupturu medijalnog meniska) trčala sam svim srcem za one koji to ne mogu. Posebno mi je draga jer seka i ja evo zajedno smo doma donile osam Wings for Life pehara, ona je pobjeđivala od 2015. do 2019. godine, pet godina zaredom, evo sad sam nastavila njezin niz posljednje 3 godine, a nadam se da ćemo i zajedno jednom pobijediti. Što se tiče drugih utrka, izdvojila bih Bokeški maraton kao najdražu utrku.

Najdraža disciplina i zašto?

– Najdraža disciplina mi je zasad 50 km, nadam se da će uskoro stotka postati najdraža, još se nisam odvažila na taj zalogaj.

Koji svoj rekord bi najviše htjela popraviti?

– Pa evo volila bih popraviti rekord na 50 km, da se spustim ispod vremena 3:20.

Košarka, veslanje, biciklizam, triatlon, cestovno trčanje… – šta od toga najviše voliš? I ima li još neki sport u kojem bi se htjela oprobati?

– Bez puno razmišljanja, veslanje je definitivno moj broj 1, daleko najlipši sport. Iza toga bih rekla bicikla, a potom trčanje. Triatlon mi je najmanje drag zbog plivanja. Obožavam more i plivati onako za gušt, ali natjecateljsko plivanje mi se nikako ne sviđa.Također triatlon oduzima puno vremena, naročito plivanje koje je dosta tehnički sport, a i jako je skup sport.

Našao sam podatak da si trčala 3:50 maraton u Zagrebu 2009. godine? Kakvo je to iskustvo bilo?

– Što se tiče tog davnog maratona, uh, davno je baš bilo, tada nisam baš bila u nekom treningu, pogotovo ne u trkačkom, no imala sam želju odraditi maraton s kojim se baš ne mogu pohvaliti, ali znam da sam se mučila i jedva došla do kraja.

Jedno vrijeme je dominirala Nikolina, posljednjih godina Nataša – možemo li očekivati fazu gdje će sestre trčati u tandemu?

– Nadam se da to vrime upravo dolazi, mada ja uvik navijam da se Nike vrati na stare staze, na one rezultate koje je postigla prije rođenja 2 predivna dječaka. Nike je definitivno moj uzor i želila bih barem jednu Wings for Life utrku odraditi skupa s njom, da dočekamo catcher car zagrljene.

Sjećam se jednom odgovora Nikoline o njenom treningu koji se otprilike svodio samo na trčanje po osjećaju, bez ikakvog kompliciranja. Kako izgleda tvoja priprema i držiš li se striktnog plana?

– Pa mene je veslanje naučilo da moram biti discipliniranija, da trening barem koliko toliko mora biti strukturiran. E sad, što se tiče trčanja, moram priznati da se ne držim nekog plana, mada naravno treninge odrađujem sa satom. Isto dosta toga mijenjam u danu i odlučujem u hodu ovisno o tome kako se osjećam. Radim dva posla, u projektnom uredu te kao trenerica košarke s najmlađim curicama i dan mi je poprilično zauzet i ispunjen tako da kad bi i uzela ili sama sebi napravila neki plan treninga, sigurno bi bilo dosta odstupanja. Dosta kombiniram trčanje i biciklu, na faze čak više sati treninga provedem na bicikli. Dok me veseli i dok se dobro osjećam, želim nastaviti na taj svoj način.

Obje smo vas imali priliku vidjeti i na takmičenjima u BiH, jesu li neke od tih trka/mjesta ostavili poseban dojam?

– Nike je bila na puno više utrka, ja sam bila na tek nekoliko. Ostao mi je u sjećanju Sarajevski polumaraton, u vrijeme dok sam se bavila veslanjem, to je bilo 2014. godine. To je bio moj prvi posjet Sarajevu, bila sam sa sestrama, i ostao mi je u baš lijepom sjećanju. Također bih izdvojila i Mostar polumaraton na koji dolazim posljedne 3 godine, tu sam uvijek postizala dobra vremena i solidne rezultate i utrka je predivna i lijepo organizirana.

