Piše: Ersan Bijedić
Cilj je svakako da i ubuduće imamo razgovore sa zanimljivim trkačima, što bi dalje trebalo obogatiti jedinstven sadržaj (za naše prostore) koji nudimo.
Aleksandr Sania Sorokin (rođen 30. 9. 1981.) je u posljednjih par godina ostvario ogromne uspjehe koji ga praktično postavljaju na mjesto najboljeg ultramaratonca svih vremena. Osvojio je niz medalja sa europskih i svjetskih prvenstava te oborio neke od svjetskih rekorda za koje se ne tako davno smatralo da nikad neće biti nadmašeni (poput onog u trčanju na 24 sata).
Uspon
Prije nego je postao trkač, Sorokin je vozio kajak i kanu za reprezentacije Litvanije, od čega ga je sa 25 godina odvojila povreda ramena. Uslijedio je period neaktivnosti pa se udebljao na 100kg i 2013. godine počeo trčati kako bi smršao. Prvo takmičenje mu je bilo polumaraton, a već 2015. godine je postavio rekorde Litvanije na 100km (6:50:34) i u trčanju na 24 sata (242km). Od 2019. godine je počeo pravi uspon, tad je oborio rekord svjetskog prvenstva na 24h sa 278km. Najbolji rezultati su tek uslijedili, a vrhunac je postigao u periodu između 2021. i 2023. godine, što potvrđuje i donja lista svjetskih rekorda, odnosno njegovih najznačajnijih ostvarenja.
U nastavku je njegov intervju za Moje trčanje.
Nedovršeni posao
Na Europskom 24-satnom prvenstvu u Veroni (Italija) 18. septembra 2022. godine Sorokin je srušio vlastiti rekord u 24-satnom trčanju za više od 10 kilometara, pretrčavši 319 kilometara i 614 metara. To znači da je trčao prosječnom brzinom od 4:30/km tokom 24 sata.
Koji od svojih rekorda bi izdvojili?
– Najdraži rekord mi je onaj na 24 sata, odnosno pretrčanih 319.6km.
Najdraža trka i zašto?
– Omiljena trka mi je u mom rodnom gradu Vilniusu na 100 km jer me dolazi mnogo ljudi bodriti.
Najdraža disciplina i zašto?
– Mrzim ih sve haha. Ali glavno mi je 24-satno trčanje jer se osjećam presporim za druge discipline.
Koji rekord bi dodatno htjeli popraviti ili koji od ostalih rekorda bi htjeli oboriti?
– Imam nedovršenih poslova sa 100km, a želim i 24h još malo popraviti.
Znamo da trenirate oko 1.000 km mjesečno, ali kako izgleda vrijeme između, odnosno šta radite za oporavak i kakva vam je ishrana/suplementacija?
– Zapravo, kada se pripremam za trku, živim po istoj rutini: trči, jedi, spavaj. Sviđa mi se ovakav život, težak je, ali sretan sam kada trčiš i ideš naprijed. Najbolji oporavak su dobar san, jelo, masaža u sauni. Koristim kompleks vitamina i minerala, željezo, inozin i protein 2gr/kg tjelesne mase.
Šta se dešavalo prošle sezone, kakva je povreda u pitanju i koliko ste to uspjeli sanirati?
– Imao sam stres frakturu dva puta, tako da je cijela prošla sezona propala, koristio sam samo bicikl, plivanje, teretanu, uz malo trčanja. Sada se pokušavam vratiti.
Koji su vam ciljevi ove godine?
– Ove godine glavna trka je 100 km 17. maja u Vilniusu (ovdje su svi dobrodošli) i Svjetsko prvenstvo na 24h.
Koji rezultatski cilj imate na Sevilla Marathonu 23. februara?
– Bit će to kao trka u „trening modeu“, mislim oko 2:30.
Čime bi se htjeli baviti poslije završetka profesionalne trkačke karijere?
– Još uvijek ne znam tačno, ali želim pokušati biti trener.
Bh. ultramaratonci
Kontaktirali smo i zamolili bh. ultramaratonce, Mladena Stevanovića i Elvedina Tunovića, da postave pitanja Sorokinu kako bi dobili više specifičan pristup razgovoru.
Mladen Stevanović: Postoji li neka knjiga, filozofija ili osoba koja je značajno uticala na vaš pristup ultramaratonima?
– Pokušavam uzeti najbolje od mnogih ljudi, to može biti bilo koji muškarac (žena). U djetinjstvu su to bili filmovi (Schwarzenegger, Van Damme, Bruce Lee…). Samo sam htio vidjeti koliko mogu.
M.S.: Koje su najvažnije osobine koje ultramaratonci trebaju imati da bi uspješno prešli najduže udaljenosti?
