Razgovarala: Ljilja Lukić
Svaki posao za koji se čovjek opredijeli da radi u životu, ako želi predano da ga obavlja, vjerovatno će oduzimati mnogo vremena.
Mirsad kaže da uz dobru organizaciju ipak može mnogo toga da se postigne. On je nedavno u Tuzli istrčao i svoj prvi polumaraton (1:51:20).
– Posjedujem sportski duh i volim sve sportove. Moja najveća ljubav je bio mali fudbal koji sam i igrao nekoliko godina. 2013. sam imao tešku povredu koljena pa je fudbal pao u drugi plan, a ja kao neko ko je navikao da ima sportsku aktivnost, morao sam da tražim nešto drugo, pa je to jedno vrijeme bio biciklizam. Od aprila ove godine sa mojim prijateljem Miralemom sam počeo da trčim. Prvi razlog je bio da malo smršam. Tako je i bilo do prve trke, međutim kad smo smo otišli u Valjevo i kada sam osjetio taj adrenalin, trčanje je postalo moja svakodnevna aktivnost, a odlasci na trke redovni.
Za trening se uvijek nađe vremena, nekada je to i u 11, pola 12 naveče kada se završe sve obaveze, nekada rano ujutru.
– Svaka religija od čovjeka zahtjeva da vodi računa o svome zdravlju, jer zdravlje je dar od Boga, a ono što nam je Bog poklonio, o tome treba da vodimo računa. Ja najveći smiraj nalazim u molitvi, pogotovo kada se družim sa Božijom knjigom Kur’anom, ali i sport, pogotovo trčanje, pruža mi mir. Kada se čovjek izdvoji, ode izvan grada i svakodnevnice, kada se osamite i uživate u prirodi dok trčite, izađe iz vas sve ono što se akumulira danima, pogotovo se to dešava nama koji radimo sa ljudima. Kada se vratim kući nakon treninga, vratim se lakši, kao da je pao neki teret i prelijepo se osjećam, priča Mirsad.
Ljubav prema sportu Mirsad je prenijeo i na sinove koji sada često učestvuju na dječijim trkama.
Osim polumaratona u Tuzli, do sada je trčao u Kuli, Brčkom, Konjicu, Ugljeviku, a želja mu je da prvi maraton istrči u Istanbulu.
Vaši komentari