Najvažniji sljedeći sportski ciljevi?

– Pa volila bih da mogu nastaviti trčati bez operacije koljena koju sam okvirno dogovorila za listopad, no mislim da ću odgoditi jer se koljeno trenutno dobro ponaša i pušta me da trčim. Željela bih da jesen bude dobra, sa što manje ograničenja zbog ozljede i barem s ponekim personal best-om.

MT Patreon Q&A

Filip Perica: Pozdrav Nataša, prije svega čestitke na ostvarenim uspjesima. Moje pitanje za tebe glasi: Koje suplemente koristiš tokom pripreme za ultramaratonsku utrku, ali i na samoj utrci?  Kako ti suplementi utječu na tvoje zdravlje, te koliko ih često piješ?

– Pozdrav! Koristim Neolife porizvode, standardno zink, magnezij, vitamin C, kalcij, neolife shakeove, a u nedostatku proteina kupim i whey protein pogotovo u fazi jačih treninga. Prije utrke ne pojačavam suplementaciju, čak se ni ne držim carboloadinga.

Na samoj utrci, na maratonu obično koristim 2 do 4 energetska gela i vodu uzimam na okrjepnim stanicama (ukoliko ima coca cola, nju konzumiram nakon 25. km), a kod ultramaronskih utrka koje su kružne mogu sama organizirati okrjepu svaki krug i tu kombiniram, gelovi plus vitargo, coca cola. Najčešće uzmem 4 gela na utrci od 50 km plus vitargo/coca colu.

Leila Hadžić: Ćao Nataša! Da li imaš neki savjet za maratonce/ke kako preći na ultra distance? Koliko i kako se treninzi razlikuju u odnosu na pripreme za maraton? Hvala unaprijed na odgovorima!

 – Pozdrav! Pa kod mene je manje više to isto, no kod većine maratonaca koji postaju ultramaratonci, mislim da je bitno da se odrađuju veće dužine čak u kombinaciji trčanje + hodanje ili trčanje + bicikla. Ja dosta sati provedem na bicikli pa i ne radim nikakve posebne dužine na trčanju. Svakako bi savjetovala veću kilometražu, možda više LSD treninga po 3-4-5 sati. Također bih svima savjetovala kros trening, što uključuje osim bicikle i plivanje, rolanje, pa i sprave u zatvorenom, orbitrek, steper, itd. Što je više različitih operatora uključeno u trening, više se mišića aktivira, manja je sklonost ozljedama, a aerobni rad se odrađuje.

Edina Harbinja: Na mrežama možemo vidjeti da voliš slatko, koliko se zaista zdravo hraniš i imaš li problema s uspostavljanjem balansirane ishrane?

– Pa eto neki me zovu Nata-čikolata, nije to bez razloga. Dosta volim jesti slatkiše, naročito čokoladu, nisam baš od prave spize, no naravno jedem i to. Jedem puno voća, povrća manje, mesa jedem jako malo, i to najčešće piletinu i puretinu, što ne znači da u Sarajevu neću pojesti ćevape. Imam problem s prehranom i mislim da na tome trebam puno raditi, ali taj „problem“ uvijek guram pod tepih.

Edina Harbinja: Činiš se kao veoma vesela i pozitivna osoba. Da li imaš neku zanimljivu mantru koja ti tu energiju/pozitivne misli uspije zadržati nakon 30k na maratonu ili još duže, na ultrama?

– Svatko na društvenim mrežama izgleda sretnije nego u zbilji. Šalim se, generalno jesam vesela osoba, no imam i trenutke kad sam nevesela i pomalo pesimistična, to je valjda normalno. Iza svake kiše dođe sunce, kao što opet dođe kiša, no bitno je u svemu naći i vidit nešto lipo i na to se fokusirati. Pa nakon 30. km me u biti najviše veseli to šta se bliži kraj pa me to vuče iako mi je uglavnom jako teško i tih zadnjih 10-ak kilometara traje čitavu vječnost. Uglavnom razmišljam o žlici i Nutelli ka nagradi haha – malo šale nije na odmet.