– Mora biti stvarno zaljubljen u ovu disciplinu, motiviran. Mora voliti da dugo trči, i da trči kroz bol.
M.S.: Kako vam se mijenja percepcija trčanja s godinama iskustva i sve većim izazovima?
– Za sada je to više kao posao. Ja sam poput robota. Manje sreće, više truda. Jer znam, ako želiš biti jači, moraš pomicati svoje granice sve više i više.
M.S.: Kako balansirati treninge, oporavak i svakodnevni život?
– Moje tijelo je prilagođeno dugim treninzima, obično trčim bez dana odmora. Kad osjetim umor, uzmem dan odmora.
Elvedin Tunović: Jedan od mojih većih problema je ishrana na samoj trci i ravnomjeran unos energije kroz trku. Čime se hranite na utrkama do 12 sati i imate li za to neki savjet? S obzirom da mi se dešava da nakon 7 – 8 sata dođem do zasićenja kada je u pitanju uzimanje okrepe i sve mi se počne gaditi (osim vode i eventualno Coca Cole), što me vrlo moguće jednim dijelom košta slabije izvedbe u posljednjih par sati.
– Da, to je veliki problem, samo vaše iskustvo vam može reći šta možete jesti ili piti tokom trke. Imam isti problem. Nakon 12-16 h moj želudac obično stane i mogu samo malo popiti. Ali mislim da je to kao mišić, umoran je i samo treba malo pričekati, a zatim pokušati ponovo. Obično imam mješovitu prehranu tokom trke. Glavni plan unosa je 400 cal/h i 500-800ml/h. Hrana može biti banana, gel, sendvič, Cola, slatkiši, kolačići…
MT Patreon Q&A
U nastavku su pitanja naših „patreondžija“, odnosno MT Srebrenih i MT Zlatnih Pejsera.
Semir Beglerović: Koliko radite jačih treninga u toku sedmice?
– 2 – 4. To može biti 2 – 3 duga i 1 – 2 intervalna.
Budite dio našeg MT Patreona, postanite MT Pejseri i tako podržite naše djelovanje. Na ovom LINK-u možete saznati kako.
Adnan Puškarević: High volume trening je bitan, ali kako na vrijeme prepoznati da se približavamo granici da prekoračimo šta je dobro za nas i napredak?
– To je velika tajna i za mene. Obično sam preopterećen. Ali to je samo životno iskustvo i tijelo vam može reći dovoljno.
A.P.: Kako rasporediti izgradnju volumena VS rad na brzini/snazi, kada se fokusirati na jedno, a kada na drugo?
– Obično to izmiješam. Samo pokušajte imati 48h između njih (ali to nije pravilo). Možete pokušati raditi i blokove sa jednom sedmicom snage, jednom sedmicom brzine i jednom sedmicom dužina.
A.P.: Mentalna snaga je jedan od ključnih faktora kod dužinskog trčanja, da li nam možete podijeliti neke od svojih strategija za “borbu” protiv kriza tokom trka/treninga?
– Nemam nikakve instrumente da izbjegnem psihičku patnju. Samo kažem sebi, danas će biti gotovo, idemo. To je moj izbor, moj rad. Malo po malo i bit će gotovo.
A.P.: Kako se hrana i unos mijenjaju kako se bliži peak treninga period i trka? Šta bi nam iz svog iskustva mogao preporučiti po pitanju fuelinga?
– Moj sat izračunava moje potrošene kalorije. I pokušavam uzeti istu vrijednost. Samo pokušajte uzeti proteina 2gr/kg tjelesne težine, 1gr masti, te ugljikohidrate. Tokom trke planirajte unositi 400 cal/h, to može biti mješavina svega: banane, naranče, gelovi, sendviči, Cola, izotonici, čokolade. Ja uzimam 200 cal svakih 30 minuta.
A.P.: Kako izbjeći/prevazići trening ili rezultatski plateau?
– To je teško pitanje. To može biti nekoliko problema i nekoliko načina. To može biti vaša maksimalna izvedba, i u tom trenutku tijelo ne može dalje. Možda je potrebno nešto promijeniti: rad na brzini ili dužinama, možda malo izgubiti na težini. Možda više odmora…
N.N.: Kako uspijevate trčati tako dugo i jako sa tako niskim HR-om?
– Nizak puls nije glavna stvar, to su više individualne stvari. Ali dugo trčanje s niskim pulsom povećava vaše srce (130 – 140 otkucaja u minuti).
N.N.: Da li i dalje pijete par šoljica espresso kafe prije trčanja?
– Da, volim kafu. Obično na prazan želudac popijem samo nekoliko šoljica kafe, ali nema pravila. Samo radi kako preferiraš, rekao je Aleksandr Sorokin.
Vaši komentari