Edina Harbinja: Koliko ti je motivacija, a koliko pritisak, dolaziti iz tako sportskog grada kakav je Split?

– Velika mi je motivacija što sam rođena u kako kažu najsportskijem gradu na svitu. Split obožavam, imamo najlipša pluća grada, naš Marjan, ovo sunce i more kojeg se ne mogu nagledat i uvik kažen da san sritan čovik jer sam tu rođena. Ima pisma:“…kad se rodiš usrid Splita ti si odma na vrh svita, brale ne pitaj me po čemu, po svemu…“. Nemam nikakav pritisak jer dolazim iz Splita, sportom se bavim iz ljubavi, sport me ne hrani, ne živim od sporta iako se može u trčanju i jako lijepo dodatno nešto zaraditi. Sport je više moj stil života i nemam nikakav imperativ rezultata. Trenera nemam, imam samo veliko srce i želju da promoviram sport na najbolji mogući način i da potaknem i druge ljude da se bave sportom.

Edina Harbinja: Da li pokušavaš uskladiti trening s fazama ciklusa i koliko ti to smeta? (Ako ne želiš odgovoriti, jer je možda previše intimno, šta generalno misliš o odnosu trenera/trkačke zajednice prema ovom problemu s kojima se žene susreću u treningu i na trkama?)

– Pa ja uvik isto treniram, neovisno o „tim danima“. Znam imati jake bolove, no naučila sam se i nositi s tim. Nema dana kad propustim trening i nije se nikada dogodilo da zbog tog „problema“ preskočim trening. Uglavnom nađem način čak i kad su bolovi dosta jaki. Možda zvučim kao mazohist ili netko tko ima opsesivno kompulzivni poremećaj. Svakako mislim da je to individualna stvar i da svatko treba raditi onako kako njemu paše. Podržavam žene ako im u tim danima tijelo traži pauzu, više odmora ili lakši trening.

Adnan Puškarević: Šta ti je najdraže, polumaraton, maraton, ultra, triatlon, biciklizam, košarka ili veslanje? I za šta od toga ti se najteže pripremiti?

– Pozdrav! Najdraže mi je veslanje i ujedno i najteže. Kratka je utrka, trebaš bit i izdržljiv i jak. Izdržljiv ka najbolji maratonci i biciklisti i jak kao dizači utega. To veslanje je spoj umjetnosti i sporta, iznimno tehnički sport, a trebaš biti nevjerojatno fizički spreman. Uvik ću reći da je veslanje najteži i najlipši sport koji sam probala. Ja sam više izdržljivi tip, takva je genetika i sestri i meni i recimo da u maratonskim vodama bolje „plivam“, manje napora mi traži, sve ide dosta lakše, mada donosi i dosta ozljeda.

Adnan Puškarević: Večer pred polumaraton u Mostaru, u vrijeme preuzimanja brojeva, sam te vidio sa smokijem (flipsom) bez kikirikija, pa me zanima je li to sastavni dio carb loadinga i generalno da li imaš neki provjereni carb loading pred trke?

Pozdrav! Nemam običaj odrađivati carboloading prije utrke. Znam svašta jesti i inače i prije same utrke. Smoki i čokolada su dio moje normalne prehrane, no ne bi preporučila svakome, jer ne reagira svako tijelo na isti način. Ja sam takva, jedem što volim, što ne znači da bi možda uz bolje prehrambene navike imala i bolje rezultate. I ja često krećem: „od sutra ću“ ili „od ponediljka ću“. Mislim da je prehrana moj veliki minus i stavka na kojoj mogu puno poraditi ne samo radi sporta i rezultata već radi zdravlja općenito.

Vaši komentari